Prepreka zvana mnogoboštvo uklanja se iskrenim monoteizmom (el-tevhid). Prepreka zvana novotarija uklanja se iskrenom i potpunom primjenom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse (sunneta), a prepreka zvana nepokornost Allahu Uzvišenom uklanja se iskrenim pokajanjem i življenjem u pokornosti Njemu. Ibnul-Kajjim tvrdi da rob ove prepreke ne primjećuje sve dok ne krene na svoj put ka Allahu i budućem svijetu. Tek tada, one mu se pokažu, a njegov uspjeh u odbacivanju istih ovisi o snazi njegova putovanja i njegove iskrene predanosti istom. U suprotnom, sve dok bude sjedio, rob neće primijetiti njihove tajnovitosti, a ni ono čime ih može odbaciti.
“One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!”
(Prijevod značenja El-Ankebut, 69) Prirodno je da svaki Allahov rob žudi i traga za srećom i smirajem na ovom svijetu, s tim da traganje vjernika nije ograničeno samo na ovaj svijet već se nadaju Allahovoj milosti i boravku u onome što je On pripremio Svojim odabranim robovima na onome svijetu. Da bi se postigao potpuni uspjeh i našla sreća na oba svijeta, rob mora dobro poznavati puteve koji vode do cilja, ali mora poznavati i ono što odvraća od tog cilja. Prema imamu Ibnul-Kajjimu, rahimehullah, “nepoznavanje Pravog puta i nepoznavanje cilja, neminovno iziskuje veliki umor uz malo koristi“, jer taj putnik:● ili će se mnogo truditi da izvršava dobrovoljne ibadete (nafile), a zapostaviti farzove;
● ili će mnogo energije uložiti u tjelesne ibadete, ali ti ibadeti neće biti praćeni predanošću srca;
● ili će raditi ibadete vezane za srce, ali se vanjštinom neće ograničiti na slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;
● ili će težiti djelu čiju svrhu i cilj još nije sagledao;
● ili će raditi djelo čije štetne posljedice neće izbjeći, bilo za vrijeme samog rada ili nakon toga;
● ili će raditi djelo gdje će zanemariti prisustvo Allahove blagodati i pomoći, te se neće osloboditi saučesništva nefsa (samoga sebe) u tome (može to pripisati sebi samom);
● ili će raditi djelo gdje neće primijetiti svoje propuste u njemu, da bi se nakon toga kajao i ispričavao zbog toga;
● ili će raditi djelo kojem neće dati njegovo pravo, kao što su savjet i dobročinstvo, a mislit će da je to veoma dobro obavio.
Sve ovo je ono što umanjuje plod dobrog djela i pored velikog truda i umora. A od Allaha zavisi svaki uspjeh. Da bi se stiglo Uzvišenom Gospodaru, kako to vidi imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, Allah ga Džennetom obradovao, ''nužno je odbaciti razne običaje i navike te presjeći mnoge zapreke koje zadržavaju čovjeka i ne daju mu da istinski krene ka Allahu. Običaji, to su 'predanost spokoju, rahatluku i onome s čime su ljudi postali prisni i na što su se navikli kroz razne forme i situacije'. Dobrim dijelom ljudi su običajima dali položaj božanskog zakona, a nekada su oni i ispred samog tog božanskog zakona toliko da se zna žestoko ukoriti onaj ko ih zapostavi, ne ispoštuje i zanemari, što nije slučaj onda kada se krše šerijatski propisi. U tome se zna ići dotle da se oni koji ne prate običaje nazivaju novotarima, zabludjelima, a nekada i nevjernicima. Takvim svojim tretiranjem običaja ljudi su naprosto zamijenili ulogu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u njihovom životu. Prema običajima baziraju svoje odnose s drugima, prema njima određuju prijatelje i neprijatelje, dobro i zlo... Ti običaji su se ustabili kod raznih slojeva društva, od vladajućih klasa, preko uleme, sufija, siromaha pa sve do običnog svijeta. Na tome se odgajaju i izumiru čitave generacije. To su zakoni i pravila koji vrlo često okuju ljude od istinskog prihvatanja Allahove Knjige i prakse Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ljudi su sebi izgradili jedan pogled na život, jedan sistem po kojem uređuju sebe i svoje odnose prema svemu drugom te od Allahove vjere uzimaju ono što se uklapa i onoliko koliko se uklapa u te šeme, a odbacuju ono što im oponira. A trebalo bi biti obrnuto. Potrebno je često zastati pred svojim životom, pred svojim aktivnostima, pred svojim odlikama, radnjama i pogledima, pred svojim načinom odijevanja, ponašanja, smijanja, gledanja... te se zapitati: Bože, da su u ovoj situaciji oni koje je odgajao Tvoj miljenik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da li bi oni ovako postupili, da li bi te radnje, ti uzori, ti običaji, to izražavanje, te gestikulacije, taj način jedenja, taj način pijenja i drugo, imali mjesta u njihovom životu?! Stoga, mnogi običaji su vrlo često najveći zastori od putovanja prema Uzvišenom Allahu te je nužno odbaciti ih, osloboditi ih se i predati se Allahovom vođenju.
Odbacivanje prepreka
Tri su ključne prepreke koje sprečavaju roba na putu ka Allahu:
● širk (mnogoboštvo);
● bid'at (novotarija) i
● measijet (nepokornost).
