Govoreći o islamu kao vjeri, opće je poznato da je islam utemeljen na dvije komponente: Kur'anu i sunnetu. Kur'an je Allahov govor koji je objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka Džibrila, dok je sunnet, pojednostavljeno rečeno, razumijevanje i rad po Kur'anu u praktičnom smislu. Tako nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupcima, praktično pojasnio kur'anske smjernice i upute.
Kada je u pitanju poznavanje hadiske znanosti, prvo što razumijemo pod tim izrazom jeste poznavanje vjerodostojnih i nevjerodostojnih hadisa, jer su upravo ove dvije vrste hadisa povezane s razumijevanjem sunneta i zaključivanjem praktičnih propisa iz tih hadisa. Međutim, podjela hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti predstavlja krajnji rezultat do kojeg je osoba došla, a nakon što je prethodno uložila trud i napor, primjenjujući pravila i metodologiju drugih grana hadiske znanosti. Ovdje nećemo spominjati odlike i vrijednost hadiske znanosti, jer bi nam to uzelo isuviše prostora, ali je dovoljna odlika ta što se ova nauka bavi drugim izvorom vjere, to jest riječima, djelima i prešutnim odobrenjima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji su objava od Gospodara svjetova: "On ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)
Cilj poznavanja hadiske znanosti jeste usvajanje određenih znanja i vještina koja će osobi omogućiti ustanovljavanje ocjene vjerodostojnosti hadisa, a zbog praktične primjene propisa sadržanih u tom hadisu.
Poznato je da se hadisi, s obzirom na njihovu vjerodostojnost, dijele na vjerodostojne i nevjerodostojne, a da se za ocjenu hadisa uvjetuje poznavanje ispravnosti lanca prenosilaca kao i samog teksta hadisa. Otuda je za ocjenu prihvatljivosti hadisa neophodno poznavanje dvije osnovne grane hadiske znanosti:
• poznavanje prenosioca hadisa;
• poznavanje stanja prenosioca hadisa.
Pod poznavanjem prenosioca hadisa podrazumijevamo poznavanje lanca prenosilaca, odnosno poznavanje osoba koje su čule i dalje prenijele hadis, i to od početka, to jest od autora određene zbirke hadisa, naprimjer, pa sve do kraja lanca prenosilaca, to jest do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
S druge strane, poznavanje stanja prenosilaca hadisa podrazumijeva poznavanje njihove prihvatljivosti ili neprihvatljivosti kao prenosilaca, a koja ovisi o njihovoj vjeri, znanju, pamćenju, pravednosti, iskrenosti, preciznosti, i drugim faktorima.
Kompleksnost i preciznost hadiske znanosti
Kako bismo ukazali na kompleksnost i preciznost hadiske znanosti, u nastavku ćemo spomenuti kategorije hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti.
Prva kategorija hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti su vjerodostojni, odnosno ispravni hadisi. To su oni hadisi kod kojih su islamski učenjaci, a ovdje mislimo na hadiske stručnjake, složni oko njihove prihvatljivosti i vjerodostojnosti. Ovo je kategorija koja ispunjava svih pet uslova koji su neophodni da bi hadis bio vjerodostojan, a ti uslovi su:
• da je lanac prenosilaca spojen;
• da su svi prenosioci čestiti i iskreni;
• da su prenosioci precizni prilikom prenošenja hadisa;
• da neki prenosilac ne proturječi drugom prenosiocu;
• da hadis nema nikakvih skrivenih nedostataka.
Druga kategorija hadisa jesu oni hadisi u pogledu čije su slabosti odnosno neprihvatljivosti islamski učenjaci složni. Ovo je kategorija hadisa koja nije ispunila minimalno jedan od prethodno navedenih uvjeta da bi jedan hadis bio vjerodostojan.
