Da li je griješan onaj ko nešto zaboravi iz Kur’ana što je znao napamet?

O

Kur'an je govor Uzvišenog Allaha, a njegovo pamćenje znak je učenosti. Kaže Uzvišeni Allah o Kur'anu: "A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato." (El-Ankebut, 49) Svaki musliman dužan je naučiti toliko Kur'ana koliko je nužno da može obavljati namaz, a pohvalno je naučiti što više Kur'ana napamet. To je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je učio Kur'an a preslušavao ga je melek Džibril, alejhisselam. Kur'an će se na Sudnjem danu zauzimati za onog ko ga je učio. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učite Kur'an jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik svojim učačima. Učite Zahravejni (El-Bakare i Ali 'Imran), jer će one doći na Sudnjem danu kao dva oblaka, ili kao dvije ptice , koje štite svoga učača. Učite suru El-Bekare, jer je njeno uzimanje blagoslov, njeno ostavljanje je gubitak, a sihribazi je ne mogu postići." (Muslim, br. 804) Također se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj u čijoj unutrašnjosti nema ništa od Kur'ana liči porušenoj kući." (Ahmed, br. 1947, Tirmizi, br. 2913 i Hakim, br. 2037, hadis je sahih po ocjeni Tirmizija i Hakima, a slab po ocjeni Albanija.)

Jedina knjiga koja se uči napamet je Kur'an, a Uzvišeni Allah je olakšao njegovo pamćenje: "A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!" (El-Kamer, 40) Pored lahkoće pamćenja Kur'an se lahko i zaboravlja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Obnavljejte Kur'an, jer tako mi Onog u čijoj ruci je Muhammedova duša, Kur'an se brže zaboravlja nego što deve pobjegnu kada se odvežu." (Buharija, br. 5033 i Muslim, br. 791)

Kada neko zaboravi nešto od Kur'ana ne treba reći: "Zaboravio sam.", nego neka kaže: "naveden sam na njegov zaborav", jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: "Ružno je da neko od vas kaže: 'Zaboravio sam taj i taj ajet (koji sam znao napamet)', već treba reći: učinjeno je da ga zaboravim (tj. šejtan mi je zaborav nametnuo)." (Buharija, br. 5032 i Muslim, br. 790)

Učenjaci imaju različita mišljenja o šerijatskom statusu onog ko nauči nešto od Kur'ana a potom to zaboravi. Jedna skupina šafijskih učenjaka je stanovišta da je to veliki grijeh.

Od dokaza ovog mišljenja je predaja u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pokazani su mi grijesi moga ummeta i ne vidjeh težeg grijaha od zaborava kur'anske sure ili ajeta koje je čovjek naučio pa zaboravio." (Ebu Davud, br. 461, Tirmizi, br. 2916, hadis je slab po ocjeni šejha Albanija.) Kao i hadis u kojem je kazano: "Ko nauči Kur'an pa ga zaboravi, srešće Allaha sakat na Sudnjem danu." (Ebu Davud, br. 1474, hadis je slab po ocjeni šejha Albanija.) Kako vidimo ove predaje nisu vjerodostojne, međutim, zaborav pretežno bude posljedica ostavljanja Kur'ana, njegovog učenja i rada po njemu, pa je stoga zaboravljanje Kur'ana musibet i nedaća. Ako bi pak čovjek zaboravio nešto od Kur'ana zbog slabe memorije, senilnosti i sl. u tom slučaju nema grijeha, međutim, potrebno je često Kur'an ponavljati, učiti i klanjati namaz učeći ono što se zna napamet, jer to pomaže da se naučeno sačuva.

Imam Ibnu Hadžer kaže: "Ne desi se da neko nauči Kur'an a potom ga zaboravi osim zbog grijeha kojeg je počeo činiti, jer Uzvišeni Allah kaže: 'Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili.' (Eš-Šura, 30), a zaborav Kur'ana je najveća nedaća." (Fethul-Bari, 9/86) Dakla, zaboravljanje Kur'ana je nedaća i musibet ali ne možemo svako zaboravljanje okarekterisati grijehom. Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji odgovarajući na pitanje o zaboravu Kur'ana kaže: "Ne priliči hafizu Kur'ana da zapostavi učenje, niti da bude nemaran u obnavljanju, nego treba da sebi odredi svaki dan dio vremena za Kur'an. To će mu pomoći da učvrsti hifz, i spriječi zaborav. Time se može nadati nagradi i sevapu, a učenjem Kur'ana uzimat će pouke i upoznavati Kur'anske propise u akidi i praktičnom životu. Ipak, ko nauči nešto od Kur'ana a potom to zaboravi, zbog zauzetosti ili nemara nije griješan. Prijetnja spomenuta u nekim predajama onom ko zaboravi ono što je naučio nije vjerodostojno prenešena od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Fetve Stalne komisije, 4/99)

Mišljenje učenjaka koji su kazali da je griješan onaj ko zaboravi nešto od Kur'ana ne odnosi se na onog ko to zaboravi zbog slabe memorije, nego se odnosi na onog ko zaborav zbog okretanja od Kurana i namjernog ostavljanja.

Šejhu Usejminu, rahimehullah, postavljeno je pitanje od strane studenata koji su rekli da kroz studiranje na islamskim fakultetima nauče mnoge kur'anske ajete kao argumente po raznim pitanjima, a na kraju godine većinu toga zaborave, te da li su zbog toga griješni. Na to je šejh odgovorio: "Kur'an se zaboravlja iz dva razloga: Prvi: prirodni uzroci. Drugi: okretanje od Kur'ana i ne vođenje računa o njemu.

Prvi razlog ne uzrokuje grijeh kod čovjeka, niti će zbog toga biti kažnjen. To se desilo i Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je predvodio ljude u namazu zaboravio je ajet, te kada je završio namaz podsjetio ga je Ubejj b. Ka'b, radijallahu anhu, a Poslanik mu reče: 'Zašto me nisi podsjetio (u namazu)'. Isto tako čuo je čovjeka kako uči Kur'an pa je kazao: 'Allah se smilovao tom i tom, podsjetio me je na ajet kojeg sam bio zaboravio.' Ovo ukazuje da se čovjek ne kori zbog zaborava koji je posljedica prirode čovjeka.

Što se tiče zaborava koji je posljedica okretanja od Kur'ana i nevođenja računa, to može biti uzrok grijeha. Nekim ljudima šejtan ubacuje spletke i nagovara ih da ne uči Kur'an kako ga ne bi zaboravili i tako zapali u grijeh. Uzvišeni Allah kaže: 'Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.' (En-Nisa, 76). Zato, neka čovjek nauči Kur'an, jer to je dobro i neka se nada da neće zaboraviti, a Allah je uz mišljenje Njegovog roba o Njemu." (Kitabul-'Ilm, str. 96-97) Svevišnji Allah najbolje zna.