Rezervacija mjesta u mezarju

O

Prvaci ovog ummeta, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, imali su veliku želju da budu ukopani pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu anhu, oporučio je Aiši, radijallahu anha, da se ukopa pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je umro, iskopan mu je kabur tako da mu glava bude pored ramena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela) Omer, radijallahu anhu, tražio je od Aiše da mu dozvoli da se ukopa pored Poslanika i to mu je mnogo značilo i mnogo je brinuo da li će mu to Aiša dozvoliti. Na smrtnoj postelji, nakon što je uboden, Omer, radijallahu anhu, govori svom sinu Abdullahu: “Otiđi kod Aiše, majke pravovjernih, i reci joj: ‘Omer te selami’ – ne govori vladar pravovjernih, jer ja to od danas nisam – i reci: ‘Omer b. Hattab traži da mu dopustiš da bude pokopan kod dvojice svojih drugova.’” Ibn Omer je otišao, poselamio je i zatražio da ga primi. Ušao je i zatekao je kako sjedi i plače. “Omer b. Hattab selami te i traži dopuštenje da bude ukopan kod dvojice svojih drugova”, reče joj on. “Htjela sam to mjesto zadržati za sebe, ali ću mu ga danas prepustiti!”, reče Aiša. Nakon što se vratio, povikali su: “Došao je Abdullah b. Omer!” “Dignite me!”, reče Omer. Neko ga je pridigao, a on upita: “Šta ima?” “Ono što si želio – dopustila je!”, reče Abdullah, a Omer izusti: “Hvala Allahu, ništa mi nije bilo važnije od toga.” (Buhari)

Ibn Bettal u komentaru Buharijevog Sahiha kaže: “Omer, radijallahu anhu, za to je tražio dozvolu od Aiše i nastojao ju je na to privoliti, jer je to mjesto bilo u njenoj kući i ona je na to mjesto polagala pravo i mogla je sebi u tome dati prednost, ali je ipak dala prednost Omeru nad sobom. Prije toga, Aiša je usnila jedan san, koji ju je usmjerio da tako postupi. Vidjela je kako su tri mjeseca pala u njeno krilo. Taj san ispričala je svom ocu Ebu Bekru es-Siddiku i kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro i kada je ukopan u njenoj sobi, Ebu Bekr je rekao: ‘To je jedan od tvojih mjeseci, i on je najbolji.’” Ibn Bettal je rekao: “Ovo kazivanje ukazuje na nastojanje da kabur bude u blizini umrlih koji su čestiti, nadajući se da će se na njih spuštati Allahova milost koja će obuhvatiti i druge u njihovoj blizini, ili pak nastojanje da ih obuhvati dova onih dobrih koji budu te kaburove posjećivali.” (Šerhu Sahihil-Buhari)

Allahov poslanik Musa, alejhis-selam, kada mu se smrt primakla, molio je Allaha da ga približi svetoj zemlji, nadomak Mesdžidul-aksaa. (Buhari i Muslim)

U komentaru ovog predanja Ibn Bettal kaže: “Musa, alejhis-selam, uputio je molbu da ga približi svetoj zemlji, a Allah najbolje zna, zbog vrlina vjerovjesnika i čestitih ljudi koji su tu ukopani, pa je poželio da nakon smrti bude u njihovoj blizini, kao što je poželjno biti u njihovoj blizini u životu na ovom svijetu...” (Šerhu Sahihil-Buhari)

Ibn Kudama je rekao: “Pohvalno je da čovjek bude ukopan u mezarju u kojem ima mnogo čestitih ljudi i šehida, kako bi i tog umrlog zahvatio njihov blagoslov, a isto tako pohvalno je da bude ukopan na odabranim, časnim mjestima.” (El-Mugni)

Dakle, tačno je da će svako biti nagrađen prema svojim djelima, ali pored toga poželjno je biti ukopan u blizini čestitih vjernika. A Allah najbolje zna! (Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedždžid, El-Islamu – Sualun ve dževab)