Zekat osobe koja ima novca u visini nisaba i dugoročni dug koji vraća u ratama

O

Učenjaci su iznijeli različita mišljenja o tome da li se dug izuzima iz vrijednosti na koju se daje zekat ili ne. Dio učenjaka smatra da se dug ne izuzima iz vrijednosti na koju se daje zekat, a ko posjeduje nisab i prođe hidžretska godina dužan je izdvojiti zekat bez obzira na dug. To je stav šafijskog mezheba i preferira ga veliki broj učenjaka. Imam Nevevi kaže: "Prema našem mezhebu, zekat je obavezan, svejedno da li se radilo o skrivenom ili vidljivom imetku, bio imetak iste vrste kao dug ili ne. Naši učenjaci rekli su: 'Svejedno radilo se o dugu prema čovjeku ili dugu prema Svevišnjem Allahu, kao što je raniji zekat, iskup, zavjet i slično.'" (El-Medžmu, 5/344)

Ovo mišljenje temelji se na općim dokazima koji ukazuju na obligatnost zekata onom ko posjeduje nisab. Isto tako, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je svoje službenike da uzmu zekat, a nije im nalagao da preispitaju da li je vlasnik imetka pod dugom ili ne. Zatim, zekat se vezuje za sami imetak, dok je dug vezan za osobu, tako da jedno drugo ne isključuje.

Većina učenjaka smatra da se, uz određene uvjete, dug izuzima iz vrijednosti na koju se daje zekat. Ovo je načelno stav hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog mezheba, uz razlike u nekim detaljima. Većina učenjaka koji zastupaju ovaj stav uvjetuju da osoba koja daje zekat ne posjeduje drugi imetak kojim bi mogla vratiti dug izuzev imetka na koji je dužna dati zekat. Ako posjeduje drugi imetak preko osnovnih potreba, tretirat će taj imetak nasuprot duga, a zekatska imovina ostaje neopterećena i zekat je obavezan. Hanefijski učenjaci jasno naglašavaju, a isto se može razumjeti iz riječi malikijskih i hanbelijskih učenjaka, da je uvjet da bi se dug izuzeo iz imovine na koju se daje zekat, da postoji osoba koja dug potražuje. (El-Mevsuatul-kuvejtijje, 23/247)

Kao dokaz za ovo mišljenje navode se riječi Osmana, radijallahu anhu: "Ovo je mjesec vašeg zekata, pa ko ima dug, neka ga vrati, a ostatak imetka očistite zekatom." (Ibn Ebu Šejba, Musannef, br. 10555) Međutim, ovo predanje ne odnosi se na stanje o kojem govorimo, jer ko vrati dug neće na taj dio imetka davati zekat i u vezi s tim učenjaci se ne razilaze, već se razilaze u pogledu stanja kada dužnik ne vrati dug nego novac zadrži kod sebe i njime se koristi.

U vezi s tim Ibn Usejmin, rahimehullah, navodi: "Preferiram mišljenje da je zekat obavezan u svakom slučaju, pa i ako duguje iznos koji umanjuje nisab. Izuzima se samo dug koji je došao na naplatu prije nego što je zekat postao obavezan, i dužnost je taj dug vratiti, a potom izdvojiti zekat na ono što je preostalo." (Eš-Šerhul-mumti, 6/35)

Prema ovom mišljenju nema razlike između duga koji će doći na naplatu u budućnosti i trenutnog duga ako se ne vrati prije davanja zekata. Neki učenjaci smatraju da se vrijednost trenutnog duga izuzima iz imovine na koju se daje zekat za razliku od dugoročnih dugova koji se ne izuzimaju. To se praktično podudara sa stavom hanefijskih učenjaka, s obzirom na to da izuzimaju dugove koje vlasnik duga potražuje, a to se odnosi na trenutne dugove, dok dugoročne dugove njihov vlasnik trenutno ne potražuje pa se kao takvi i ne izuzimaju iz imovine na koju se daje zekat.

Neki savremeni učenjaci kazali su da se iz dugoročnog duga izuzima godišnja rata, a na ostatak se daje zekat. (islamwb.net, br. 120371)

Sumirajući prethodno možemo kazati da dugovi koji su prispjeli na naplatu i podmireni su ne ulaze u imovinu na koju se daje zekat, i u vezi s tim učenjaci imaju jednoglasan stav, a da li se dugovi koji nisu plaćani izuzimaju iz imovine na koju se daje zekat ili ne, učenjaci imaju različita mišljenja.

Dugovi koji će se platiti u budućnosti mogu biti trenutni ili dugoročni. Dugoročni dugovi ne izuzimaju se iz imovine na koju se daje zekat, s obzirom na to da ih povjerenik ne potražuje, za razliku od trenutnih dugova, koji se, prema mišljenju većine učenjaka, mogu izuzeti iz imovine na koju se daje zekat, ako dužnik nema drugog imetka preko osnovnih potreba kojim bi vratio dug. A Allah najbolje zna.