Menu

Blagodati braka u islamu

Pripremio Adnan Fetić, prof.
Tema AkidaČitanje 24 minute

Uzvišeni Allah objavio nam je najbolju knjigu, Kur'an, po Svome najboljem robu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, što je neizmjerna blagodat. Tako nam je u Kur'anu i kroz praksu Poslanika objavio najbolje propise za sve aspekte života, koji predstavljaju divnu vjeru islam. Islam je zato sveobuhvatni koncept života, a važna komponenta tih propisa jesu i propisi vezani za brak. Allah Uzvišeni, Koji je sve stvorio i svime upravlja i gospodari, propisao je iz Svoje milosti i mudrosti najbolje propise vezane za bračne odnose. Uredivši bračnu zajednicu kao zajednicu muškarca i žene, što je u skladu s našom prirodom u kojoj nas je On stvorio. Allah Uzvišeni obraća se svim ljudima i podsjeća ih na tu njihovu prirodu: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire" (En-Nisa, 1). Dakle, potreba za brakom, porodicom, porodičnim domom urođena je svakom čovjeku. U ovom tekstu spomenut ćemo neke od blagodati braka u islama, kako bismo ih istinski spoznali, a i neke od adaba i propisa vezanih za brak u islamu.


• Brak je ljudska urođena priroda -- fitra, životna nužnost i temelj izgradnje čovječanstva, čuvanja čednosti na halal način, zaštita od harama i od upadanja u razvrat i smutnju, i način na koji se postiže čestito potomstvo. Brak je praksa, sunnet, vjerovjesnika i uputa poslanika, alejhimus-selam, na koji je šerijat podstakao ljude. Kaže Uzvišeni: "Allah vam stvara žene od vaše, ljudske, vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke; i opskrbljuje vas dobrima. Pa zar u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?!" (En-Nahl, 72); "I prije tebe smo poslanike slali, i supruge i potomke im davali" (Er-Ra'd, 38). U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "...ali i ja postim i jedem, klanjam noću i spavam, i ja se ženim. To je moj sunnet, pa, ko se okrene od moga sunneta, moje prakse, taj nije od mene!" (Buhari, br. 5063; Muslim, br. 1401) U drugom hadisu navodi se: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: 'O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti, neka posti, jer će mu to umanjiti strasti.'" (Buhari, br. 1905; Muslim, br. 1400)

• Brak je jedan od Allahovih ajeta, znakova, koji upućuju na potpunost Njegove veličanstvenosti i moći, Njegovog savršenog uređenja, Njegove neizmjerne milosti i brige o Njegovim robovima. Uzvišeni kaže: "I jedan od znakova Njegovih jeste to što vam je, od vas samih, parice stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju" (Er-Rum, 21). Uzvišeni je dao da supruga bude smiraj za muža, da se njegovo srce smiri uz nju, da čezne za susretom s njom, da se obraduje kad je vidi, da je spokojan kad je s njom, da mu je ona dostatna. Zato se kuća supruge zove smirajem ili mjestom smiraja. (Aa arapskom riječ za bračni dom i dom općenito: seken i mesken izvedenica je iz glagola: sekene-jeskunu, što znači smiraj; op. prir.) I Uzvišeni je podario da među njima vlada ljubav i samilost, i zato nema veće intimnosti i prisnosti između dvoje kao između muža i njegove supruge.

• Brak znači ugovor i čvrsto obećanje, lijep međusobni život i ophođenje, vođenje računa o međusobnim osjećajima i raspoloženju, međusobno poštovanje. U braku je muž dužan skrbiti o supruzi i pokazivati samilost prema njoj. Skalpanjem braka nastaje nova porodica koja se formira na temeljima i principima vjerozakona (šerijata).

• Islam je poništio i derogirao neispravne brakove iz predislamskog perioda džahilijeta (neznaboštva), ostavivši samo ispravan islamski brak. U tom kontekstu Aiša, radijallahu anha, kaže: "Kada je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s istinom, dokinuti su svi džahilijetski brakovi, izuzev braka koji je danas uobičajen kod ljudi." (Buhari, br. 5127)

• Brak je jedan od Allahovih znakova, prirodno stanje prema kojem je sklonost podario svim ljudima priroda. A, jedna od počasti za ljude jeste i to što je Allah propisao bračna pravila i propise, bračne adabe (etiku), a odredio je da se prakticiranje braka smatra ibadetom i vidom približavanja Njemu.

