Imam Ebu Hanifa
Ebu Jusuf pripovijeda: “Dok sam šetao sa Ebu Hanifom, čuo sam čovjeka kako kaže drugom: ‘Ovo je Ebu Hanifa, on ne spava po noći.’ Ebu Hanifa reče: ’Tako mi Allaha, neće se o meni pričati ono što ne radim.’ Zatim je noći provodio u namazu i skrušenim dovama.’” Ebu Hanifa en-Nu‘man b. Sabit b. Zuta el-Kufi poznati je imam, fakih ummeta, alim Iraka. Rođen je osamdesete godine po Hidžri, za vrijeme mlađih tabiina. Upitan je imam Malik: “Da li si vidio Ebu Hanifu?”, pa je rekao: “Da, vidio sam čovjeka koji, kada bi te htio ubijediti da je ovaj stub od zlata – dokazao bi ti to.” Od Abdullaha b. Mubareka prenosi se da je rekao: “Nisam vidio poštovanijeg čovjeka u društvu, ljepšeg ponašanja i blažeg od Ebu Hanife.” Jahja b. Abdulhamid prenosi od svog oca da je rekao: “Družio sam se s Ebu Hanifom šest mjeseci i nisam vidio da je klanjao sabah osim s jacijskim abdestom, i svake noći pred sehur završio bi hatmu.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/399.) Od Eseda b. Amra prenosi se da je Ebu Hanifa četrdeset godina klanjao jaciju i sabah s istim abdestom. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/399.) Ebu Asim en-Nebil kaže: “Zbog mnoštva namaza koje je klanjao, Ebu Hanifu su nazivali klin.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/400.)
Imam Šafija
Husejn el-Kerabisi pripovijeda: “Proveo sam jednu noć s imamom Šafijom i vidio sam da klanja trećinu noći učeći ne više od pedeset ajeta (po rekatu), osim ponekada, kada bi proučio po sto. Kada bi proučio ajet u kojem se spominje Allahova milost, zamolio bi Ga za milost, a kada bi proučio ajet u kojem se spominje kazna, zatražio bi zaštitu od kazne. Kao da je spojio nadu i strah.” Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 8/248. Rebia b. Sulejman kaže: “Tokom ramazana, Šafija je završavao šezdeset hatmi, i to sve u namazu.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 8/248.)
Muslim b. Jesar
Muslim b. Jesar (umro 100. h.g.), kada bi klanjao, izgledao bi postojano poput klina i ne bi se pomjerao ni tamo ni ovamo. Rečeno je da je bio i poput okačene odjeće. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/510–512.) Muslim b. Jesar bio je veliki učenjak, uzor, islamski pravnik, zahid, pouzdan prenosilac hadisa, pobožnjak, bogobojazan. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/510.) Abdullah b. Šeuzeb el-Bedželi (umro 156. h.g.) rekao je: “Kada bi Muslim b. Jesar htio započeti namaz, rekao bi ukućanima: ‘Slobodno pričajte, ja vas ne čujem.’” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija, 2/290, Ibn Sa‘d, Et-Tabekatul-kubra, 7/186, Sijeru a‘lamin-nubela, 4/512.) Jednom prilikom dok je Muslim b. Jesar klanjao, u njegovoj je kući izbio požar koji je i ugašen a da on to nije ni osjetio. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/512.) Mejmun b. Mihran (umro 117. h.g.) rekao je: “Nikada nisam vidio da se Muslim b. Jesar okreće u namazu. Jednom prilikom srušila se jedna strana džamije od čega su se ljudi na pijaci uplašili, a on je klanjao u njoj i nije se ni okrenuo. Kada je predao selam, začudio se i rekao: ‘Nisam ni osjetio.’” (Vidjeti: Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 58/133, Darul-fikr, 1995.) Abduldžebbar b. Nadr es-Sulemi rekao je: “Pričao mi je jedan čovjek iz porodice Muhammeda b. Sirina da je vidio Muslima b. Jesara kako diže glavu sa sedžde, a mjestu sedžde bilo je mokro od njegovih suza kao da je neko prosuo vodu.” (Vidjeti: Sifetus-safve, 3/239.) Ibn Avn (umro 150. h.g.) kaže: “Vidio sam Muslima b. Jesara kako u namazu izgleda poput klina, nijedanput nije prebacio svoje težište na jedno od stopala, niti mu se pomjerila odjeća, niti se klatio.” (Vidjeti: Sifetus-safve, 3/239.) Abdulhamid b. Abdullah, sin Muslima b. Jesara, rekao je: “Moj otac mi je pričao: ‘Vidio sam Muslima kako na sedždi govori: – Kada ću Te sresti a da Ti budeš zadovoljan mnome? – poslije čega bi dovio, a zatim opet rekao: – Kada ću Te sresti a da Ti budeš zadovoljan mnome?’” (Vidjeti: Sifetus-safve, 3/239.) Od Ibn Avna se prenosi da je Muslim b. Jesar i van namaza izgledao kao da je u namazu (tj. od skrušenosti). (Vidjeti: Sifetus-safve, 3/239.)
