Kada su došli do auta, ispričaše babi i mami da su izbliza vidjeli vjevericu kako umiljato jede lješnjak, a zatim nastaviše prema selu. Stigavši na selo, poselamiše i izgrliše djeda i nenu. Nedugo zatim Abdullah obuče staru odjeću i čizme i povika: "Djede, ja sam spreman, hoćemo li odmah krenuti?" Djed se nasmiješi i reče: "Ja bih sačekao i Aminu jer volim je gledati kako nježnim ručicama bere svoju omiljenu jabuku." Amina tužno pogleda djeda, pa mu reče: "Ja, nažalost, danas ne mogu poći s vama. Dogovorila sam sa svojim drugaricama takmičenje, koja će od nas naučiti najviše ajeta sure El-Vakia do ponedjeljka." Djed je navikao da Amina uvijek, kada dođe na selo, pomaže njemu i neni, pa malo zbunjeno reče: "Volio bih da ideš s nama, ali mi je isto drago što ćeš učiti časni Kur'an." Zatim uze još neke stvari koje su mu trebale i uputi se prema traktoru. Abdullah je pomagao djedu cijeli dan oko branja i skladištenja jabuka. Tek su se pred zalazak sunca vratili kući. Amina je samo večerala s njima i ponovo se vratila u sobu da uči. Učila je sve do pred spavanje. Tada dođe da poljubi djeda i nenu i da ih podsjeti da treba da je probude na rani sabah. Djed i nena su po običaju ustali na rani sabah i probudili Abdullaha i Aminu. Amina je poslije sabah-namaza nastavila s učenjem Kur'ana. Djed i Abdullah i danas su nastavili s jesenjim radovima, branjem jabuka i pripremom za zimu. Amina je odlučno cijeli dan provela učeći Kur'an i suru El-Vakia. Pred akšam-namaz, djed i Abdullah vratiše se kući, zatim pozvaše nenu i Aminu da zajedno klanjaju namaz. Poslije namaza djed primijeti na Amininom licu nezadovoljstvo, pa je brižljivo upita: "Kako si ti provela dan, Amina? Kako ti ide učenje sure?" Amina duboko uzdahnu i plačljivim glasom reče: "Cijeli dan sam provela učeći suru El-Vakia, ali nisam naučila ni pet ajeta. Baš sam gledala u sat i posljednja dva sata nisam uspjela da zapamtim nijedan ajet." "Je li se desilo nešto što te rastužilo?", zabrinuto upita djed. "Ma nije ništa, ali pošto ne mogu danas ništa više da zapamtim, a inače mi učenje dobro ide...", odgovori Amina potišteno dok joj suze klizile niz lice. Djed priđe Amini i zagrli je. Tako su sjedili dok se Amina nije smirila i prestala da plače, a zatim joj djed reče: "To što se tebi desilo sasvim je normalno." Amina začuđeno upita: "Kako može biti normalno da za cijela dva sata ne mogu zapamtiti nijedan ajet?" Djed se osmjehnu i nastavi: "Ti možeš sigurno zapamtiti nekoliko ajeta za dva sata učenja, ali ne na taj način." "Ja uvijek tako učim, pustim sebi Kur'an na telefon i ponavljam dok ne zapamtim ajet i sve tako redom." "Učenje ajet po ajet je naravno ispravno, ali u tome treba vježba i postepenost", odgovori djed. Amina je slušala znatiželjno, a djed nastavi: "Uzvišeni Allah propisao nam je klanjanje pet dnevnih namaza koji su raspoređeni u toku jednog dana i noći. Ne smijemo klanjati sve namaze odjednom, već svaki namaz u njegovo vrijeme. Poslanik Muhammed, alejhis-selam, uči nas da tražimo nafaku poslije sabah-namaza, a da ne sijelimo dugo poslije jacija-namaza. Na ovaj način islam nas uči strukturi u našem životu, da planiramo ono što hoćemo i želimo da postignemo." Djed zastade, a Amina ga upita: "Ja sam isplanirala da ovog vikenda naučim suru El-Vakia, ali nije mi uspjelo, nisam čak ni pola naučila. Kako onda da je naučim?" Djed se osmjehnu i reče: "Islam nam preporučuje strukturu i red, a naš Poslanik, alejhis-selam, uči nas da Allah voli djelo koje često radimo, pa makar ono i ne bilo veliko. Ako ove dvije stvari primijenimo, onda to znači da je bolje, kada nešto hoćemo da postignemo ili naučimo, da to radimo često i pomalo nego odjednom i puno." Amina znatiželjno upita: "Kako mogu na taj način naučiti suru El-Vakia?" "Jako je bitno da sebi postaviš cilj, kao što si postavila da naučiš suru El-Vakia. Zatim je bitno da postepeno učiš, naprimjer za početak jedan ajet na dan. I onda nađi sebi vrijeme prije ili poslije škole ili poslije nekog namaza kada si kod kuće i svaki dan u isto vrijeme uči jedan ajet. Na ovaj način izgradit ćeš naviku redovnog učenja Kur'ana i imat ćeš dovoljno vremena i za školu i igru i kada dođeš kod nas, možeš zajedno s nama raditi na njivi." Amini se svidje odgovor koji je dobila, pa se osmjehnu i upita: "A je li učenje jednog ajeta dovoljno kao redovno djelo?"
"Naravno da jeste!", odgovori djed i nastavi: "Učenjem ili ponavljanjem jednog ajeta dnevno imat ćeš još jedno djelo za koje je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Najdraže dobro djelo Allahu jeste ono koje se redovno čini, pa makar bilo i maleno." Zadovoljna odgovorom, Amina reče: "Od sutra ću učiti po jedan ajet poslije sabah-namaza, inšallah", pa zagrli djeda i ustade da pristavi čaj za sijelo.