Treća kategorija hadisa jesu hadisi u pogledu čije su prihvatljivosti islamski učenjaci zauzeli različite stavove, bilo da se radi o mišljenju učenjaka iz jedne ili iz različitih generacija. U ovakvim situacijama dužnost je poštovati mišljenje svakog učenjaka i nije dozvoljeno, zbog mišljenja koje je odabrao, kuditi bilo koga od njih.
Četvrta kategorija hadisa jesu hadisi za koje možemo naći ocjenu samo malog broja učenjaka, i to da pri tome nemamo podatak da li se neko od učenjaka s njima složio ili su im u mišljenju oponirali.
Peta kategorija hadisa jesu hadisi za koje nemamo dostupnu ocjenu, odnosno mišljenje učenjaka u pogledu njihove vjerodostojnosti. Tada je obaveza primijeniti alate ocjene lanca prenosilaca i prenosilaca kako bi se ustanovila prihvatljivost odnosno neprihvatljivost datog hadisa.
Ovo je samo kap u moru kada je u pitanju kompleksnost i preciznost hadiske znanosti, a najbolji pokazatelj toga jeste činjenica da je Ebu Abdullah Muhammed b. Abdullah el-Hakim (u. 405. h. g.), poznatiji kao imam Hakim, u svom djelu Marifetu ulumil-hadis, spomenuo čak pedeset dvije vrste/grane hadiske znanosti, dok je Ebu Amr Osman b. Abdurrahman eš-Šehrezuri (u. 643. h. g.), poznatiji kao Ibn Salah, u svom djelu Ulumul-hadis, spomenuo čak šezdeset i pet grana hadiske znanosti, od kojih su neke: kratkoća lanca prenosilaca, musned (vrsta hadisa kod koje je lanac prenosilaca spojen do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), mevkuf (predaja koja se pripisuje ashabu, bilo da se radi o riječima ili djelima), poznavanje ashaba, hadis mursel (vrsta predaje koju tabiin prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne spominjujući ashaba), maktuu (predaja koja se pripisuje nekome od tabiina ili generacije poslije tabiina), muselsel (vrsta hadisa u kojem prenosioci lančano ponavljaju neko svojstvo ili radnju koja se odnosi na nekog prenosioca ili sam hadis), muanan (vrsta hadisa kod kojeg se prilikom prenošenja upotrebljava prijedlog \'an\' što znači od), mudredž (vrsta hadisa kod kojeg je prenosilac dodao nešto u hadis, bilo da se radi o tekstu hadisa ili njegovom lancu prenosilaca, što nije dio hadisa), poznavanje tabiina, derogirajući i derogirani hadisi, iznimni hadisi, tedlis (vrsta hadisa kod koje se prikriva određeni nedostatak), poznavanje imena i nadimaka prenosilaca, zatim braće i sestara koji su prenosili hadise jedni od drugih, i tako dalje. Kada vidimo ove teme o kojima su islamski učenjaci pisali tokom stoljeća, tek onda shvatimo koliko vremena, truda i napora jedan učenjak mora uložiti kako bi ocijenio određeni hadis, da li je prihvatljiv ili ne.
Neosporna je činjenica da su islamski učenjaci sjajne zvijezde na nebu, bez kojih bi mnogi putnici tumarali kroz život kao da nemaju orijentira. Allah je ovaj ummet počastio vrlim učenjacima koji nam pokazuju pravi put i koji nam olakšavaju razumijevanje, ne samo hadiske znanosti, već islamskih propisa općenito. Put znanja je izrazito težak i gorak, ali su njegovi plodovi ukusni, dugotrajni, i ostalim ljudima korisni.
Sve spomenuto ukazuje nam na obimnost i složenost razumijevanja sunneta i na zaključivanje pravnih propisa iz hadisa. Pored ovoga, prethodni redovi indirektno nam ukazuju na to da smo dužni da ne govorimo o propisima onoga o čemu nemamo dovoljno znanja. Samo osobu koja je prema sebi iskrena i koja priznaje da nema dovoljno znanja, istovremeno ulažući trud i napor u učenje i izučavanje, Allah će zavoljeti i znanjem je počastiti.