Ebu Muslim el-Havlani
Osman b. Ebu Atika kaže: “Ebu Muslim el-Havlani (umro 62. h.g.) okačio je bič u džamiji rekavši: ‘Ja sam preči od životinja da budem udaran.’ Kada bih očima vidio Džennet ili Džehennem, ne bih imao šta dodati (na ono što već radim od ibadeta).’” Ebu Muslim Abdullah b. Suveb el-Havlani ed-Darrani, prvak tabiina i jedan od najvećih zahida u svom vremenu, primio je islam za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u Medinu je došao za vrijeme Ebu Bekrovog hilafeta. U to vrijeme, Esved iz Jemena proglasio se za poslanika, pa je pozvao Ebu Muslima i pred njim zapalio veliku vatru, a zatim ga bacio u nju, ali mu ona nije naštetila. Vidjevši to, Esvedovi saradnici rekoše mu: “Ovaj čovjek može ti pokvariti sljedbenike ako ga ne otjeraš.” Esved tada naredi da ga prognaju i Ebu Muslim otputova u Medinu. Kada je stigao, ušao je u džamiju i klanjao, a Omer ga je ugledao, prišao mu i upitao ga: “Odakle si?” On reče: “Iz Jemena.” Omer ga upita: “Šta je uradio onaj kojeg je lažov spalio vatrom?” On reče: “To Abdullah b. Suveb.” Omer mu reče: “Tako ti Allaha, jesi li ti on?” On reče: “Tako mi Allaha, jesam.” Omer ga zagrli i zaplaka, a zatim ode s njim do Ebu Bekra i reče: “Hvala Allahu koji me nije usmrtio prije nego što vidim da u Muhammedovom ummetu ima neko s kime je učinjeno isto što i s Ibrahimom, alejhis-selam, Allahovim prijateljem.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/8, i Sifetus-safve, 4/213.) Prenosi se da su dva čovjeka otišla do kuće Ebu Muslima el-Havlanija, ali ga tamo nisu zatekli, pa su se uputili ka džamiji. Kada su došli u džamiju, zatekli su ga na ruku’u, pa su sjeli i čekali da završi namaz. Jedan od njih dvojice izbrojao je da je klanjao tri stotine rekata. Ibn Asakir dodaje: “A drugi je izbrojao četiri stotine rekata prije nego što je završio s klanjanjem. Oni mu rekoše: ‘O Ebu Muslime, sjedili smo iza tebe čekajući’, a on reče: ‘Da sam znao da ste tu, ja bih došao, da ne čekate da završim. Kunem vam se Allahom, dobro postignuto obavljanjem mnoštva sedždi bit će vidljivo na Sudnjem danu.’” (Vidjeti: Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 9/17.)