Prepreka zvana mnogoboštvo uklanja se iskrenim monoteizmom (el-tevhid). Prepreka zvana novotarija uklanja se iskrenom i potpunom primjenom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse (sunneta), a prepreka zvana nepokornost Allahu Uzvišenom uklanja se iskrenim pokajanjem i življenjem u pokornosti Njemu. Ibnul-Kajjim tvrdi da rob ove prepreke ne primjećuje sve dok ne krene na svoj put ka Allahu i budućem svijetu. Tek tada, one mu se pokažu, a njegov uspjeh u odbacivanju istih ovisi o snazi njegova putovanja i njegove iskrene predanosti istom. U suprotnom, sve dok bude sjedio, rob neće primijetiti njihove tajnovitosti, a ni ono čime ih može odbaciti.
Odbacivanje sprega
Stvari koje onemogućuju putovanje ka Allahu su raznovrsne – poput dunjalučkih užitaka, strasti, ljubavi za isticanjem, ljubavi za vođstvom, druženje s ljudima i jaka privrženost njima – za koje se srce veže takvom vezom da su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sasvim zapostavljeni. Ove stvari je veoma teško odbaciti jer duša ne ostavlja nešto što je zavoljela i na što se navikla, izuzev da zavoli nešto mnogo više od toga, da zavoli nešto što će biti utjecajnije kod nje od tih stvari na koje se navikla i da dadne prednost tom novom voljenom nad onim sa čime se saživjela. Zato, kada god u srcu ojača ljubav prema Allahu i Njegovoj vjeri, to oslabi ovisnost o tim, prethodno spomenutim, spregama, a i obrnuto, kada god se srce veže za te dunjalučke razonode i slično, oslabi veza sa Allahom. Kada se rob oslobodi tih prepreka i kada se oslobodi tih sprega te krene ka Allahu Uzvišenom i Njegovom zadovoljstvu, njegov put je popločan novim obmanama i preprekama. Zanimljiv je osvrt imama Ibnul-Kajjima, rahimehullah, na te prepeke, stoga ih navodimo redoslijedom onako kako ih on vidi:
1.
Prvo što se ispriječi robu na putu ka Allahu su razne strasti, ljubav za isticanjem i vođstvom te naslade, stremljenje prema suprotnom spolu i lijepa odjeća. Ako se zadrži na ovim izazovima, rob završava svoje putovanje ka Allahu. A ako ih odbije i ne padne na tom ispitu te bude iskren u svom traganju, rob nastavlja svoj put ka Allahu.2.
Sada dolazi druga prepreka kojom biva iskušan, a to je idenje za osobom s kojom je iskušan, ljubljenje njegove ruke, ustupanje mjesta na sijelima te traženje od njega da čini dove nadajući se njegovom berićetu... i slično tome. Ako se zadrži na ovim izazovima, rob presijeca svoje putovanje ka Allahu i to je njegov vrhunac. A ako ih odbije i ne padne na tom ispitu te bude iskren u svom traganju, rob nastavlja svoj put ka Allahu.3.
Onda dolazi treća prepreka, a to je iskušenje kerametima i otkrovenjima. Ako se zadrži na ovim izazovima, rob presijeca svoje putovanje ka Allahu i to je njegov vrhunac. A ako odbije i ove prepreke, biva iskušan četvrtom preprekom.4.
Odvajanjem, osamom, užitkom druženja, ponosom samoće i razriješenosti od dunjaluka. Ako se zadrži na ovim izazovima, presjekao je put ka željenom cilju. A ako odbije i ovu prepreku, on kreće duboko promišljati o onome šta to Allah hoće od njega i šta voli kod njega, tako da Mu postaje rob koji se ograničava samo na ono što On voli i što On vidi, ma gdje bilo i ma kako bilo, svejedno umarao se time ili se odmarao, uživao u tome ili patio, odvelo ga to među ljude ili ga izolovalo od njih. Ne odabire sebi osim ono što mu je odabrao njegov Gospodar i njegov Štićenik i postojan je u Njegovoj vjeri realizirajući je koliko je to u mogućnosti. Njegova je duša kod njega bezvrednija od toga da bi dao prednost njenom rahatluku i njenom užitku nad onim u čemu je zadovoljstvo njegovog Gospodara i Njegove vjere. E, to je taj rob koji je stigao do cilja i obavio zadatak i nikada ga ništa nije odvojilo od njegova Gospodara. A kod Allaha je uspjeh.Kada prebrodi i tu četvrtu prepreku, rob uistinu postaje svjestan svoje prave uloge u ovom dunjalučkom životu i biva nadahnut da svoj život posveti baš onim djelima i radnjama koje će najbolje izvršiti i koje će ga odvesti zadovoljstvu Uzvišenog Rabba. To je jedan od najljepših stepena imana jer je rob u potpunosti predan Allahovom kaderu i konstantno moli Allaha da ga ne usmrti sve dok ne izvrši onu misiju koju Allah očekuje od njega, radi koje ga je stvorio i po kojoj će biti prepoznatljiv ne samo kod odabranih Allahovih robova na Zemlji već i nebeskom svijetu. Njegov život je originalna slika kur'anskog ajeta: “Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova...”' (Prijevod značenja El-En'am, 162)
Prema djelu “El-Feva'id”, imama Ibnul-Kajjima el-Dževzijje, rahimehullah