Od odjeće isticanja je i to da je stil odjeće neobičan za njegovu zemlju, kao što neki momci danas nose afganistansku odjeću u svojim zemljama ili skraćuju odjeću do pola potkoljenice u zemljama u kojima je to čudno i sl. Prenosi se da je Ebu Ejjub es-Sahtijani pazio da mu odjeća bude poduža (tj. ispod pola potkoljenice, a iznad članaka), pa kada je upitan o tome, rekao je: ''Nekad se isticanje ogledalo u tome da čovjek nosi dugu odjeću, a sada je u tome da je previše skraćuje.“ (Musannefu Abdurrezzak, br. 19992. Sened ove predaje je sahih.) Imam Ahmed vidio je nekog čovjeka odjevenog u burd (vrsta ogrtača za gornji dio tijela) crno-bijelih pruga, pa mu je rekao: ''Ostavi to i odijevaj se kao narod u tvom kraju. To nije haram – zabranjena odjeća i ne bih ti zamjerio što je odijevaš da si u Mekki ili Medini.“ (Giza'ul-elbab šerhu menzumetil-adab, 2/126.)
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Islam, kao potpuna i savršena vjera, obuhvatio je sve aspekte ljudskog života i za sve oblasti propisao određene smjernice. Islamom je obuhvaćeno kako čovjekovo psihičko i duhovno bivstvovanje tako i fizički izgled. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je muslimane da vode računa o svom izgledu i često je ukazivao na neophodnost higijene, ali i na propise odijevanja muslimana i muslimanke. Poznato je da za muslimanku postoje posebni propisi odijevanja, međutim, normama odijevanja obuhvaćeni su i muškarci. U osnovi, muslimanima odnosno muškarcima dozvoljeno je nositi svu odjeću izuzev one o kojoj je izrečena eksplicitna zabrana. S obzirom da je pitanje muške odjeće također važno pitanje, u ovom tekstu osvrnut ćemo se na šerijatske norme muške odjeće.
Muška odjeća treba da ispunjava sljedeće uvjete, koje ćemo detaljno pojasniti:da nije od materijala koji je zabranjen muškarcima,da nijelibasuš-šuhre – ''odjeća isticanja'', da nije libasut-tešebbuh – odjeća kojom se oponašaju žene ili nevjernici ili grješnici, da ne prelazi preko nožnih članaka, da ne sadrži parole ili naljepnice koje su šerijatom zabranjene, da pokriva avret na propisan način.
Da nije od materijala koji je zabranjen muškarcima
U osnovi je dozvoljen svaki materijal izuzev onoga za koji postoji šerijatski dokaz da je zabranjen. Šerijatski dokazi, pak, ukazuju da je muškarcima zabranjeno nositi zlato i svilu, a učenjaci se razilaze o dozvoli materijala koji je satkan od mješavine svile i drugog materijala, te kožne odjeće napravljene od kože životinje koja je zabranjena muslimanima ili koja je dozvoljena, ali nije propisno zaklana.
● Svila.
