Brak je osnovna ćelija društva i kao takav zauzima veoma visoko mjesto na listi prioriteta svakog muslimana. Želja za formiranjem bračne zajednice tinja u srcima mladih ljudi jer traže smiraj koji Uzvišeni Allah spominje u riječima: “…i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost…” (Er-Rum, 21).
Poznavanje islamskih propisa i uspješan brak
Poznavanjem šerijatskih propisa vezanih za bračnu zajednicu pruža se velika mogućnost i prilika za uspješan i sretan brak, ukoliko se bračni drugovi budu pridržavali tih propisa. Odstupanjem od propisa šerijata prilikom uređenja bračne zajednice, uzrokuju se problemi srazmjerno odstupanju. Što je odstupanje veće i problemi u bračnoj zajednici su veći. Što supružnici dosljednije primjenjuju šerijatske norme, to je manja vjerovatnoća nastanka nesuglasica i “nerješivih” problema. Nažalost, zbog nepoznavanja, nerazumijevanja i kršenja šerijatskih propisa, mnogi brakovi su u krizi iz koje pokušavaju da se izvuku, ali ne nalaze načina da riješe nesuglasice koje se iz dana u dan samo produbljuju.
Važnost posvećivanja pažnje bračnoj zajednici
Gospodar Koji je stvorio čovjeka i dušu u njega udahnuo, najbolje poznaje njegove potrebe i prohtjeve. On, Uzvišeni, propisao je propise kojih se čovjek treba pridržavati da bi njegova bračna zajednica dobro funkcionisala i da bi se osjetila toplina u domu u kojem živi. Dobra bračna zajednica osnova je za kvalitetan odgoj djece, zato se bračnoj zajednici mora posvetiti mnogo više pažnje nego što joj se posvećuje danas. Bračna zajednica nije u fokusu formalnog i neformalnog obrazovanja, nego se najčešće veže za neformalno obrazovanje/učenje. Dakle, nadležne obrazovne vlasti ne prepoznaju važnost i ulogu bračne zajedice u razvoju društva, pa obrazovne institucije nemaju zadatak da se bave odgojem i obrazovanjem budućih bračnih drugova. Ni neformalno obrazovanje, koje se odvija izvan obrazovnih institucija, nema u svom fokusu bračnu zajednicu. Mladići i djevojke prinuđeni su da o braku uče od članova svojih porodica, da jedni drugima prepričavaju ono što su čuli ili što svakodnevno slušaju o braku, izazivajući time strah kod sebe i svojih prijatelja s kojima pokušavaju razgovarati na ovu temu. Nažalost, mladi ljudi sklapaju bračne zajednice a da nisu poslušali nijedno predavanje na temu braka, niti su pročitali neki ozbiljan tekst na ovu temu a kamoli pročitali knjigu. Ne poznaju svoja prava i dužnosti, tako da samim sklapanjem braka ulaze u velike probleme. Kad ih pokušaju rješavati, ne znaju kako da usaglase svoje stavove.
Pravilan izbor bračnog druga
Sklapanje bračne zajednice veliki je korak u životu, zato je potrebno znanje o načinu biranja bračnog druga, načinu sklapanja i uređenja bračne zajednice, zajedničkim i pojedinačnim pravima i obavezama supružnika. Prilikom pojave nesuglasica u braku potrebno je znanje o načinu rješavanja novonastalih problema. Ukoliko nedostaje znanje o tome, zatražit će se savjet od učene osobe koja može ponuditi rješenje za nastali problem. Traženjem savjeta od pogrešnih osoba rizikuje se povećanje bračne krize. Kako našem društvu nedostaje znanja o propisima braka i načinu njegovog uređenja, tako nam nedostaje sposobnih savjetnika za rješavanje bračnih nesuglasica. Istini za volju, ne ide nam naruku ni obrazovni sistem u kojem je brak smješten na marginu, čak se promovira partnerski život bez braka kakav je zaživio na Zapadu. Skromno i “stidljivo” spominjanje braka u islamskim obrazovnim institucijama nije dovoljno da se kao društvo suočimo sa sve češćom pojavom razvoda braka kako mladih bračnih parova, tako i onih starijih. Ako ovome dodamo i kolektivnu nezainteresiranost za stjecanje znanja i suočavanje s ovom problematikom, onda nam je jasno zašto se kao društvo suočavamo sa sve većim izazovima na polju uređenja bračne zajednice, a samim tim i odgoja djece. Obrazovni sistem je usmjeren na obrazovanje i osposobljavanje dobrog radnika, a ne dobrog čovjeka. Zbog toga smo prinuđeni da stječemo nova znanja kroz neformalni oblik učenja. Islam daje prednost odgoju nad materijalnim dobrima. Zato je odgoj pojedinca i uređenje bračne zajednice prioritet svakog onog ko žudi za Džennetom čija su prostransva kao prostranstva nebesa i Zemlje. Dobar pojedinac i dobra bračna zajednica nude društvu napredak i čuvaju ga od propasti, dok oni koji život na ovom svijetu posmatraju kroz materijalna dobra i karijeru, nisu dovoljno posvećeni moralnim vrijednostima. Ovo ne znači da među materijalistima nema moralnih ljudi i boraca za moral. U svakom slučaju, prioritet pojedinca i zajednice mora biti obrazovanje i islamski odgoj u svim sferama našeg života. To podrazumijeva i kvalitetno uređenje bračne zajednice. Koliko god se odstupi od islamskih načela uređenja bračne zajednice, srazmjerno tome pojavljuju se nesuglasice i problemi u braku. U tom kontekstu, osvrnut ćemo se na neke probleme koje uzrokuju muž ili supruga, ili oboje zajedno.
