Brak je ibadet

Obično se prilikom govora o ciljevima sklapanja braka ističu očuvanje čednosti i ostvarenje potomstva. Iako su to nesumnjivo važni ciljevi, nisu i jedini. Međutim, često se navode kao jedini i otuda je neophodno dodatno pojasniti određene pojedinosti kako bi se u potpunosti razumjela njegova suštinska uloga. Ograničavanje ciljeva braka isključivo na ove aspekte često dovodi do toga da se prema samoj instituciji braka pristupa olako i površno, često se mogu čuti i mišljenja da navedene potrebe nije nužno ostvarivati unutar bračne zajednice, već da se one mogu realizirati i izvan nje. Kao primjer možemo navesti nekoga ko je gladan, pa ako nije u mogućnosti da jede u jednom restoranu, može to uraditi u još dosta drugih. Podsvjesno se ozbiljnost pristupa braku umanjuje i daje se prostora poigravanju sa ovom institucijom. Da bi čovjek lakše odbacio nešto i riješio se toga, prvo treba da se umanji vrijednost te stvari ili omalovaži kako bi dalji koraci bili mnogo lakši i jednostavniji. Tako danas postoji sve više situacija gdje su dovoljne riječi: "Ja ne mogu da živim s tobom" i da se odmah teži razvodu, bez nekih ozbiljnijih koraka ka popravljanju stanja i unapređenju bračnih odnosa. Neko ko je živio u bračnoj zajednici 15 ili 20 godina smatra da više ne može živjeti zajedno. To jeste signal da su se određene promjene dogodile, ali to ne znači da stanje nije moguće popraviti i unaprijediti. Upravo ta temeljna spoznaja o vrijednosti nečega pomaže nam da jasnije shvatimo njegov značaj, kao i da odredimo kakav bi naš odnos prema tome trebao biti.

Ostatak teksta dostupan samo za pretplatnike