Rebia b. Husejm
Rebiu b. Husejma (umro 65. h.g.) ljudi su vodili na namaz u džamiju jer je bio paralizovan, pa mu je rečeno: “Ti imaš olakšicu”, a on je rekao: “Ja čujem poziv: ‘Dođite na namaz’, pa ako možete da dođete – dođite, makar i puzeći.” Ebu Jezid er-Rebia b. Hujsem es-Sevri el-Kufi predvodnik je učenjaka, uzor, pobožnjak, velikan, koji je doživio vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i od njega prenosi mursel hadise (jer ga nije sreo). Abdullah b. Mesud rekao mu je: “O Ebu Jezide, da te vidi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zavolio bi te. Kad te god vidim, sjetim se muhbitina – Allahu pokornih i poslužnih robova.” Rebia je govorio: “Sve ono čime se ne želi (postići nagrada gledanja u) Allahovo lice, nestat će.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 5/147–148.) Malik b. Dinar (umro 127. h.g.) rekao je: “Kćerka Rebie b. Husejma rekla je svom ocu: ‘O oče moj, zašto vidim da drugi ljudi spavaju, a ti ne spavaš?’, a on reče: ‘Džehennem mi ne dopušta da spavam.’” (Vidjeti: Sifetus-safve, 2/36, Darul-hadis) Malik b. Dinar je rekao: “Kćerka Rebie b. Husejma rekla je svom ocu: ‘O oče moj, vidim da drugi ljudi spavaju, pa zašto ti ne spavaš?’, a on odgovori: ‘O kćeri moja, tvoj otac se boji noćnog napada (tj. iznenadne smrti).’” (Vidjeti: Sifetus-safve, 2/36, Darul-hadis.) Kada bi Rebia b. Husejm učinio sedždu, izgledao bi mirno poput bačene odjeće, da su vrapci slijetali na njegova leđa. (Vidjeti: Sifetus-safve, 2/36, Darul-hadis.)
Hasan el-Basri
Hasan el-Basri (umro 110. h.g.) rekao je: “Svaki namaz u kojem ti nije prisutno srce, bliži je kazni nego nagradi.” Hasan b. Jesar el-Basri, oslobođeni rob Zejda b. Sabita el-Ensarija, prvak svog vremena i po znanju i po dobrim djelima, poznat je po svojim mudrim izrekama. Od Alkame b. Merseda prenosi se da je rekao: “Što se tiče Hasana, nisam vidio nikog zabrinutijeg od njega, kao da ga je nedavno zadesila neka nesreća. Govorio je: ‘Mi se smijemo, a ni svjesni nismo da je Allah možda pogledao u naša djela i rekao: – Ništa od njih ne primam!’” Također je rekao: “Tako mi Allaha, upoznao sam ljude kojima je dunjaluk manje bitan od prašine ispod njihovih nogu. Vidio sam ljude koji, kada omrknu, kod sebe nađu samo hranu, pa kažu: ‘Neću sve ovo pojesti’, i udijele dio toga, iako su možda i sami gladniji od onih kojima su udijelili.” Ejjub es-Sihtijani rekao je: “Da vidiš Hasana, rekao bi: ‘Nikada prije ovoga nisam vidio učenjaka.’” Od Eameša se prenosi da je rekao: “Hasan je neprestano učio i razumijevao mudrost dok i sam nije počeo govoriti mudrost. Kada bi se Hasan spomenuo kod Ebu Džafera el-Bakira, on bi rekao: ‘To je onaj čovjek čiji govor nalikuje govoru vjerovjesnika.’” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/563–585.) Hasan el-Basri rekao je: “Kada ustaneš na namaz pokoravajući se Allahu, obavi ga onako kako ti je Allah naredio i čuvaj se nemara i okretanja. Dobro se čuvaj toga da Allah gleda u tebe, a da ti gledaš u nekog drugog; da od Allaha tražiš Džennet i utječeš Mu se od Vatre, a da je tvoje srce nemarno i nesvjesno onoga što govori jezik.” (Vidjeti: Ibn Redžeb, El-Hušu’ fis-salah, 27.)