Učenjaci se slažu da je muškarcima zabranjena odjeća koja je u potpunosti od svile, koja nastaje od svilene bube (tj. bube sviloprelje). Prenosi se da je Alija, radijallahu anhu, rekao: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je svilu u lijevu ruku, zlato u desnu, i rekao: 'Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima iz moga ummeta, a dozvoljeno ženama.''' (Sunenut-Tirmizi, br. 1720, Albani ga je ocijenio sahihom, vidjeti: Gajetul-Meram fi tahridži ehadisil-halali vel-haram, br. 77.) Industrijska svila nije zabranjena jer to u osnovi i nije svila nego nastaje od prerađenog drveta ili pamuka. Također, ulema je saglasna da je čista svila u odjeći dozvoljena ako se radi o manjem komadu koji nije veći od četiri prsta, ili ako je čovjek primoran zbog svraba ili drugih razloga da odijeva svilenu odjeću. Omer, radijallahu anhu, rekao je: ''Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je (nošenje) svilene odjeće, osim ako je na odjeći ima samo koliko dva, tri ili četiri prsta.“ (Sahihu Muslim, br. 2069)●
Zlato. Ulema se slaže da je čisto zlato zabranjeno u velikoj količini na odjeći, a razilaze se ako se radi o manjoj količini zlata koja je dio nečega drugog, npr. okvir naočala, kazaljke na satu, dugme na košulji, manji zlatni vez na odjeći i sl. Dokazi upućuju da je dozvoljena manja količina (da nije veća od četiri prsta) koja je dio nečega. To je mišljenje hanefija, jedno od mišljenja Ahmeda b. Hanbela i mišljenje Ibn Tejmijje.●
Odjeća satkana od svilenog konca i drugog materijala. Dakle, ne misli se na to da je odjeća skrojena od komada čiste svile i od komada nekog drugog materijala nego se radi o tome da je sam materijal (platno) satkano miješanjem konaca svile i drugog materijala (npr. vune, lana, pamuka itd.), tako da to nije materijal od svile nego mješavina. Odabrano mišljenje je da je dozvoljena ako je udio svile manji ili jednak udjelu drugog materijala.●
Odjeća od kože životinje koju nije dozvoljeno jesti, ali je propisno (šerijatski) zaklana. Većina učenjaka smatra da ova vrsta odjeće nije dozvoljena jer se smatra nečistom, dok hanefije smatraju da je dozvoljena jer postaje čista propisnim klanjem.●
Odjeća od kože životinje koja nije propisno zaklana. Što se tiče životinja koje je dozvoljeno jesti, prioritetnije mišljenje je da njihova koža postaje čista štavljenjem bez obzira što nisu propisno zaklane i da je dozvoljeno nositi odjeću izrađenu od ove kože. Što se tiče životinja koje nije dozvoljeno jesti, njihova koža nije dozvoljena.Napomena o bojama na odjeći:
U osnovi sve boje su dozvoljene osim onih za koje postoji dokaz da su zabranjene. Pohvalno je da odjeća bude bijele ili crne ili zelene boje. Što se tiče crvene, ulema se razilazi o tome da li je dozvoljena, a većina smatra da je apsolutno dozvoljena, bez ikakvih uvjeta. Ulema se razilazi da li je dozvoljena odjeća obojena mu'asferom i za'feranom (to su dvije vrste šafrana). Prioritetno mišljenje je da je zabranjena, dio učenjaka smatra da je pokuđena, a dio, pak, da je dozvoljena.
Libasuš-šuhre – ''odjeća isticanja''
Ibnul-Esir kaže: ''Libasuš-šuhre je odjeća koju kada čovjek odjene skreće na sebe pažnju i negativne reakcije ljudi. Naravno, odnosi se na odjeću koja nije muška i koju im po šerijatu ili običaju sredine nije dozvoljeno odijevati.“ (Ibnul-Esir, Džami'ul-usul, 10/658) Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko odjene odjeću isticanja (seubuš-šuhre) na dunjaluku, Allah će ga odjenuti odjećom poniženja na Sudnjem danu, zatim će ga spaliti u Vatri.“ (Sunen Ebi Davud, br. 4022, Sunen Ibn Madže, br. 3606, Musnedu Ahmed. Albani ga je ocijenio hasenom u Džilbabul-mer'etil-muslime, str. 213-214) Kakva konkretno odjeća spada u libasuš-šuhre, to se razlikuje od vremena i mjesta, a neke opće norme prepoznavanja libasuš-šihre su:
● Da se čovjek odijeva kako mu ne dolikuje, npr. da odijeva odjeću kakva ne priliči osobi njegovog ranga ili da nosi odjeću naizvrat.
● Da je stil odjeće neobičan za njegovu zemlju, kao što neki momci danas nose afganistansku odjeću u svojim zemljama ili skraćuju odjeću do pola potkoljenice u zemljama u kojima je to čudno i sl. Prenosi se da je Ebu Ejjub es-Sahtijani pazio da mu odjeća bude poduža (tj. ispod pola potkoljenice, a iznad članaka), pa kada je upitan o tome, rekao je: ''Nekad se isticanje ogledalo u tome da čovjek nosi dugu odjeću, a sada je u tome da je previše skraćuje.“ (Musannefu Abdurrezzak, br. 19992. Sened ove predaje je sahih.) Imam Ahmed vidio je nekog čovjeka odjevenog u burd (vrsta ogrtača za gornji dio tijela) crno-bijelih pruga, pa mu je rekao: ''Ostavi to i odijevaj se kao narod u tvom kraju. To nije haram – zabranjena odjeća i ne bih ti zamjerio što je odijevaš da si u Mekki ili Medini.“ (Giza'ul-elbab šerhu menzumetil-adab, 2/126.)