• Osnova kod braka je dozvoljenost, a kada je riječ o propisu braka, odnosno da li je obavezan ili ne, to zavisi od stanja ljudi. Tako je brak preporučen (sunnetun mustehabbetun) onome ko osjeća požudu, a siguran je da neće počiniti blud. Brak je obavezan (vadžib) za onog ko osjeća požudu, ali strahuje će počiniti blud. Brak je pokuđen (mekruh) onome ko se boji da će učiniti supružniku nepravdu, štetu ili zapostavljati neko od prava supružnika, kao npr. da muž neće moći obezbijediti izdržavanje ili da će biti loš u ophođenju prema supruzi i sl.

• Muškarac koji želi stupiti u brak treba da pažljivo izabere buduću suprugu i da u tome ne postupa ishitreno. Preporučeno je da se oženi ženom koja je dobra vjernica, lijepog odgoja i morala, čedna, draga, ljupka osoba (el-vedud) i ona koja mnogo rađa (el-velud), djevicom, lijepog, plemenitog porijekla. Što više ovih svojstava bude pri ženi, to je dobro nad dobrom. Uzvišeni kaže: "Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva" (En-Nisa, 34). U hadisu se kaže: "Muškarac se ženi radi četiri stvari: ženinog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere. Odaberi vjernicu, ruke ti se napunile prašinom!" (Izraz "ruke ti se napunile prašinom" jedan od izraza u arapskom jeziku u značenju: inače ćeš zažaliti!, op. prir.). (Buhari, br. 5090; Muslim, br. 1466). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Dunjaluk je užitak, a najbolji dunjalučki užitak je hairli žena." (Muslim, br. 1467); "Ženite drage, ljupke osobe i one koje mnogo rađaju! Uistinu, ja ću se vama ponositi pred drugim narodima." (Ebu Davud, br. 2050; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Džabiru, radijallahu anhu, kada se oženio ženom koja je već bila udavana: "A što se nisi oženio djevicom da se s njom zabavljaš i da se ona s tobom zabavlja?" (Buhari, br. 5247; Muslim, br. 715). Brak s mladom, djevicom, mnogo bolje omogućava da se uspostavi međusobna ljubav, jaka veza i bračni život. Ali, nema smetnje ni da neko izabere udavanu, ako su prikladniji jedno za drugo, kao u slučaju Džabira, radijallahu anhu, koji se morao skrbiti o svojim malim sestrama, nakon preseljenja njegovog babe Abdullaha, radijallahu anhu, kao šehida Bitke na Uhudu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: "Koja je žena najbolja?", odgovorio je: "Najbolja žena jeste ona koju kada pogledaš, razveseli te, ako joj narediš, posluša te, a ako si odsutan, vjerna ti je i čuva tvoj imetak." (Nesai, br. 3231; Ahmed, El-Musned, br. 7421; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, Sahihun-Nesai, br. 3231.)

• Staratelj žene dužan je da joj izabere za muža dobrog vjernika, lijepog ponašanja i morala, da olakša sklapanje braka s njim, a ne da oteža. Rekao je Svevišnji: "Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno darežljiv i Onaj Koji sve zna" (En-Nur, 32). U hadisu se kaže: "Kada vam dođe onaj čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. Ako tako ne postupite, proširit će se velika smutnja i veliki razvrat po Zemlji." (Tirmizi, br. 1085; Ibn Madža, br. 1967; Albani ga je ocijenio dobrim-hasen, u djelu Irvaul-galil, br. 1868)

• Nema smetnje da otac ili staratelj ponudi drugom čestitom čovjeku ruku svoje kćerke ili štićenice da se oženi njome. Dakle, u tome nema ništa sporno, niti sramote za bilo koju stranu, kako neki ljudi misle. U Kur'anu časnom navodi se kazivanje o dobrom čovjeku iz Medjena koji je Musau, alejhis-selam, ponudio svoju kćerku za suprugu, kada se uvjerio da je Musa vjernik i čestit i čedan mladić: "'O oče moj', reče jedna od njih, 'uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš onog ko je snažan i pouzdan.' 'Ja te želim oženiti jednom od ove dvije kćeri moje', reče on, 'ali treba da me osam godina služiš, a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Allah da, da sam dobar'" (El-Kasas, 26--27). Omer b. Hattab, radijallahu anhu, ponudio je svoju kćerku Osmanu, radijallahu anhu, zatim Ebu Bekru, radijallahu anhu, da bi je na kraju zaprosio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji se i oženio njome. (Buhari, br. 4005)

• Dostojnost (el-kefae) između supružnika relevantno je u pogledu vjere, bez razilaženja. Tako naprimjer, ako čedna žena bude udata za razvratnog muškarca, taj brak je ispravan, ali ona ima izbor da ostane u takvom braku ili da ga poništi. Što se tiče dostojnosti u drugim pogledima, mimo pitanja vjere, postoji razilaženje među ulemom. Opet staratelj žene treba da vodi računa o ženinim interesima i onome što će doprinijeti uspješnom i skladnom braku.

