informativniislamskičasopis
0

Kabur – prva stanica nakon dunjalučkog života

Kada čovjek umre, tada ili uživa ili se kažnjava. Uživanje ili kaznu osjeća svojom dušom i tijelom. Za tu kaznu ili uživanje kaže se kaburska kazna ili kabursko uživanje. Međutim, svaki onaj koji umre, pa makar i ne bio ukopan u kabur – bio spaljen, potopljen, ili rastrgan od zvijeri –također će uživati ili biti kažnjen. Kada bi se čovjek objesio na grani visokog stabla i ostao tako danima na vjetru, njegovo tijelo i duša osjetili bi kaznu koja im je određena. Kada bi dobri čovjek, vjernik, bio ubijen i bačen u duboku jamu ispunjenu vatrom, njegovo tijelo i duša osjetili bi uživanje koje im je i određeno. Dakle, riječ je o kazni i nagradi u berzehu – životu između dunjaluka i ahireta, ali se često upotrebljava termin kaburska kazna ili uživanje zbog toga što se većina ljudi, nakon smrti, ukopava u kabur.


Dokazi iz Kur’ana za kabursku patnju i uživanje

Svevišnji Allah kaže: A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruž‍ili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako mož‍ete! Od sada ćete neizdrž‍ljivom kaznom biti ka‍žnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali”” (El-En’am, 93). Ove riječi govore o nevjernicima u trenutku kada im dođe smrtni čas. Iskreni meleki obavijestili su ih da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u berzehu. Uzvišeni Allah kaže: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u Vatri prž‍iti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtež‍u!’” (El-Mu’min, 45–46). Uzvišeni Allah jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja: kažnjavanje u berzehu i kažnjavanje na ahiretu, kada nastupi Sudnji dan.

Dokazi iz sunneta za kabursku patnju i uživanje

Buhari i Muslim bilježe od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: “Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega velikog. Jedan od njih nije se čuvao mokraće, dok je drugi prenosio tuđe riječi kako bi zavadio dvije strane.”

Muslim bilježi od Zejd b. Sabita, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio je na svome magarcu pored jednog od židova iz plemena Nedždžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?’ Jedan čovjek reče: ‘Ja.’ ‘Kada su ovi umrli?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: ‘Za vrijeme mnogoboštva.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim reče: ‘Uistinu, ovaj se narod kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem...’”

Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada završite sa zadnjim tešehudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesihi-Dedždžala.”

Buhari i Muslim bilježe od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Jedna starica, jevrejka iz Medine, ušla je kod mene i rekla: ‘Uistinu, stanovnici kaburova se kažnjavaju u svojim kaburovima.’ Ja sam to porekla i nisam joj povjerovala. Ona je izašla, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, pa sam rekla: ‘Allahov Poslaniče! Jedna jevrejska starica iz Medine tvrdi da se stanovnici kaburova kažnjavaju u svojim kaburovima’, a on je rekao: ‘Istinu je rekla. Doista, oni se kažnjavaju kaznom koju čuju sve životinje.’” Zatim je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Nakon toga, nisam ga vidjela u namazu a da se nije utjecao od kaburske kazne.”

Odgovor onima koji negiraju kaznu i uživanje u kaburu

Nevjernici poriču nagradu i kaznu u kaburu, govoreći: “Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stijesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!”

Odgovaramo im na nekoliko načina:

Prvo:

Berzeh je nevidljivi svijet o kojem su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Slavljenoga Allaha. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas obavijestili vjerovjesnici i poslanici.

Drugo:

Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra, već ahiretska, koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Svevišnji Allah otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu poput je viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.

Treće:

Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!

Četvrto:

Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubijeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše, iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je onima koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu, berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi?

Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana jeste vjerovanje u nevidljivi svijet!

Razlozi patnje u kaburu

Postoje općeniti i pojedinačni, posebni razlozi kažnjavanja u kaburu, odnosno berzehu. Što se tiče općenitih razloga: stanovnici kaburova kažnjavaju se zbog svog nevjerovanja u Allaha, nepokoravanja Allahovim naredbama i kršenja Njegovih zabrana. Uzvišeni Allah neće kazniti roba koji Ga je spoznao, slijedio Njegove naredbe i klonio se onoga što je On zabranio. Kaburski azab rezultat je Allahove srdžbe i prezira nekog od robova. Pa koji čovjek rasrdi Allaha na ovom svijetu, kršeći Njegove naredbe i zabrane, a zatim umre i ne pokaje se za svoje prijestupe, kažnjavat će se u berzehu onoliko koliko rasrdi Svevišnjeg Allaha. Što se tiče pojedinačnih, posebnih razloga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je da se ljudi kažnjavaju u svojim kaburovima zbog toga što se nisu čistili od nečistoće, zbog prenošenja tuđih riječi, spomenuo je da se u kaburu kažnjava onaj koji klanja bez abdesta, onaj koji prođe pored onoga kome se čini nasilje pa mu ne pomogne, onaj koji nauči Kur’an pa noću spava daleko od njega, a danju ne radi po njemu, oni koji su činili blud, i muškarci i žene, oni koji su se bavili kamatom, koji su prespavljivali sabah-namaz, oni koji nisu izdvajali zekat, oni koji su sijali smutnju među ljudima, oni koji su se oholili i uzdizali nad drugima, oni koji su se pretvarali, oni koji su vrijeđali, potvarali i ogovarali, i mnogi drugi.

Allah najbolje zna! Neka je svaka hvala Uzvišenom Allahu i neka su salavat i selam na Njegovog Poslanika, ashabe i sve koji slijede islam do Sudnjeg dana.

31. Juli 2018 | Ummu Muhammed | 85

Komentari: Nema komentara

Komentirajte