● Da nosi pretjerano skupu ili iznošenu odjeću želeći se tako istaći, kao što rade neki oholi bogataši i rasipnici, odnosno kao što se pojedinci iznošenom i izlizanom odjećom žele prikazati kao pobožnjaci.
Napomena:
Lijepa odjeća koja ispunjava šerijatske norme ne spada u libasuš-šuhre, makar zbog toga čovjek bio osuđivan u svojoj sredini i posmatran u negativnom svjetlu, jer ono što šerijat smatra pozitivnim ne može postati negativno zato što tako misle ljudi koji ne znaju i ne žele da se drže vjere.Libasut-tešebbuh – odjeća kojom se oponašaju žene ili nevjernici ili grješnici
●
Oponašanje žena. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, rekao je: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.“ (Sahihul-Buhari, br. 5885) Hadis je dokaz da je muškarcima haram oponašati žene u odijevanju i bilo čemu što je karakteristično za njih. (Vidjeti: Fejdul-kadir Šerhul-Džami'is-sagir, 5/345.)Norme oponašanja između muškarca i žene:a)
Svaka odjeća koja je, šerijatom ili ispravnim običajem, ženska, zabranjena je muškarcima, i obratno.b) Da postoji nijjet da oponaša žene, jer u hadisu stoji: ''Djela se cijene prema namjerama.“ (Buhari i Muslim)
●
Oponašanje nevjernika. Od Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko oponaša jedan narod, njima i pripada.“ (Sunen Ebi Davud, br. 4024. Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihul-Džami'is-sagir ve zijadetihi, br. 6149) Abdullah b. Amr b. El-As, radijallahu anhuma, rekao je: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je na meni dvije odjeće od mu'asfera (tj. obojene šafranom) pa je rekao: 'Zaista je to odjeća nevjernika pa je nemoj odijevati!“' (Sahih Muslim, br. 2077) Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ne odijevajte svećeničku odjeću, onaj ko se odjene poput njih, ili ih oponaša, nije od mene.“ (Taberani, Mu'džemul-evsat. Vidjeti: Medžme'ul-Bahrejn fi zeva'idil-mu'džemejn, br. 4226. Hafiz Ibn Hadžer u djelu Fethul-bari, 10/284, kaže: ''Bilježi ga Taberani u El-Evsatu sa senedom koji nije loš.“ Hejsemi je u Medžme'uz-zeva'id, 5/131, rekao: ''Bilježi ga Taberani od svoga šejha Alija b. Seida koji je daif.“)●
Norme oponašanja nevjernika.a)
Smatrat će se da musliman oponaša nevjernike ako uradi djelo ili odjene odjeću koje spadaju u simbole i karakteristike nevjernika, bilo u njihovoj vjeri ili običajima.b)
Uzima se u obzir želja muslimana i jasna namjera da načinom odijevanja sliči na nevjernike i poistovjećuje se s njima.c)
Postoji odjeća koja je zajednička muslimanima i nevjernicima, i nije karakteristika nijednih, te nema smetnje da je muslimani nose.Napomena:
Pojedini učenjaci smatraju da oponašanje nevjernika u odijevanju biva samo u odijevanju njihove vjerske odjeće. U dva Sahiha od Mugire b. Šu'be prenosi se da se tokom Pohoda na Tebuk Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, udaljio da obavi nuždu, a Mugire je pošao za njim noseći posudu s vodom. Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio, Mugire je prišao da mu posipa vodu na ruke, pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio bizantijsko džubbe (ogrtač s rukavima, kaput) uskih rukava i kada je pokušao da zasuče rukav, nije mogao jer je bio veoma uzak pa je izvukao ruke ispod džubbeta. (Sahihul-Buhari, br. 4421.) Ovo džubbe bilo je bizantijsko, a Bizantinci tada nisu bili muslimani nego nevjernici, što je dokaz da je muslimanima dozvoljeno da odijevaju odjeću drugih civilizacija bez obzira što su nevjernici, ukoliko se ne radi o njihovoj vjerskoj odjeći. (vidjeti http://ar.islamway.com/fatwa/12274)●
