Ebu Husejn Muslim b. Hadždžadž b. Muslim b. Verd b. Kevšaz el-Kušejri en-Nejsaburi, poznati hadiski ekspert, učenjak, imam u hadisu i hadiskih znanosti. Nazvan je Nejsaburi po rodnom mjestu, gradu Nejsaburu, koji se danas nalazi u Iranu, dok je ime Kušejri dobio po arapskom plemenu iz kojeg potječe.
Kada je riječ o godini rođenja Muslima, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: neki su rekli da je rođen 201. godine po Hidžri, i to smatra Zehebi (El-Iber, 2/29); drugo mišljenje je da je rođen 204. godine po Hidžri, i ovaj stav su zauzeli Ibn Kesir, Ibn Hadžer i Zehebi (Es-Sijeru, 12/558, El-Bidaje ven-nihaje, 11/272). Ono što je najbliže, a Allah najbolje zna, jeste da je rođen 206. godine po Hidžri i ovo je mišljenje Ibn Salaha, koje je prenio od Ebu Abdullaha el-Hakima, a on od svoga šejha Ibn Ahrema (Sijanetu Sahihi Muslim, 64). Prvi ko je naveo ovo mišljenje bio je Amr b. Ahrem, a on je ujedno i priznati učenjak za ovu znanost, mnogo je vodio brigu o djelu imama Muslima, živio je u vrijeme imama Muslima. Kada je Muslim umro, on je imao jedanaest godina. Imam Hakim, koji je napisao djelo Tarihu Nejsabur, prenio je od njega ovo mišljenje. Sve ovo ukazuje na to da je godina rođenja Muslima 206. godina po Hidžri.
Djetinjstvo i odrastanje
Imam Muslim odrastao je u ulemanskoj porodici. Njegov otac Hadžadž bio je učenjak kod kojeg su dolazili studenti radi stjecanja znanja. U to vrijeme bio je običaj da svoju djecu šalju u posebne halke u džamijama (el-kuttab) gdje su učili Kur’an, arapski jezik i šerijatske znanosti. Njegov otac bio je jedan od tih pred kojim se stjecalo znanje u halkama, što je posebno utjecalo na imama Muslima da krene putem znanja. U historijskim djelima u kojima se bilježe biografije ne navodi se mnogo o njegovoj porodici. Navodi se da je bio oženjen kćerkom Abdulvahida es-Saffara. Iako mu je nadimak bio Ebu Husejn (Husejnov otac), Muslim nije imao muške djece. Radio je kao trgovac, imao je svoj dućan u kojem je prodavao svilu. Bio je imućan, što mu je olakšalo put traženja znanja. (El-Imamu Muslim ibni Hadždžadž, sahibul-musnedis-sahih ve muhaddisul-islamil-kebir, 22)
Imam Muslim bio je vitka stasa, lijepe i potpune građe. Nije imao mahana i manjkavosti u tjelesnoj građi. Imao je bijelo lice, dugu i bijelu brade. Oblačio je lijepu odjeću. Nosio je turban (amama), koji bi se pružao između njegovih ramena. Okitio se svim moralnim vrijednostima koje mogu krasiti jednog vjernika. Bio je marljiv i imao je velike ambicije, posebno na putu stjecanja znanja. Nije žalio sebe i svoj trud na tom putu. Imao je strpljenja i po cijelu noć tragati za jednim hadisom sve dok ga ne bi našao. Mnogo je volio da pomaže ljudima, da im olakšava u nevoljama, pa je i bio prozvan Dobročinitelj Nejsabura. Imao je plemenitu dušu, nije hrlio za onim što je u rukama ljudi. Noći je provodio u ibadetu. Bio je hrabar i odan, na Allahovom putu se bojao nije ničijeg prijekora. Bio je uz istinu gdje god ona bila. (El-Imamu Muslim ibni Hadždžadž, sahibul-musnedis-sahih ve muhaddisul-islamil-kebir, 26–29)
Sakupljanje hadisa i šejhovi
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, obišao je islamski svijet nekoliko puta slušajući i bilježeći hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Putovao je do najvećih znanstvenih centara tada, kao što su: Meka, Medina, Rejj, Basra, Kufa, Bagdad, Irak, Misr, Šam i ostala mjetsa. Prvi put je slušao hadise kada je imao dvanaest godina i to od svoga šejha koji se zvao Jahja b. Jahja et-Temimi.
