Uzimanje abdesta ili gusula preko zavoja

O

Hvala Allahu i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, na njegovu porodicu i ashabe. Ako želiš uzeti abdest ili gusul, obaveza ti je da opereš sve dijelove tijela koji su zdravi i ne šteti im da se peru vodom. To znači da prilikom gusula pereš cijelo tijelo osim dijela koji je prekriven zavojem, a prilikom uzimanja abdesta pereš sve propisane dijelove osim mjesta gdje je zavoj. Taj dio koji je prekriven zavojem obavezno je potrati vlažnom rukom, kao što se prilikom uzimanja abdesta potire, naprimjer glava, i to je dovoljno za ispravnost čistoće, abdesta ili gusula.

Nisi dužan ništa više od toga. Međutim, ako je zavoj stavljen tako da pokriva više nego što je nužno za imobilizaciju povrijeđenog dijela, tj. dijela tijela na kojem je povreda i dijela koji je neophodan da drži zavoj, onda ga treba skinuti i staviti samo na onoliko koliko je zaista potrebno -- naravno, pod uvjetom da njegovo skidanje ne nanosi štetu i da to uradi stručna osoba. Ako postoji strah od štete ili pogoršanja stanja, tada je obaveza oprati zdrave dijelove i lagano potrati zavoj, a za višak dijela koji nepotrebno prekriva zdravi dio izvrši se tejemum, jer se taj dio može oprati kada ne bi bilo suvišnog dijela zavoja.

Ako pak nema opasnosti i teškoće u tome da se zavoj skine i ponovo postavi na manji, nužni dio, tada je potrebno skinuti ga, oprati zdravu kožu, pa ga ponovo vratiti.

Neki učenjaci prilaze ovom pitanju sa više tolerancije i kažu da, iako zavoj prekriva i dio koji nije nužan za imobilizaciju, dovoljno je samo prebrisati cijeli zavoj bez tejemuma -- radi olakšanja i otklanjanja teškoće. Međutim, opreznije je pridržavati se prethodno navedenog stava i u tom slučaju spojiti i potiranje (mesh) i tejemum. Tejemum se može učiniti prilikom uzimanja abdesta kada se pere dio tijela čiji je dio pokriven zavojem, ili nakon što se upotpuni abdest.

Hanefijski učenjaci smatraju da se ne spajaju abdest i tejemum. Imam Mevsili (El-Ihtijar, 1/23) kazujući o gusulu i abdestu, kada je dio tijela povrijeđen i ne smije se kvasiti, a nije prekriven zavojem, navodi: "Ne spaja se uzimanje abdesta i tejemuma. Ako neko ima ranu koju bi voda mogla oštetiti, a obavezan je da se okupa (gusul), tada će oprati tijelo, osim mjesta gdje je rana, i za to mjesto neće učiniti tejemum. Isto tako, ako je rana na nekom dijelu tijela koji se pere prilikom abdesta, oprat će ostale dijelove osim mjesta rane, i za taj dio ne čini se tejemum. A ako su rane ili osip na većem dijelu tijela, tada čini tejemum i ne pere ostatak tijela, jer bi spajanje abdesta i tejemuma značilo spajanje osnovnog propisa i njegove zamjene, za što nema sličnog primjera u šerijatu."

Također je rekao (El-Ihtijar, 1/25--26): "Dozvoljeno je potiranje (mesh) po zavojima (gipsu, longeti), ali to nije obaveza, prema ispravnom mišljenju imama Ebu Hanife, pa čak i ako bi to neko izostavio bez štete, bilo bi ispravno. (Stav imama Ebu Hanife odnosi se na stanje kada je zavoj na glavi, s obzirom na to da se glava ne pere prilikom uzimanja abdesta, nego se samo potire, a potiranje po zavoju mijenja pranje, a ne potiranje, kao što je u slučaju kada se potire po mestvama koje pokrivaju dio tijela koji se pri abdestu pere.) Ebu Jusuf i Muhammed b. Hasan kažu da nije dozvoljeno izostaviti potiranje, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Aliji, radijallahu anhu, kada mu je ruka bila slomljena na Uhudu, da potire po njoj, a to se zaključuje i po analogiji s potiranjem po mestvama."

Ako je zavoj stavljen dok bolesnik nije bio u stanju čistoće (pod abdestom), ispravno je potirati po njemu za vrijeme uzimanja abdesta ili gusula. Imam Kuduri u svom Kompendiju (str. 19) navodi: "Potiranje po zavojima dozvoljeno je čak i ako se previju na tijelo bez abdesta. Ako zavoj spadne prije nego što rana zacijeli, potiranje je i dalje valjano, a ako spadne nakon što rana zacijeli, tada je pokvareno", tj. u tom slučaju potrebno je oprati dio tijela koji je bio pod zavojem.

Povrede se u pravilu događaju iznenada, a insistiranje na čistoći prije stavljanja zavoja predstavljalo bi teškoću koja je u islamu otklonjena. Ovo je potvrđeno hadisom o ashabu koji je imao povredu glave, a zbog pogrešnog postupka s gusulom je i umro -- što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osudio i pojasnio da je bilo dovoljno da uzme tejemum ili da zamota ranu i samo potare po zavoju, da a ostali dio tijela opere (Ebu Davud, br. 335). Iako je dio ovog hadisa koji govori o tejemumu i potiranju po zavoju, među hadiskim znanstvenicima ocijenjen kao slab, mnogi su ga učenjaci ojačali sabiranjem svih njegovih puteva prenošenja. Ševkani u komentaru ovog hadisa kaže: "Ovaj hadis također ukazuje na obaveznost potiranja preko gipsa i zavoja, a slično je preneseno i od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: 'Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da potirem preko zavoja.' Iako su muhadisi jednoglasni da je ovaj rivajet slab, dio učenjaka smatra da je potiranje po zavoju obavezno." (Nejlul-evtar, 1/321)

Iz svega navedenog proizlazi da je osnovni uvjet ispravnosti potiranja po zavoju da bude postavljen na mjesto prijeloma ili povrede i na onoliko zdravog tkiva koliko je neophodno za pričvršćivanje. Nije uvjet da se prije stavljanja zavoja bude pod abdestom. Ako zavoj, gips ili longeta pokriva veći dio nego što je potrebno, tada je potrebno ukloniti višak i oprati zdravo mjesto ispod njega, osim ako bi skidanje moglo prouzrokovati štetu, tada se preko cijelog zavoja potire, a za višak koji se ne može oprati učini se tejemum. Postoji i drugo mišljenje o ovom slučaju, koje zastupaju hanefije, malikije i hanbelije, da je dovoljno samo potiranje, bez tejemuma, radi olakšanja i otklanjanja poteškoće (El-Mesuatul-kuvejtijjel-fikhijja), a prvi je stav oprezniji i obuhvatniji.