Oponašanje grješnika. Ukoliko postoji specifičan stil odijevanja koji praktikuju grješnici i nemoralne osobe, kao što su protagonisti i fanovi određenih muzičkih pravaca i sl., muslimanu nije dozvoljeno da odijeva takvu odjeću s namjerom da se poistovjećuje s njima jer islam zabranjuje grijehe i slijeđenje grješnika. Kaže Uzvišeni Allah: ''I ne budite kao oni koji su zaboravili na Allaha, pa je On dao da sami sebe zaborave. To su grješnici.'' (Prijevod značenja El-Hašr, 19)Napomena:
Svaka odjeća ili kroj odjeće koji je prestao biti karakteristika i simbol nevjernika ili grješnika ili žena dozvoljen je muslimanu i ne smatra se oponašanjem, naravno ukoliko nije zabranjeno samo po sebi, ili po osnovu nekog drugog šerijatskog principa mimo zabrane oponašanja.Da ne prelazi preko nožnih članaka
Učenjaci se slažu da je haram da odjeća muškarca prelazi preko nožnih članaka ukoliko to radi iz oholosti, narcisoidnosti, obijesti i sl. Slažu se i da se zabrana puštanja odjeće preko članaka odnosi samo na muškarce. Ali, ako muškarac nosi odjeću koja dužinom prelazi njegove nožne članke, zbog običaja svoje životne sredine, nemara prema šerijatskim propisima i sl., učenjaci se razilaze na dva poznata mišljenja:
●
Prvo mišljenje: Zabranjeno je da odjeća muškarca dužinom bude ispod članaka, svejedno da li to praktikuje iz oholosti ili ne. Ovo mišljenje zastupaju Ibnul-Arabi od malikija, Ibn Hadžer Askalani od šafija, i to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu, a Kadi Ijad ga smatra odabranim mišljenjem u hanbelijskom mezhebu.●
Drugo mišljenje: Nošenje odjeće koja dužinom prelazi članke muškarcima nije zabranjeno ako to ne čine iz oholosti, nego je mekruh (pokuđeno). Ovo mišljenje zastupaju učenjaci hanefijskog, malikijskog i šafijskog mezheba, te je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu.Svi se slažu da nije dozvoljeno da odjeća bude bespotrebno duga i široka, npr. da se vuče po zemlji.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Sve što pređe preko članaka od izara (ogrtač za donji dio tijela – od pasa nadolje) bit će u Vatri.“ (Sahihul-Buhari, br. 5787) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Kome se odjeća vuče iz oholosti, na Sudnjem danu Allah neće ni pogledati na njega...'' (Sunenut-Tirmizi, br. 1731. Vidjeti: Albani, El-Džami'us-sahih, 4/195-196) Razlog razilaženja je to što se u nekim hadisima uz zabranu puštanja odjeće ispod članaka spominje uvjet da se to radi iz oholosti, a u nekim hadisima se spominje spuštanje ispod članaka općenito. Naime, učenjaci koji puštanje odjeće ispod članaka smatraju mekruhom, općenite tekstove u hadisima shvataju u skladu sa uvjetom spomenutim u drugim hadisima, i da bi puštanje odjeće ispod članaka bilo haram, oni smatraju da mora biti ispunjen taj uvjet iz hadisa u kojima je spomenut, a uvjet je oholost. S druge strane, dio učenjaka smatra da ti hadisi upućuju na to da je općenito zabranjeno puštanje odjeće ispod članaka, i da je to samo po sebi haram, a ako se čini iz oholosti, onda je još gore i smatra se velikim grijehom. Što se tiče toga da odjeća bude na samim nožnim člancima, ako je u pitanju izar, nije dozvoljeno jer prenosi Huzejfe b. Husejl, radijallahu anhu, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio za mišić potkoljenice i rekao: ''Dovdje treba dosezati izar. A ako to odbijaš, onda ispod, a ako i to odbijaš – pa izar nema pravo da bude na člancima.“ (Sunenut-Tirmizi, br. 1783. Sunen Ibn Madže, br. 3572. Albani ga je ocijenio sahihom.) A ako se radi o drugoj vrsti odjeće, to je predmet šubhe (sumnjivih i nejasnih stvari) te je bolje to izbjegavati.