Rješavanje bračnih nesuglasica
Dobra dijagnoza nudi lakša i brža rješenja u situacijama kad supružnici žele da rješavaju nastale probleme. Nedostatak želje da se problemi rješavaju vode bračnom brodolomu. Možda se neko čudi činjenici da postoje osobe koje ne žele rješavati životne probleme, u što spadaju i bračni problemi!? Da, postoje takvi ljudi. Oni ne poduzimaju nikakve korake ka rješenju problema i nisu spremni na korigovanje životnih navika. Najčešće govore kako se oni neće mijenjati ni zbog koga. Posljedice ovakvog indolentnog ponašanja najveću štetu uzrokuju tom pojedincu, ali se ta šteta reflektira i na njihove bračne drugove i djecu. Ovo je bolna istina koja ruši bračne zajednice. Dok oni koji su spremni rješavati bračne nesuglasice uz dobru asistenciju savjetnika vrlo uspješno mogu prevazići nastale probleme.
Mi u Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, imamo najbolji uzor. Znao je prepoznati ljutnju Aiše, radijallahu anha, iako je pokušavala da je prikrije. U hadisu koji ona prenosi, a bilježe ga Buhari i Muslim, stoji: “Ja znam kad si sa mnom zadovoljna, a i kad nisi.” Upitala sam: “Kako to znaš?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kad si zadovoljna govoriš: ‘Ne, tako mi Muhammedovog Gospodara!’, a kad si srdita: ‘Ne, tako mi Ibrahimovog Gospodara!’” Rekla sam: “Tako je! Tako mi Allaha, ja izbjegavam samo spomenuti tvoje ime.”
Nu’man b. Bešir prenosi da je Ebu Bekr tražio dozvolu da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u trenutku dok se povišenim glasom Aiša, radijallahu anha, obraćala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Obratio joj se riječima: “O kćerko tog i tog, zar podižeš glas na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?”, pa ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razdvojio. Nakon toga izašao je Ebu Bekr, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokušao ju je oraspoložiti riječima: “Zar nisi vidjela da sam stao u tvoju odbranu?” Ponovo je Ebu Bekr zatražio dozvolu za ulazak i čuo ih kako se smiju. Na to im je rekao: “Dozvolite mi da sudjelujem u vašem pomirenju kao što sam sudjelovao u vašem neslaganju.” (Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed, hadis je vjerodostojan)
Neke sitne bračne nesuglasice dešavale su se i u kući najboljeg čovjeka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali je za svaku nesuglasicu nalazio i rješenje. Širokogrudnost, dobronamjernost, ljubav i milost prema bračnom drugu olakšavaju rješavanje nesuglasica.
Kako jedan, tako i drugi supružnik može uzrokovati bračne probleme. Muž nosi veliku odgovornost u pogledu porodice jer ga Allah duži riječima: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti” (Et-Tahrim, 6); “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti...” (En-Nisa, 34).
Dužnost muža je da vodi brigu o supruzi i djeci, a ne da ih zapostavlja i o njima ne brine. Muževo zapostavljanje supruge uzrokuje bračne nesuglasice. Ona postaje bezvoljna i nezainteresirana za mnoge stvari koje su je do jučer uveseljavale, čak počinje zapostavljati djecu i brigu o njihovom odgoju. Nije više zainteresirana za čišćenje i održavanje kuće, kao i pripremu hrane. Isfrustrirana novonastalom situacijom, može se odlučiti i na napuštanje kuće bez saglasnosti muža, kao i učestale izlaske s prijateljicama. Supruzi je potreban muž s kojim će živjeti, koji će je voljeti i prema njoj biti milostiv, koji će joj pružiti utjehu i iskazati podršku kad je to potrebno. Ona želi muža koji će je zaštititi kad je potrebno, pomagati joj u odgoju djece i pružiti joj ono što je u njegovoj mogućnosti da živi sretan bračni život.