• Zabranjeno je sprečavati ženu da se uda za sebi ravnoga i dostojnog muža. Staratelj koji sprečava ženu da se uda za sebi dostojnog muža, gubi pravo starateljstva u pogledu njene udaje. Rekao je Uzvišeni: "...ne ometajte ih da se udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive!" (El-Bekara, 232)

• Nije dozvoljeno prisiliti djevojku da se uda za onoga koji joj se ne sviđa. U hadisu se kaže: "Djevica se neće udati bez saglasnosti." "A šta to podrazumijeva njena saglasnost, Allahov Poslaniče?", upitaše prisutni. "Da šuti", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari, br. 5136; Muslim, br. 1419)

• Ni otac ni majka nemaju pravo da obavežu svoga sina da se oženi ženom kojom ne želi. I ako sin odbije da ih u tome posluša, time im nije nepokoran. Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah: "Nijedan od roditelja nema pravo da obaveže dijete da sklopi brak s kim ne želi. I ako dijete odbije, time nije nepokorno roditeljima. Ako nikome nije dozvoljeno da ga prisili da jede što ne želi, kad ima da jede što voli, tako i brak, i još je preče da se odnosi na sklapanje braka. Da jede nešto što ne voli predstavlja kratkoročnu nelagodu, dok mrzak bračni život donosi dugoročnu nelagodu i uznemiravanje koje se ne može izbjeći." (Medžmuul-fetava, 32/30)

• Ko hoće da zaprosi djevojku ima pravo da je vidi, ali bez osamljivanja s njom. Na taj način može vidjeti nešto što će ga privući da sklopi braj s njim, a dozvoljeno je da vidi ono što je uobičajeno: njeno lice, šake i stopala. I žena isto ima pravo da gleda u prosca. U hadisu se kaže: "Kada neko od vas zaprosi ženu, ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak, neka vidi." (Ebu Davud, br. 2082; Albani ga je ocijenio hasenom.)

Mugira b. Šu'ba, radijallahu anhu, prenosi da je zaprosio neku ženu, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu." (Tirmizi, br. 1087; Nesai, br. 3235; Ibn Madža, br. 1866; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Es-Silsiletu-sahiha, 1/198.)

• Nije dozvoljeno gledati u ženu koja se prosi osim pod četiri uvjeta:

- da je čvrsto donio odluku da se ženi;

- bez osamljivanja sa njom;

- da bude siguran da neće upasti u smutnju;

- da ne prelazi granice dozvoljenog prilikom gledanja,a to podrazumijeva da vidi ono što se uobičajeno vidi, što ona otkriva pred svojim ocem, braćom i sl.

• Nije dozvoljeno prositi na prosidbu brata muslimana. Ako je čovjek zaprosio ženu i ako je prihvaćena njegova prosidba, tada nije dozvoljeno da pristupi prosidbi neko drugi, sve dok prosac ne odustane od prosidbe ili dok mu se ne dozvoli da je prosi. U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Neka niko ne prosi ženu koju je zaprosio njegov brat sve dok on ne odustane, ili mu sam to ne dopusti." (Buhari, br. 5142; Muslim, br. 1408)

• Uvjeti za ispravnost braka

- Treba da bude jasno određeno ko su mladenci.

- I muškarac i žena treba da budu zadovoljni sklapanjem braka, što znači jasno iskazati ponudu i prihvatanje, tj. da jedna strana nudi brak, a da druga prihvati ponudu.

- Činu sklapanja braka treba da prisustvuje velijj -- staratelj mlade.

- Prilikom sklapanja braka treba da budu prisutna dva svjedoka, muškarci muslimani.

- Ne smije postojati prepreka za brak (kao npr. da je žena u iddetu -- periodu pričeka, ili da su u ihramima -- obredima hadža ili umre i sl.).

• Brak nije ispravan bez velijja -- staratelja mlade i dva svjedoka, muškarca muslimana; niti žena može samu sebe udati ili neku drugu ženu. Ako bi to uradila, takav brak ne bi bio validan. U hadisu se kaže: "Brak nije dozvoljeno sklopiti bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka!" (Ibn Hibban, br. 4075; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami, br. 7557.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Koja god se žena uda bez dozvole staratelja, njen brak nije validan, njen brak nije validan, njen brak nije validan." (Ebu Davud, br. 2083; Tirmizi, br. 1102; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihu Ebu Davud, br. 2083.)

