informativniislamskičasopis
0

Obogatimo svoje živote vjerovjesničkim odgojem

Kome se naša djeca obraćaju kada imaju probleme? Ocu ili majci? Ili im se nikako ne obraćaju, već rješenje traže na internetu, u lošem društvu ili negdje treće? Ko je našoj djeci uzor? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ili fudbaleri, pjevači? Ukoliko dijete ne odraste u sredini u kojoj se osjeća sigurno, zaštićeno i ukoliko se boji izreći svoje mišljenje jer će ga roditelji ismijati i izgrditi, ono će zaostati na polju razvoja i čitavog života mogu ga pratiti problemi poput manjka samopouzdanja, samopoštovanja, depresije, anksioznosti… Nemojmo misliti da je to samo trenutna reakcija djeteta. Nažalost, bol u dječijoj duši ostaje i kada ono odraste, i nemarnim odnosom danas spram naših mališana, narušavamo i njihov normalan razvoj i kasniji život.

Sva hvala i zahvala pripada samo Allahu, tebareke ve te'ala, neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika i miljenika, Muhammeda ibn Abdullaha, pečata svih vjerovjesnika, na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Jedna od najvažnijih tema s kojima se svaki musliman treba pozabaviti svakako je odgoj budućih generacija. Ovo je vrlo bitno jer će većina nas, ako ne baš svi, prije ili kasnije uz Allahovu pomoć, biti majke i očevi i stoga bismo trebali da povedemo računa o ispravnom i najboljem odgoju svoje djece. Uzvišeni Allah, tebareke ve te'ala, kaže: “I oni koji govore: 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.'” (Prijevod značenja El-Furkan, 74.) Svako od nas želi da njegova djeca budu predvodnici ummeta, da budu dobri muslimani, odani Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, jesmo li ikada razmišljali šta je to što moramo već danas pružiti svojoj djeci kako bi ona i postala takva, uz Božiju pomoć? Moramo im pružiti ljubav, razumijevanje, pažnju i naoružati se saburom, strpljenjem, u svemu tome, zar ne, jer rezultati ne dolaze preko noći. Da, znamo mi da je sve to lahko reći, ali u praksi je dosta zahtjevnije. Džennet je skupa roba, za trajni uspjeh potrebna je žrtva, zato ne žalimo truda koji uložimo u svoje porodice.

U ovom tekstu ćemo se, pored vjerovjesničkog odgoja, dotaći i jedne, nažalost, zapostavljene prakse, a to je KVALITETNO provođenje vremena sa svojom djecom. Šta podrazumijevamo pod ovim KVALITETNO? To znači da se vrijeme u muslimanskom domu mora iskoristiti maksimalno, slijedeći primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To znači da vrijeme provedeno sa našim djetetom mora biti utrošeno u aktivnosti i radnje koje su korisne i s kojima je Milostivi zadovoljan. Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado, vođa je pastir i on je odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovaran za svoje stado, svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoje stado.’” (Buhari u Sahihu, 59/2) Razmislimo malo o tome koliko pastir dnevno provede vremena sa svojim stadom? I kako ga provede, ima li vremena za gubljenje? Šta bude ako zapostavi stado, šta tada bude sa ovcama? Odgovoran pastir ne skida pogled sa svoga stada, on je spreman da, i na najmanji znak problema, reagira i pomogne, on je brižan i pažljiv. Takav bi odnos i oba roditelja trebala imati spram djece, a tome nas uči islam i to je pedagogija Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nijedan musliman nema boljeg savjetnika od Allahove Knjige, a među njenim blagodatima svakako su i savjeti Uzvišenog i Milostivog kako odgajati mlade generacije. No, prije same teme, nužno je osvrnuti se na nažalost poražavajući odnos vjernika spram Kur’ana. Zapitajmo se da li vjernici međusobno svakodnevno pričaju o Kur’anu? Umjesto da jedno drugom kažemo ono uobičajeno: ‘Kako si, brate?', koliko nas upita svog brata: 'Brate, kakav je tvoj odnos spram Kur'ana bio danas?' Istina je da ljudi pričaju najviše o stvarima koje vole ili o stvarima koje im nedostaju u životu. Ukoliko nam je srcima bliska Allahova Knjiga, ukoliko o njenim poukama razmišljamo, naravno da ćemo htjeti da ono što nas čini radosnima podijelimo sa drugima. Kur'an je mjerilo na osnovu kojeg se mjeri živost čovjekovog srca i stepen do kojeg nam je islam uljepšao život. Počevši od ovog trena, ne odgađajmo povratak Kur'anu, proučimo barem jedan ajet i razmislimo o njemu. Možda baš taj tren bude sebeb Allahove milosti, pomoći i blagodati.

