informativniislamskičasopis
0

Priprema za dan povratka Uzvišenom Allahu

Neophodno je da svako od nas – svako koga smrt čeka, svaki kome će zemlja biti postelja, crvi prijatelji, Munkir i Nekir sabesjednici, Kijamet obećani dan, Džennet ili Džehennem mjesto vječnog boravka – mnogo razmišlja o smrti, mnogo je spominje, mnogo se priprema i brine za nju! Svako od nas treba da smrt neprestano iščekuje, štaviše, da se smatra jednim od mrtvaca, da se vidi u kaburu, jer sve što će doći, blizu je, a daleko je samo ono što nikada neće doći. Međutim, jesmo li uistinu takvi? Koliko razmišljamo o ovim trenucima? Koliko podsjećamo svoje duše na njih? Je li to mislimo da ih nećemo doživjeti?! Nikako, vallahi! Svi ćemo ih doživjeti, pa šta nam je?! Naši ispravni prethodnici mnogo su razmišljali o ovim trenucima, jer oni se neće ponoviti, dogodit će se samo jedanput! Zato su se pripremali za njih, obračunavali se i preispitivali još za svoga života!

Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu, Onome koji je smrću pognuo glave oholnika, onih čija su srca bila nemarna prema smrti sve dok im nije došlo istinito obećanje koje ih je premjestilo iz dvoraca u kabure, iz svjetlucavih postelja u mračnu kabursku usjeklinu, iz igre i zabave sa ženama i djecom u okrutnost mravi i crva, iz naslađivanja hranom i pićem u bliskost blata i prašine, iz prijatnog društva u nesnosnu samoću.

Neka je slavljen Uzvišeni Allah kome se sve potčinjava, Onaj kome sve pripada i sve Mu se vraća, Onaj koji je jedini vječno živ, nije postao i nikada Ga neće nestati, dok je svim stvorenjima propisao prolaznost! Samo Njemu pripada hvala i zahvala na nebesima i na Zemlji, na dunjaluku i na ahiretu!

Neophodno je da svako od nas – svako koga smrt čeka, svaki kome će zemlja biti postelja, crvi prijatelji, Munkir i Nekir sabesjednici, Kijamet obećani dan, Džennet ili Džehennem mjesto vječnog boravka – mnogo razmišlja o smrti, mnogo je spominje, mnogo se priprema i brine za nju! Svako od nas treba da smrt neprestano iščekuje, štaviše, da se smatra jednim od mrtvaca, da se vidi u kaburu, jer sve što će doći, blizu je, a daleko je samo ono što nikada neće doći.

Međutim, jesmo li uistinu takvi? Koliko razmišljamo o ovim trenucima? Koliko podsjećamo svoje duše na njih? Je li to mislimo da ih nećemo doživjeti?! Nikako, vallahi! Svi ćemo ih doživjeti, pa šta nam je?!

Naši ispravni prethodnici mnogo su razmišljali o ovim trenucima, jer oni se neće ponoviti, dogodit će se samo jedanput! Zato su se pripremali za njih, obračunavali se i preispitivali još za svoga života!

Kako su se ispravni prethodnici pripremali za smrt

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Obračunavajte svoje duše prije negoli im bude obračunavano! Vagajte svoja djela prije negoli budu vagana! Pripremite se za izlaganje pred Uzvišenim Allahom!”, a zatim bi učio: “Toga dana svi ćete biti izloženi, ništa vam se neće skriti!” (El-Hakkah, 18)

Također je rekao: “Smirenost, polaganost, dobra je u svakoj stvari izuzev u pripremanju za ahiret!”

Najbolji ljudi na zemlji obračunavali su i pripremali svoje duše za zadnje trenutke, pa kada su im nastupili, poslušajte kako su ih podnosili:

Kada se približila smrt Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, rekao je: “Allahu moj, ja sam Te se doista bojao tokom svoga života, pa Ti se sada nadam! Allahu moj, Ti dobro znaš da ja ne žudim i ne žalim za dunjalukom, zbog gradnji riječnih korita i sađenja sadnica, već žalim za popodnevnom žeđi dok sam postio, i žalim za hladnoćom u noćnim satima dok sam klanjao, i žalim za miješanjem s učenim ljudima u halkama znanja.”

Kada se smrt približila Bilalu b. Rebbahu, radijallahu anhu, njegova je supruga povikala: “O, žalosti naša!”, a Bilal, radijallahu anhu, dodao je: “Ne, već kažem: ‘O dragosti moja! Sutra ću sresti prijatelje, Muhammeda i njegove sljedbenike!’”

