Dozvola roditelja za dobrovoljni post

O

Musliman je dužan nastojati zadovoljiti svoje roditelje koliko god to može, i udovoljavati njihovim zahtjevima, jer je to sastavni dio dobročinstva prema roditeljima. Abdullah b. Amr prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba u srdžbi roditelja." (Tirmizi, br. 1899)

Tumačeći ovaj hadis, Abdurrahman es-Sa'di kaže: "Ovaj hadis ukazuje na krajnji stepen dobročinstva prema roditeljima, a to je da se zadobije njihovo zadovoljstvo. Dobročinstvo je uzrok, a zadovoljstvo roditelja je posljedica. Stoga, sve što doprinosi zadovoljstvu roditelja, bilo koja vrsta postupaka ili ponašanja koja ih mogu obradovati, ulaze u sferu dobročinstva." (Behdžetu kulubil-ebrar, str. 216)

To, međutim, ne znači da dijete mora poslušati roditelje u apsolutno svemu što oni zatraže. Kazujući o granicama pokornosti djeteta prema roditelju, Ibn Tejmijja pojašnjava: "To se odnosi samo na ono što je korisno roditeljima, a pri tome djetetu ne nanosi očiglednu štetu." (Ibn Muflih, El-Adabuš-šerijja, 1/436)

Što se tiče zabrane roditelja djetetu da posti dobrovoljni post, ako to koristi roditelju, naprimjer da roditelj ima naviku da objeduje u društvu, a nema mu ko praviti društvo osim tog djeteta, u tom slučaju propisano je udovoljiti roditelju i ostaviti dobrovoljni post. Međutim, ako roditelj nema koristi od toga da dijete ne posti dobrovoljni post, nego samo želi da dijete ne posti iako ne postoji razlog za to, dijete u tom slučaju nije dužno biti poslušno roditelju. Ipak, neće pokazivati neposlušnost roditelju, već, koliko može, skrivat će post i suprotstavljanje volji roditelja. Ako to ne može prikriti u nekim danima i boji se da će se roditelj rasrditi ako sazna, nije grijeh da prekine post.

Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, rekao je: "Pokoravanje roditeljima u ostavljanju neobaveznih (nafila) ibadeta zavisi od samog čovjeka, jer je dobrovoljno djelo po svojoj prirodi prepušteno izboru -- može ga uraditi, a i ne mora. Ipak, ako odluči da ga obavlja, preporučuje se da to ne pokazuje, već da koliko može sakrije svoja dobra djela." (Likaul-babil-meftuh, 83/23)

Također mu je postavljeno pitanje o ocu koji zabranjuje sinu da prisustvuje vjerskim predavanjima, pa se sin zbog toga udaljio od vjere, da li ga sin mora poslušati u takvom slučaju, pa je odgovorio: "Ako te otac ili majka sprečavaju da prisustvuješ predavnjima, nemoj ih poslušati, jer prisustvovanje skupovima na kojima se Allah spominje donosi dobro i ne nanosi roditeljima nikakvu štetu, ali se prema njima treba ponašati s obazrivošću i pažnjom. To znači da im ne trebaš otvoreno govoriti da ideš na takve skupove, neka to naprimjer izgleda kao da odlaziš sa svojim društvom ili tome slično." (Likaul-babil-meftuh, 99/10; El-Munedžid, Islamun sualun ve dževab, br. 362860) Svevišnji Allah najbolje zna.