Kada supruga pogriješi, a njena pogreška nije vezana za propise vjere, muž treba biti blag prema njoj i “zažmiriti” na jedno oko, ne gledajući na neke sitne pogreške. On mudro i lijepim savjetom pokušava ispraviti te njene pogreške. Griješe oni koji pokušavaju svakodnevnim svađama i prepirkama ispravljati pogreške. Nije svaka pogreška problem u braku. Ako je supruga, naprimjer, zaboravila ispeglati košulju, oprati majicu koja je potrebna mužu, usisati prostoriju za goste i sl., to ne smije biti tretirano kao veliki bračni problem oko kojeg se supružnici svakodnevno raspravljaju. Muž treba pomoći supruzi da uradi ono što je potrebno. Ponekad će joj pomoći sugestijama i savjetima, a ponekad sudjelovanjem u obavljanju poslova jer supruga možda nije u stanju da uradi sve što se od nje zahtijeva, zbog brojnih obaveza oko odgoja djece i ostalih kućnih poslova. Ona, također, ne treba izazivati svađu u porodici ukoliko muž zakaže u ispunjenju svojih obaveza, naprimjer, ukoliko zaboravi kupiti neke namirnice koje su potrebne u kući. Ako Allah prašta čovjekov zaborav, zašto bi onda supružnici, zbog zaborava, pravili problem jedno drugom. Ukoliko čovjek zaboravi klanjati namaz tako da istekne namasko vrijeme a nije ga klanjao, neće biti grješan kod Allaha zbog zaborava. Klanjat će namaz čim se sjeti i time će ispuniti svoju obavezu prema Allahu. Neka ovo posluži kao dobar primjer za poboljšano razumijavanje među supružnicima u situacijama u kojima jedno od njih dvoje zaboravi nešto uraditi. Dovoljno je reći da je insan zaboravio. Dakle, nije namjerno pogriješio.
Stalno prigovaranje zbog učinjenog dobročinstva uzrokuje netrpeljivost i probleme među supružnicima. Muž je dužan izdržavati porodicu i nije dozvoljeno da prigovara supruzi ili djeci za ono što je dužan uraditi. Nije dostojanstven onaj ko supruzi i djeci govori da im kupuje obuću i odjeću, da ih hrani i donosi im pare, da se on slomi radeći kako bi njima bilo dobro, da su nezahvalni kad od njega traže da sjedi s njima kod kuće ispijajući kahvu sa suprugom dok dječica trčkaraju po kući itd. Supružnici se nužno moraju upoznati sa svojim pravima i obavezama kroz prizmu šerijata, jer samo tako mogu uskladiti svoje ponašanje sa propisima šerijata. Ne ponižavajte i ne vrijeđajte svoje supruge prigovorima za ono što su vaše obaveze i za što ćete račun pred Allahom polagati. Bit ćete pitani za svoje porodice, pa se pripremajte za polaganje računa. Supruga, također, može uzrokovati istu ovu vrstu problema, na način da prigovara mužu za odgoj djece i vrijeme provedeno s djecom, za održavanje kuće, pripremu hrane itd. Krajnje je vrijeme da neki ljudi odrastu i riješe se ovih “dječijih” bolesti. Supruga ima svoju odgovornost za odgoj djece, a muž svoju i neka svako od njih dvoje ispuni svoju obavezu.
Međusobna ponižavanja supružnika uzrokuju bračne nesuglasice. Ako znamo da je zabranjeno ismijavati i ponižavati bilo koga, jasno nam je da se zabrana odnosi i na ponižavanje i ismijavanje bračnog druga. Kako je samo prezreno da muž ponižava i ismijava svoju suprugu u društvu svojih prijatelja koji se tom njegovom pričom naslađuju i dalje je prenose. Gdje je taj dostojanstveni muž da zaštiti suprugu od samog sebe prije nego što je zaštiti od drugih? Dužnost muža je da štiti ugled i dostojanstvo porodice, a ne da je svojim jezikom i djelima ruši. Supruga, također, može biti sklona ponižavanju i ismijavanju muža. Društvo, tj. s kim se osoba druži može biti vrlo opasno po bračnu zajednicu. Spominjanje muža u takvom društvu može izazvati ljubomoru, probuditi pakost i mržnju, te uzrokovati širenje loše priče o mužu. Nezadovoljstvo nekom osobinom muža ne smije uzrokovati ismijavanje i ponižavanje pred prijateljicama ili radnim kolegicama. Takvim postupcima ponižavate sebe i svoju porodicu, izazivate prezir ljudi prema vašoj porodici. Supružnicima nije dozvoljeno da ismijavaju jedno drugo, nego se trebaju međusobno poštivati štiteći interese jedno drugog. Čak sebi ne smiju dozvoliti međusobno ponižavanje niti ismijavanje pred djecom i ostalim ukućanima. Budite dobar primjer svojoj djeci i ostalim ukućanima! Budite dobar primjer cijelom društvu!