Pripovijeda se da je Harun er-Rešid na samrti svojom rukom dotaknuo svoje pripremljene ćefine, pogledao u njih i rekao:  “Moj mi imetak ništa neće koristiti! Snage je moje nestalo!” (El-Hakkah, 28–29)

Abdulmelika b. Mervana upitali su dok je ležao na samrtnoj postelji: “U kakvom se stanju nalaziš? Kako se osjećaš?”, a on je odgovorio: “Osjećam se upravo onako kako je i rekao Uzvišeni Allah:  ‘A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali.’” (El-En‘am, 94)

Kako su se pripremali kada su na ovakav način dočekivali i doživljavali smrt?!

Njihovo pripremanje za dan povratka Uzvišenom Allahu nije se zadržavalo samo na riječima koje su izlazile iz usta, a da nisu imala uporišta i čvrstih temelja u njihovim srcima! Naprotiv, sve svoje organe dobrovoljno su stavljali u pokornost Svevišnjem Allahu, kao da je svaki od njih govorio: “Požurio sam Tebi, Gospodaru, kako bi Ti bio zadovoljan!” (Ta-ha, 84)

Oni nisu ostavili nijedno dobro a da se nisu takmičili u njemu i podsticali se na njegovo činjenje, niti su ostavili ijedno zlo a da ga se nisu klonili i upozoravali na njega.

Sve su to činili odazivajući se riječima Uzvišenog Allaha:  “I požurite ka oprostu svoga Gospodara i Džennetu čija su prostranstva poput nebesa i Zemlje, a koji je pripremljen za bogobojazne!” (Ali Imran, 133)

I odazivali su se riječima svoga voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:  “Iskoristi petero prije negoli ti sigurno dođe drugih petero: život prije smrti, zdravlje prije  bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva!” (Hakim i Bejheki, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 1077)

Iskreni su bili u svim svojim djelima jer su svojim srcima čitali riječi Uzvišenog Allaha:  “A zar nije dug Allahu iskreno ispovijedati vjeru?!” (Ez-Zumer, 3)

I čitali su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  “Uistinu, Allah neće primiti nijedno djelo osim ono koje se učini iskreno, kojim se traži Njegovo lice.” (Nesai, 6/25. Albani ga je ocijenio dobrim u Silsiletis-sahiha, 52)

Naši ispravni prethodnici uvijek su davali prednost ahiretskim djelima nad svojim dunjalučkim potrebama jer su bili ubijeđeni u riječi Uzvišenog Allaha:  “Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.” (El-Isra, 18–19)

Ponavljali su riječi svoga voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  “Čija briga bude ahiret, Allah će mu dati bogatstvo u njegovom srcu, učinit će ga smirenim i dunjaluk će mu doći ponizno. A čija briga bude dunjaluk, Allah će mu siromaštvo dati pred njegovim očima, učinit će ga rastresenim i od dunjaluka mu neće doći osim ono što mu je propisano!” (Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 6510)

Malik b. Dinar, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ko zaprosi dunjaluk, neka zna da će dunjaluk tražiti od njega kao vjenčani dar njegovu vjeru u potpunosti, neće se zadovoljiti osim da uzme cijelu njegovu vjeru!”

Pored svega toga, strahovali su za svoja djela, smatrali su da sa svojim djelima ne mogu izaći i stati pred Uzvišenog Allaha kada se postave pravedne terezije. Uzvišeni je rekao: “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija, 47)

Kada bi neki od njih počinio grijeh, požurio bi s pokajanjem i iskrenim povratkom Uzvišenom Allahu, jer je Uzvišeni rekao: “I svi se Allahu pokajte, vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31)

Upitan je Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te‘ala: “Koji je znak iskrene tevbe?”, pa je odgovorio: “Četiri su znaka: malobrojnost dunjaluka, preziranje duše, mnogobrojno približavanje Allahu s pokornostima i smatranje toga sitnim i manjkavim.”

Bojali su se rijaluka – pretvaranja u djelima, i svega što bi im moglo uništiti dobra djela. Znali bi skrivati svoja dobra djela od svoje braće muslimana, pa čak i od svoje supruge i svoje djece iz straha od pretvaranja.

Ibrahim et-Tejmi, rahimehullahu te‘ala, govorio je: “Iskren je onaj koji skriva svoja dobra djela kao što skriva i loša!”

