Oporuka oca nasljednicima

O

Oporuka daje mogućnost čovjeku da raspolaže svojim imetkom i nakon smrti. Islam je legalizirao oporuku uz određena pravila i ograničenja. Čovjek ne može ostaviti oporuku svojim nasljednicima i takva oporuka nije validna i ne provodi se, jer nasljednicima je šerijat odredio dijelove ostavštine koji im pripadaju i to se ne može putem oporuke mijenjati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Allah je svakom dao njegovo pravo (svakom nasljedniku odredio njegov dio), zato se ne ostavlja imovina nasljedniku putem oporuke." (Ibn Madža, br. 2714)

Oporuka je ograničena na jednu trećinu ostavštine, a iznad toga provest će se samo ako to nasljednici dozvole i budu s tim saglasni. Vlasnik imetka može oporučiti da se nakon njegove smrti izdvoji do jedne trećine njegove ostavštine i usmjeri u svrhu u koju on želi.

Sa'd b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, kazuje: "Na dan oslobođenja Meke razbolio sam se i samo što nisam umro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je da me obiđe pa sam mu rekao: 'Allahov Poslaniče! Imam dosta imetka, a samo me nasljeđuje moja kćerka, pa šta misliš da dvije trećine dam u sadaku?' On reče: 'Ne.' 'Onda pola?', rekoh. 'Ne', reče on. 'A trećinu?' 'Može trećina, a i to je puno. Da ostaviš svoje nasljednike bogatim bolje ti je nego da ih ostaviš siromašnim pa da prose od ljudi', reče on." (Buhari, br. 2742; Muslim, br. 1628)

Zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "...i to je puno", neki učenjaci istakli su da je lijepo da oporuka ne doseže jednu trećinu i da bude manja od toga.

Nasljednici su dužni realizirati oporuku kojom se dio ostavštine do jedne trećine usmjerava osobi koja nije nasljednik, u dobrotvorne svrhe, u interesu islamskog misionarstva i sl. Kazujući o ostavštini i njenoj raspodjeli, Svevišnji Allah naređuje da se oporuka izvrši prije nego što se podijeli ostavština među nasljednicima i kaže: "...pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug" (En-Nisa, 11).

Dakle, oporuka da se deset posto imovine udijeli na ime sadake validna je i nasljednici su dužni po njoj postupiti. Najbolje je da se ta imovina usmjeri u vakuf, kako bi korist od nje bila trajna i kako bi sevapi duže pristizali umrlom.

Što se tiče dijela oporuke u kojem roditelj zabranjuje da se nekretnine koje djeca naslijede prodaju, kazavši da neće halaliti djetetu koje bi prodalo svoj naslijeđeni dio, taj dio oporuke nije validan. Smrću čovjeka prekida se njegovo vlasništvo nad imetkom, imetak prelazi u posjed nasljednika, oni njime raspolažu kako žele, a umrli nema pravo da ne halali ako bi nasljednik prodao imovinu koju je naslijedio, jer je vlasništvo u ruci nasljednika, a vlasništvo podrazumijeva slobodu raspolaganja imetkom, što uključuje i njegovu prodaju.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od vlastitog imetka?" Prisutni ashabi odgovoriše: "Allahov Poslaniče, svakome od nas draži je njegov imetak." Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Tebi istinski pripada samo ono što si poslao ispred sebe, a sve što kod sebe zadržiš, pripada tvojim nasljednicima." (Buhari, br. 6442; Nesai, br. 3612)

Hadis eksplicira da imetak nakon smrti vlasnika pripada njegovim nasljednicima. Nakon što imetak uđe u posjed nasljednika, on njime raspolaže kako želi, naravno u krugu halala, i prodaja mu nije zabranjena.

Pored toga, lijepo bi bilo da dijete ispuni želju roditelja i zadrži imovinu u svom posjedu, ali to nije obligatna dužnost, naročito ako za prodajom postoji potreba.