Amir b.Abdullaha b. Zubejr
Amir, sin Abdullaha b. Zubejra (umro malo poslije 120. h.g.), na samrtnoj postelji čuo je ezan, a živio je blizu džamije, pa je rekao: “Uzmite me za ruke!”, na što prisutni rekoše: “Ali ti si bolestan?!” On reče: “Čujem Allahovog pozivača, pa kako da se ne odazovem?!” Tada ga uhvatiše za ruke i povedoše u džamiju, na akšam-namaz, gdje jedanput učini ruku’, a zatim ispusti dušu.” Amir b. Abdullah b. Zubejr b. Avvam el-Esedi predvodnik je učenjaka i jedan od velikih pobožnjaka. Od Malika b. Dinara prenosi se da je rekao: “Nekada bi se Amir vratio s jacije, pa bi osjetio potrebu da dovi, te bi dovio sve do sabaha.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 5/219–220.)
Ibrahim en-Nehai
Ibrahim en-Nehai (umro 96. h.g.) rekao je: “Kada vidiš čovjeka da je nemaran pri početnom tekbiru, operi ruke od njega.” Ebu Imran Ibrahim b. Jezid b. Kajs en-Nehai spada u generaciju mlađih tabiina. Bio je jedan od predvodnika učenjaka u svom vremenu, hafiz hadisa, pravnik Iraka, velikan, muftija u Kufi zajedno sa Ša‘bijem, dobar i bogobojazan. Seid b. Džubejr kaže: “Zar od mene tražite fetvu, a među vama Ibrahim (en-Nehai)?” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/523, i Sifetus-safve, 2/50.)
Seid b. Abdulaziz
Kada bi Seid b. Abdulaziz (umro 167. h.g.) propustio namaz u džematu, on bi plakao. Seid b. Abdulaziz bio je jedan od predvodnika učenjaka u svom vremenu, uzor, muftija Damaska. Ahmed b. Hanbel o njemu kaže: “U Šamu nema čovjeka koji prenosi vjerodostojnije hadise od Seida b. Abdulaziza.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 7/140–141.) Ebu Abdurrahman el-Esedi kaže: “Upitao sam Seida b. Abdulaziza: ‘Zašto toliko plačeš u namazu?’, a on mi odgovori protupitanjem: ‘O sine brata mog, zašto to pitaš?’ Rekoh mu: ‘Možda me Allah okoristi tim saznanjem.’ Tada mi Seid reče: ‘Kad god sam ustao na namaz, sebi sam predstavio Džehennem.’” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 7/141.) Seid b. Abdulaziz klanjao je noćni namaz, pa kada bi došlo vrijeme sabaha, obnovio bi abdest i otišao u džamiju. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 7/141.)
Abdurrahman b. Amr el-Evzai
Velid b. Mezid rekao je: “Evzai (umro 151. h.g.) toliko je ibadetio da nismo čuli da iko drugi to može. Nikada ne bi došlo podnevsko vrijeme a da on nije stajao u namazu.” Abdurrahman ibn Amr el-Evzai, šejhul-islam, vodeći učenjak Šama, rođen je u vrijeme ashaba. Velid b. Mezid kaže: “Čuo sam Evzaija da kaže: ‘Kada Allah nekom narodu želi zlo, otvori im vrata rasprave, a zatvori vrata djela.’” Ismail b. Ajjaš kaže: “Čuo sam ljude kako 140. godine po Hidžri govore: ‘Evzai je danas najveći učenjak ummeta.’“ Malik kaže: “Evzai je imam koji se slijedi.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/542-549, i Sifetus-safve, 2/404.) Evzai je rekao: “Ko bude odužio stajanje u namazu, Allah će mu olakšati stajanje na Sudnjem danu.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/549.) Velid b. Muslim rekao je: “Nisam vidio da se neko više trudi u ibadetu od Evzaija.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/549.) Bišr b. Munzir rekao je: “Vidio sam Evzaija koji je toliko bio skrušen (u namazu), da je izgledao kao da je slijep.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/549.) Evzai je noću klanjao, učio Kur’an i plakao. Kada bi njegova majka ušla u njegovu kuću i pogledala mjesto gdje čini sedždu, vidjela bi da je mokro od njegovih suza. Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/549.