Da ne sadrži parole ili naljepnice koje su šerijatom zabranjene
Muslimanu nije dozvoljeno da nosi odjeću na kojoj su ispisane nemoralne riječi, nemoralne slike, te riječi, znakovi ili simboli kufra. Što se tiče slika živih bića, općenito, postoji razilaženje je li haram ili mekruh, a malikije smatraju da je dozvoljeno, ali preče izbjegavati. Prioritetnije mišljenje je da je zabranjeno odijevati odjeću koja sadrži slike živih bića, osim ako je slika mala toliko da se teško razaznaju dijelovi tijela, ili slici nedostaje nešto bez čega nema života, kao što je glava.
Da pokriva avret na propisan način
Avret je dio tijela koji je obavezno pokrivati pred drugim muškarcima i ženama.
● Šta se smatra avretom muškarca? O tome šta se smatra avretom kod muškarca ulema se razilazi na nekoliko mišljenja. Većina uleme, od ashaba, tabiina i kasnijih učenjaka, smatra da je avret muškarca od pupka do koljena, a pupak i koljena ne spadaju u avret. To je stav većine malikija, šafija te jedno mišljenje u hanbelijskom mezhebu, i to je prioritetije mišljenje. Većina hanefija smatra da koljena ulaze u avret.
● Pokrivanje avreta odjećom koja je prozirna ili toliko tijesna da ocrtava avret. Učenjaci su se složili da nije dozvoljena odjeća koja je prozirna ili pripijena uz avret, jer ona ne pokriva avret. A što se tiče odjeće koja nije prozirna ali pokazuje obrise tijela, učenjaci se razilaze, tj. jedan dio učenjaka smatra da je to mekruh, drugi dio smatra da nije, ali da je to bolje izbjegavati.
Eš-Širbini el-Hatib je rekao: ''Uvjet u pokrivanju avreta jeste da se kroz tu odjeću ne može nazrijeti boja kože, nije uvjet da ne pokazuje konture. Tako da za pokrivanje avreta nije dovoljna prozirna odjeća makar bila mnogo široka, ako se kroz nju vidi boja tijela, kao što se ne može zakloniti iza stakla kroz koje se vidi, a što se tiče kontura tijela, nema smetnje, ali je preče da muškarci to izbjegavaju, a u slučaju žena je mekruh.“ (Vidjeti: Mugnil-muhtadž, 1/398.) Ibn Kudame je rekao: ''Obaveza je pokriti avret onim što sprečava da se vidi boja kože i nije dozvoljen namaz u odjeći koja je tanka toliko da se kroz nju raspoznaje boja kože, da li je bijela ili crvena, a ako se kroz odjeću ne može vidjeti boja kože, ali pokazuje oblik tijela, dozvoljen je namaz u njoj, jer je to nešto čega se ne može sačuvati makar odjeća bila od debelog materijala.“ (Vidjeti: Ibn Kudame, El-Mugni, 2/286-287. Fetaval-Ledžnetid-da'ime lil-buhusil-Ilmijje vel-Ifta', 6/168, br. 8502)
Rezime izloženog
Šerijatske norme muške odjeće su:
● Da je od dozvoljenog materijala, odnosno da nije od materijala koji je zabranjen muškarcima.
● Da nije odjeća kojom se čovjek ističe u svojoj sredini.
● Da nije odjeća kojom se oponašaju žene, nevjernici i grješnici.
● Da ne prelazi ispod nožnih članaka.
● Da na njoj nema slika, simbola i parola koje muslimanima nije dozvoljeno da ističu.
● Da propisno pokriva avret.
(Izvori: dr. Nasir b. Muhammed b. Mišri el-Gamidi, Libasur-redžuli – Ahkamuhu ve davabituhu fil-fikhil-islami, i ar.islamway.com/fatwa/12274)