Vjerovjesnički odgoj Jusufa, alejhis-selam – uzor za sva vremena

Početni ajeti sure Jusuf sadrže kompletan pedagoški program odgoja čestite i časne djece. Obratimo pažnju na početni dio 4. ajeta sure Jusuf: ''Kada Jusuf reče ocu svome: 'O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše.'" Obratimo pažnju kome se Jusuf, alejhis-selam, obraća kad ima neki problem. Obraća se svome ocu, koji je njegov uzor, njegova snaga. Jusuf, alejhis-selam, odgojen je u kući vjerovjesnika, u kući gdje se živio islam i neminovno je da je Jusuf na svome ocu i majci vidio živi islam. On je odgojen da se, kad naiđe na teškoću, može obratiti svojim roditeljima koji će ga saslušati i pomoći. Usporedimo to s našom situacijom. Kome se naša djeca obraćaju kada imaju probleme? Ocu ili majci? Ili im se nikako ne obraćaju, već rješenje traže na internetu, u lošem društvu ili negdje treće? Ko je našoj djeci uzor? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ili fudbaleri, pjevači? Ukoliko dijete ne odraste u sredini u kojoj se osjeća sigurno, zaštićeno i ukoliko se boji izreći svoje mišljenje jer će ga roditelji ismijati i izgrditi, ono će zaostati na polju razvoja i čitavog života mogu ga pratiti problemi poput manjka samopouzdanja, samopoštovanja, depresije, anksioznosti... Nemojmo misliti da je to samo trenutna reakcija djeteta. Nažalost, bol u dječijoj duši ostaje i kada ono odraste, i nemarnim odnosom danas spram naših mališana, narušavamo i njihov normalan razvoj i kasniji život. Pogledajmo dalje osobine Jusufovog, alejhis-selam, odgoja. On se svome dragom ocu obraća riječima: ''O oče moj“, u prijevodu Besima Korkuta, ali u originalnom arapskom tekstu koristi se riječi EBETI, u značenju ''babuka moj'', ''dragi moj babo''. Dakle, Jusuf, alejhis-selam, obraća se ocu na najljepši mogući način, što ukazuje na to da je u svojoj porodici usvojio norme ponašanja, edeb i da je njegov dom bio dom ispunjen međusobnom ljubavlju i poštovanjem. Također, Jusuf, alejhis-selam, svom ocu iskazuje ljubav, slobodno bez ustručavanja, što nama danas ukazuje na važnost ljubavi i emocionalnosti općenito u odgoju djece. U nastavku ajeta Jusuf, alejhis-selam, opisuje svoj san: “Sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše." Zamislimo se sad u sličnoj situaciji. Prilazi nam naše dijete od sedam godina i kaže: “Babo, ja sam sanjao čudan san.“ I nakon toga nam ispriča svoj san. Kakva bi bila naša reakcija? Da li bismo mi zbilja postupili kao Jakub, alejhis-selam, da li bismo saslušali i poštovali ono što nam dijete naše poručuje ili bismo ga omalovažili i povrijedili? Kažu da ono što neko sam nema, ne može to drugom ni pružiti. Ovaj dio ajeta upućuje nas na stalnu potrebu popravljanja i izgrađivanja samih sebe, te da je to jedan od kamena temeljaca uspješnih brakova. Da Jakub, alejhis-selam, kao otac i pastir, nije sam bio odgojen, on ne bi mogao ni svoje dijete da odgoji kako treba, niti bi mogao da poštuje Jusufa, alejhis-selam, kako dolikuje.

Praktični savjeti roditeljima i odgajateljima

Sad ćemo navesti samo neke smjernice roditeljima izvedene na osnovu prethodno navedenih časnih ajeta iz Allahove Knjige:

  Razgovarajte sa svojim djetetom

Ovaj savjet zvuči kao nešto što ne moramo i naglašavati, ali je trenutno stanje u muslimanskim domovima takvo da je komuniciranje među roditeljima i djecom narušeno u velikoj mjeri. Majke imaju mnoštvo obaveza tokom dana, to svi znamo. Žena nosi teret kućanskih poslova, pripremaju obroke, čiste kuću i provode najviše vremena s djecom. Zašto ne pokušati pa iskoristiti dodatno to vrijeme da popričate sa svojim djetetom? Dok slažete odjeću ili dok sklanjate suđe nakon ručka ili večere, upitajte dijete kako mu je dan protekao, je li mu se desilo nešto lijepo ili ga nešto muči. A otac, sljedeći put kad ode po dijete u školu i doprati ga kući, neka ga upita kako mu je protekao dan, ko su mu prijatelji, ko mu je najdraži učitelj. Roditelji, i otac i majka, neka se obavežu jedno drugom da će naći vremena za svoje dijete kada im dođe s nekim problemom. Ako se ima želje, naći će se i vrijeme. Naravno, tokom dana ili posla, nećete uvijek moći pronaći vrijeme, ali se potrudite koliko možete, jer Uzvišeni ne opterećuje čovjeka više nego što je u mogućnosti. Kada vam dijete dođe da o nečemu s vama popriča, iskoristite tu priliku za da'vu, nastojte da u toku razgovora u njegovom srcu posadite zrno koje ćete u kasnijim razgovorima zalijevati blagim i milostivim riječima. Ne pokušavajte da dijete odjednom opteretite više nego što može podnijeti, jer tako ćete samo postići suprotan efekat. Dijete mora imati slobodu da iskaže svoju naklonost, ono mora imati razumijevanje svojih roditelja za svoje osjećaje, kao što mora naučiti kako da se izbori s negativnim emocijama. Nažalost, mnogi roditelji se skoncentriraju samo na obezbjeđivanje materijalnih potreba djeteta, zanemarujući njegove duhovne i emocionalne potrebe.

Slušajte svoje dijete

Odvojite vrijeme da iskreno saslušate svoje dijete; uvažite njegove prigovore, brige, a i pohvalite ono što je dobro učinio. Ovaj čin vam pomaže da sa svojim djetetom ostvarite vezu. Djeca imaju potrebu da se osjećaju bitnima i da imaju nekoga kome je stalo do njihovih potreba, problema i želja. U osnovi se sve vraća na važnost primjene islama u SVAKODNEVNOM ŽIVOTU, na istinsku primjenu njegovih načela i konstantan rad na unapređenju samih sebe i drugih. Vrijednost nekog čovjeka mjeri se prema njegovim ambicijama. Ukoliko naš suprug, supruga ili dijete žele da nešto postignu u životu, nemojmo ih odmah osuđivati, već ih podržimo u namjerama, pa makar to značilo da ponekad žrtvujemo neki svoj zahtjev radi te osobe. Na kraju, ne zaboravimo da sve ono što s ljubavlju i pažnjom, u ime Allaha Jedinog, učinimo za nekog od svojih bližnjih, neće biti zaboravljeno, već će samo povećati našu međusobnu ljubav i harmoniju.

  Provedite dio vremena sa svojim djetetom i izvan kuće

Ovaj savjet ne znači da vam je potrebno mnogo planiranja, vremena ili novca kako biste bili sa svojim djetetom. Imate mnoštvo mogućnosti koje možete ostvariti, a bez troška:

Povedite dijete sa sobom u trgovinu,

Otiđite s njim do igrališta i, zašto da ne, igrajte se njim,

Prošetajte se po parku,

Povedite dijete na islamsko predavanje (pod uvjetom da nećete time remetiti mir ostalih).

ZAPAMTITE: Vi ste centar pažnje svoga djeteta. Učinite neka i ono osjeti da i vi želite biti s njim, kao što je ono željno vas.

  • Budite strpljivi i blagi u odgoju djece

Strpljivost i blagost, kao osobinu odgajatelja, Uzvišeni Allah, tebareke ve te'ala, spominje u sljedećem ajetu: “Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.“ (Prijevod značenja  Eš-Šura, 43.) Biti strpljiv i blag u ophođenju sa svojim djetetom svakako je častan čin koji bi svim roditeljima trebao postati navika. Djeca najbolje uče na primjeru svojih roditelja. Ukoliko se sustegnete od ružnih riječi i ljutnje, kako međusobno tako i prema djeci, dajete im primjer kako se musliman i muslimanka ponašaju. Gledajući vas kako izlazite nakraj s konfliktnim situacijama, djeca uče kako da i ona postupaju u životu.

Svi ovi savjeti imaju jednu zajedničku crtu: moramo biti tu za svoju djecu. Biti pastir je velika odgovornost. Nastojmo da popravimo naš odnos spram naših porodica, jer će nas Uzvišeni na Sudnjem danu pitati o tome kako smo proveli vrijeme u ovom životu.

3. Januar 2013 | Nedim Botić, prof | Ahlak | 52

Komentari: Nema komentara

Komentirajte