Strahovali su za svoju manjkavu zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima koje su nepobrojive, kako je i rekao Uzvišeni:  “Ako biste brojali Allahove blagodati, nikada ih ne biste mogli pobrojati!” (Ibrahim, 34)

Svi su se bojali loše završnice na dunjaluku, bojali su se za svoju smrt.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio:  “O, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!” (Tirmizi i Hakim, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 7987)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:  “Doista će čovjek činiti djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, pa će ga preteći Knjiga i počet će raditi djela stanovnika Vatre te će i ući u nju!” (Buhari i Muslim)

Ovo je samo nekoliko svijetlih primjera iz života naših prethodnika kako su se pripremali za smrt i susret sa svojim Gospodarom! Međutim, kakvo je naše stanje? Da li se, koliko i kako mi pripremamo za smrt?

Mi nismo stvoreni radi igre i zabave, niti smo na ovome svijetu ostavljeni bez obaveza! Znajmo da sve nas čeka Dan kada će nas Uzvišeni Allah sakupiti pred Sobom da nam presudi! Istinski nesretnik je onaj koji toga Dana bude udaljen od Allahove milosti koja sve obuhvata, i udaljen od Allahovih dženneta koji su prostrani koliko su prostrani nebesa i Zemlja!

Čuvajmo se dobro da naše stanje ne bude nalik stanju ljudi koje opisuje plemeniti ashab Selman el-Farisi, radijallahu anhu, kada kaže: “Trojica me iznenađuju: onaj koji polaže duge nade u dunjaluk, a smrt ga vreba svakog časa, i onaj koji je nemaran, a prema njemu se nije nemarno, i onaj koji se smije punih usta, a i sam ne zna je li Gospodar svih svjetova srdit na njega ili je zadovoljan njime!”

Allah se smilovao svakome koji bude radio za ono što ga čeka poslije smrti! Draga braćo i poštovane sestre, vi ste u mogućnosti da činite ono što nisu naša braća i sestre koji su već nastanili kabure! Zato, iskoristite zdravlje i slobodno vrijeme prije negoli vam nastupi smrt kada kajanje nikome neće vrijediti! Kako se pripremati za smrt, za lijepu završnicu na dunjaluku?

Uspostavljanje tevhida

Pitanje tevhida je najbitnije pitanje u životu vjernika, pa ga stoga ne smije odgađati ni koliko je treptaj oka. To je temelj nad kojim se gradi cijela vjera i Uzvišeni Allah neće primiti ništa iz vjere bez ovog tevhida. U tom kontekstu preneseni su brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se potcrtava važnost i neophodnost tevhida.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, Riječ koju je On poslao Merjemi i duša od Njega, i da je Džennet istina, i da je Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet ma kakva bila njegova djela.” (Muttefekun alejhi)

U hadisu Itbana b. Malika, radijallahu anhu, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu je Allah zabranio Vatri onoga koji kaže ‘la ilahe illallah’ želeći time samo Allahovo zadovoljstvo.” (Muttefekun alejhi)

Stoga, Allahov robe, uspostavi i iskaži tevhid Allahu u svome srcu, na svom jeziku i u svojim djelima; plodove toga osjetit ćeš u svom životu, na svojoj samrti, u svom kaburu, i na Danu proživljenja.

Bogobojaznost

Bogobojaznost je ta koja najviše vjernika vodi ka lijepoj završnici. Ona je razlog brisanja grijeha i loših djela. Rekao je Uzvišeni Allah: “O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.” (El-Enfal, 29)

Bogobojaznost je razlog primanja dobrih djela jer je Uzvišeni Allah rekao: “Uistinu, Allah prima samo od bogobojaznih!” (El-Maida, 27)

Bogobojaznost je razlog izlaska iz svake tegobe, pa i tegobe smrti. Kaže Uzvišeni Allah: “A ko se bude bojao Allaha, Allah će mu svaku njegovu stvar olakšati!” (Et-Talak, 4)

Bogobojaznost je razlog spasa od Vatre i razlog ulaska u Džennet. Rekao je Uzvišeni Allah: “I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao! Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.” (Merjem, 71–72)

Zato nam je naređeno da se najviše opskrbimo s bogobojaznosti: “I vi se opskrbite, a doista je bogobojaznost najbolja opskrba!” (El-Bekara, 197)

Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Osnova bogobojaznosti jeste da rob između sebe i onoga čega se pribojava postavi pregradu koja će ga štititi od toga, tako se bogobojaznost roba prema svome Gospodaru ogleda u postavljanju zaštite između njega i onoga čega se pribojava od svoga Gospodara, Njegove srdžbe i kazne, a to će postići činjenjem dobrih djela i klonjenjem grijeha.”