• Lijepo je oglasiti sklapanje braka i napraviti svadbeno veselje, da bi se razglasio brak i znalo da je sklopljen. U hadisu se kaže: "Oglasite sklapanje braka!" (Ahmed, El-Musned, br. 16130; Albani ga je ocijenio hasenom u djelu Sahihul-džami, br. 1072)

Ženama je dozvoljeno da prilikom svadbe koriste def, a muškarcima da zapjevaju, ali da se time ne poziva u zabranjeno, niti hvali nešto zabranjeno, i ne smiju se koristiti muzički instrumenti. U hadisu se kaže: "Razlika između halala i harama je glas i def na svadbi." (Tirmizi, br. 1088; Nesai, br. 3369; Ibn Madža, br. 1896; Albani ga je ocijenio dobrim u djelu Irvaul-galil, br. 1994.)

• Jedan od pokazatelja da je islam ukazao počast i poštovanje ženi jeste i to što je muškarcu propisao davanje mehra (vjenčanog dara), na koji ima pravo sklapanjem bračnog ugovora i njihovim stupanjem u intimne odnose. Mehr je pravo koje pripada samo ženi. Pohvalno je mehr odrediti prije ili u toku samog čina sklapanja braka. Rekao je Uzvišeni: "I draga srca ženama darove njihove dajte." (En-Nisa, 4)

• Osnova je da mehr bude imetak, poput zlata ili novca, ali može biti sve ono što ima neku vrijednost, svejedno radilo se o predmetima ili koristima (kao da je poduči Kur'anu ili odvede na hadž). Mehr može biti isplaćen odmah ili odgođen pa isplaćen kasnije. Ako je žena zadovoljna, dozvoljeno je da mehr bude primanje islama muža, njegovo znanje, učenje Kur'ana i sl. Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: "Vjenčani dar je u osnovi propisan kao pravo žene da se njime okoristi. Stoga, ako je žena zadovoljna da to bude znanje, ili vjera, ili islam muža, ili njegovo učenje Kur'ana, to je onda najbolji mehr, najkorisniji i najvredniji." (Ibn Kajjim, Zadul-mead, 5/162)

• Islam je podstakao na to da mehr ne bude previsok i da se ne otežava oko mehra. U tome je berićet -- blagoslov i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: "Najbolji mehr je najlakši (najblaži)"; "Najbolji brak je onaj koji je najlakši" (Ebu Davud, br. 2117; Hakim, El-Mustedrek, br. 2742; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihu Ebi Davud, br. 2117.)

• Pohvalno je napraviti svadbenu gozbu, makar takošto će se zaklati i pripremiti jedna ovca, da bi se time obznanio brak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Abdurahmanu b. Avfu, radijallahu anhu, nakon što ga je Abdurrahman obavijestio da se ož‍enio: "Priredi gozbu makar tako što ćeš pripremiti jednu ovcu!" (Buhari, br. 6386; Muslim, br. 1427)

Svadbena gozba može se prirediti na dan vjenčanja ili poslije, a u tom pogledu najbolje je postupiti prema običaju mjesta u kojem se živi.

• Kada je neko pozvan na svadbenu gozbu, treba da se odazove. Ako ne želi jesti, onda neka uputi dovu za mladence i neka ode. A ako bude pozvan na svadbu na kojoj ima zabranjenih stvari (poput alkohola), a može da im se u tome usprotivi i odvrati ih od zabranjenog (bez izazivanja smutnje ili štete), dužan je odazvati se i odvratiti ih od zabranjenog. A ko to nije u stanju, neće se odazvati. U slučaju da dođe na svadbu ne znajući da će se prakticirati nešto što je vjerom zabranjeno, ako može, usprotivit će im se i odvratiti ih, a ako ne može, otići će sa svadbe.

• Pohvalno je doviti za mladence da im Allah podari bereketa i blagoslovi ih. Tom prilikom može učiti sljedeću dovu: "Barekallahu leke ve bareke alejke ve džemea bejnekuma fi-hajrin! -- Neka te Allah obaspe berićetom (blagoslovi), neka je na tebe Njegov berićet i neka vas dvoje sastavi u svakom dobru!" (Ebu Davud, br. 2130; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihu Ebi Davud, br. 2130.)