Jedan čovjek došao je Ebu Hurejri, radijallahu anhu, i upitao ga o bogobojaznosti, pa ga je Ebu Hurejra priupitao: “Jesi li ikada hodio putem na kojem se nalazi trnje?” Čovjek je odgovorio: “Da”, a Ebu Hurejra ga opet upita: “Kako si tada postupio?” “Kada bih naišao na trnje, skrenuo bih ustranu, ili bih ga preskočio, ili stao ispred njega!”, odgovori čovjek. “E, to ti je bogobojaznost”, dodade Ebu Hurejra, radijallahu anhu.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, objašnjava šta je bogobojaznost, pa kaže: “Bogobojaznost je da se Allahu čini pokornost, a ostavi griješenje, da se spominje Allah i da se ne zaboravlja, da Mu se bude zahvalno i da se ne poriču Njegove blagodati!”

Ustrajnost u vjeri

Istikamet – ustrajnost u vjeri, sveobuhvatna je riječ, obuhvata cijelu vjeru i podrazumijeva iskreno praktikovanje cijele vjere u potpunosti, istinito ispunjenje obećanja datog Allahu. Ova ustrajnost odnosi se i na riječi, i na djela, i na stanja, i na namjere.

Rekao je Uzvišeni Allah: “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” (El-Ahkaf, 13–14)

U Muslimovom Sahihu bilježi se od Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, reci mi nešto iz islama za što neću imati potrebe da ikoga više pitam?’ Rekao je: ‘Reci: – Ja vjerujem u Allaha!, a zatim ustraj u tome.’”

Kada bi Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te‘ala, držao predavanje iz hadisa u Mekkanskom haremu, pa završio s njim, rekao bi: “Ustanite i idite doktoru”, tj. Vuhejbu b. Verdu, a Vuhejb b. Verd bi govorio: “Ako si u mogućnosti da te ništa ne okupira od Allaha, onda nastoj takav i biti.” Govorio je: “Neka vaša želja ne bude samo da što više učinite dobrih djela, već neka vaša želja bude da ih privedete kraju na najljepši način, jer ima ljudi koji klanjaju, a griješe prema Allahu u namazu, ima ih koji poste, a griješe prema Allahu dok poste.”

Ibn Dekik el-‘Id, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Evo već četrdeset godina nisam izgovorio riječ niti sam učinio djelo a da nisam pripremio odgovor za njih kada stanem pred Uzvišenog Allaha.”

Ibn Tejmijja, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ja još uvijek svakodnevno obnavljam svoj islam!”

Na ovakav način postiže se ustrajnost u Allahovoj vjeri. A onima koji budu takvi, njima na samrti dolaze meleki da ih obraduju s radosnom viješću, s Džennetom Svemilosnog, u kojem ima ono što oko nije vidjelo, za što uho nije čulo, niti je ljudski razum o sličnom ikada razmišljao!

Često prisjećanje na smrt

Onaj koji se bude mnogo prisjećao smrti, taj će žuriti s tevbom, srce će mu biti zadovoljno i bit će aktivan u činjenju ibadeta, a onaj koji zaboravi na smrt, odgađa će s tevbu, neće biti zadovoljan odredbom i bit će lijen u ibadetu.

Stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Često se sjećajte smrti koja prekida sve slasti!” (Tirmizi i Nesai, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 1210)

Rekao je: “Budi na dunjaluku kao stranac ili kao putnik prolaznik!” (Buhari, 81)

Vjernik bi trebao da mnogo razmišlja o smrti, mnogo je spominje i ne boji se smrti, naprotiv, treba da je priželjkuje, jer je smrt vjernika ustvari njegov susret s voljenim Gospodarom, a ko bude priželjkivao susret s Allahom, i Allah će priželjkivati susret s Njim.

Lijepo mišljenje o Allahu

Ovo je jedan od najvećih razloga lijepe završnice na dunjaluku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je od svoga Gospodara da je rekao: “Uistinu, Ja sam s mišljenjem Moga roba o Meni!” (Buhari i Muslim)

Jednog dana ušao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod mladića koji je bio na samrti, pa ga pitao za stanje, a mladić je odgovorio: “Nadam se Allahu i strahujem od svojih grijeha!” Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovo dvoje neće se sastati u srcu roba na samrti a da mu i neće dati ono čemu se nada i zaštititi ga od onoga od čega strahuje!” (Ibn Madža, a Albani ga ocjenjuje dobrim u Sahihu, 1051)

Uzvišenog Allaha molim da nas učvrsti u imanu i dobrim djelima sve dok Ga, Svevišnjeg, ne sretnemo, zadovoljni Njime kao svojim Gospodarom i On zadovoljan nama! Sva hvala pripada samo Njemu, Uzvišenom, neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika.

15. Maj 2014 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Akida | 60

Komentari: Nema komentara

Komentirajte