• Pohvalno je da muž prije intimnog odnosa lijepim riječima i predigrom pripremi suprugu kako bi je uzbudio i kako bi ona doživjela spolni odnos kao što ga on doživi. Kada čovjek hoće da ima odnos sa svojom suprugom, neka kaže: *"Bismillah, Allahumme, džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma razaktena! -- S Allahovim imenom, Allahu moj, sačuvaj nas od šejtana i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš (djecu)!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Pa ako bude određeno da se tada začne dijete, šejtan mu neće moći nauditi." (Buhari,* br. 5165; Muslim, br. 1434)

• Zabranjeno je imati intimni odnos dok je žena u menstruaciji (hajzu) ili u postporođajnom periodu (nifasu), kao što je zabranjen intimni odnos u analni otvor. Dozvoljeno im je da se zajedno okupaju, na jednom mjestu i iz jedne posude.

• Zabranjeno je i muškarcu i ženi iznošenje bračne intime u javnost. To je ogroman emanet, koji treba čuvati. U hadisu se kaže: "Zaista će na najnižem stepenu kod Allaha na Sudnjem danu biti čovjek koji opći sa svojom ženom i ona sa njim, a zatim oda njene tajne." (Muslim, br. 1437)

• Islam supružnike podstiče i obavezuje međusobnim lijepim ophođenjem, posebno podstičući muškarce na još ljepši odnos i ophođenje prema ženama. Kaže Uzvišeni: "Prema njima se lijepo ophodite. A ako prema njima ne osjetite želju, pa moguće je da ne volite nešto u čemu je Allah veliko dobro dao" (En-Nisa, 19); "...lijepo i pravedno zadržava (tj. suprugu; op. prir.)" (El-Bekara, 229) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Lijepo postupajte sa ženama!" (Buhari, br. 5186; Muslim, br. 1468); "Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji prema svojim ženama" (Tirmizi, br. 3895; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihut-Tirmizi, br. 3895.) Lijep odnos i ophođenje obuhvata lijepo ophođenje i u govoru i u postupcima, lijepo druženje, ljubazan i lijep govor, razmjenjivanje poklona, ispoljavanje ljubavi, samilosti i poštovanja, blagost, nježnost, briga, otklanjanje onog što je uznemirava, činjenje dobročinstva, pažnja i vođenja računa o njenim osjećajima, da je razveseljava, da se uljepša i ukrasi za nju, da ispuni njena prava na najljepši način, bez otežavanja i odugovlačenja, zatim izdržavanje žene, odijevanje i sl. Muž je dužan da se lijepo ophodi prema supruzi kao što je to uobičajeno da neko poput njega čini nekome poput nje, u skladu s vremenom i mjestom u kojem žive, što se razlikuje spram različitih situacija. Rekao je Uzvišeni: "One imaju onoliko prava koliko i obaveza; treba da ih izvrše lijepo i po propisu. A muškarci su nad njima za jedan stepen!" (El-Bekara, 228). Ovaj jedan stepen jeste da ispuni sve obaveze i prava koja ima kod nje, da pređe preko njenih propusta u tom pogledu, tako da je ovaj stepen dodatni podsticaj muškarcima da se lijepo ophode i da budu bolji u svom odnosu prema ženama, i materijalno i ponašanjem. (Tefsirut-Taberi, 4/122--123; Ibn Atijja, El-Muharrerul-vedžiz, 1/306)

• Uzvišeni Allah naredio je mužu da se lijepo ophodi prema ženi u oba moguća odnosa, i prilikom braka i prilikom razvoda. Rekao je: "...vi ih ili na lijep način zadržite, ili se lijepo od njih konačno rastavite" (Et-Talak, 2), tj. ili vodite s njima lijep bračni život, lijepo se ophodeći s njima, a nemojte ih zadržavati u braku da biste im naštetili i zato što im želite nešto loše, jer to je zabranjeno. A i ako dođe do razvoda, neka bude na lijep način, bez zabranjenih postupaka, kao što su uvreda, rasprava, uzurpacija njenog imetka i sl. (Tefsirus-Sa'di, str. 869)

Uzvišeni kaže: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" (El-Bekara, 237)

• Sretna porodica izgrađuje se na temeljima ljubavi i samilosti. Porodica se pravilno razvija u okrilju ispravnog islamskog znanja. Izučavajući odnos i ophođenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovom porodicom, i provodeći to u praksu u današnjem bračnom životu, vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji prema svojim ženama."

Završit ćemo dovom iz Kur'ana: "Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih!" (El-Furkan, 74)

(Izvor: 36 faide fi ahkamin-nikahi ve adabihi)

Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah

Priredio: Adnan Fetić, prof.