U svom radnom kraju, u Horasanu, slušao je i bilježio hadise od Jahjaa b. Meina, Ishaka b. Rahuje i drugih. U Rejju je sreo i znanje uzeo od Muhammeda b. Mihrana el-Džemmala i Ebu Gassana Muhammeda b. Amra Zujendža, u Iraku od Ahmeda b. Hanbela i Abdullaha b. Mesleme el-Ka’nebija, u Hidžazu od Seida b. Mensura i Ebu Musaba ez-Zuhrija, u Misru (Egiptu) od Amra b. Sevvada i Harmele b. Jahjaa i drugih. (Sijanetu Sahihi Muslim, 56; Es-Sijeru, 12/557; Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1–122)
U Sahihu je zabilježio hadise od oko 120 šejhova, među kojima su najpoznatiji: Abdullah ed-Darimi, Ebu Hejsema Zuhejr b. Harb, Kutejba b. Seid, Muhammed b. Jahja b. Ebu Umer, Ebu Kurejb Muhammed b. A’la, Muhammed b. Jahja ez-Zuheli, Ishak b. Kevsedž, Ebu Musa Muhammed b. Musenna i drugi.
Imam Muslim je slušao hadise od imama Buharija i bio je njegov učenik, ali u svom Sahihu nije zabilježio nijedan hadis od njega, a također od velikog broja istih šejhova prenose obojica hadise. Jednoga dana Muslim je došao kod Buharija, pa mu je rekao: “Dopusti mi da ti stope poljubim, učenjače nad svim učenjacima, prvaku muhadisa, o ti koji poznaješ mahane hadisa!” (Es-Sijeru, 12/432). Navodi se da bi Muslim sjedio pred Buharijem i postavljao bi mu pitanja poput djeteta (Tarihu Bagdad, 2/29). Imam Muslim govorio je za imama Buharija, Allah im se smilovao: “Tebe može mrziti samo zavidnik, i svjedočim da na Zemlji nema učenjaka poput tebe.” (Hedjus-sari, 68)
Učenici imama Muslima
Od imama Muslima prenosi veliki broj njegovih učenika, među kojima su najpoznatiji: imam Tirmizi, Abdurrahman b. Ebu Hatim er-Razi, Muhammed b. Ishak b. Huzejma, Ebu Avana el-Isfirajjini, Muhammed b. Abd b. Humejd, Ibrahim b. Ebu Talib i drugi. (Et-Temjiz, 153; Tehzibul-esmai vel-lugat, 2/191; Sijanetu Sahihi Muslim, 56)
Prvak učenjaka hadisa
U ranijim i potonjim generacijama nije bilo učenjaka a da nisu izrekli riječi pohvale o imamu Muslimu, Allah mu se smilovao, a kako da ga ne pohvale kada je čitav svoj život proveo u potrazi za naslijeđem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
• Ishak b. Rahuja, hvaleći Muslima, rekao je: “Pa kakav je ovo čovjek!” (Es-Sijeru, 12/563.)
• Muhammed b. Beššar rekao je: “Na dunjaluku postoje četiri hafiza hadisa: Ebu Zura u Rejju, Muslim u Nejsaburu, Abdullah ed-Darimi u Semerkandu i Muhammed b. Ismail el-Buhari u Buhari.” (Tehzibul-kemal, 24/449)
• Ibn Ahrem je rekao: “Nejsabur je iznjedrio tri učenjaka: Muhammeda b. Jahjaa, Muslima b. Hadžadža i Ibrahima b. Ebu Taliba.” (Es-Sijeru, 12/565)
• Ahmed b. Selema rekao je: “Vidio sam da Ebu Zura i Ebu Hatim daju prednost imamu Muslimu nad učenjacima njegova vremena u poznavanju vjerodostojnih predaja.” (Tezkiretul-hufaz, 2/126)
Djela imama Muslima
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela, a među najpoznatijim djelima su sljedeća: El-Musnedus-sahihul-muhtesaru mines-suneni bi naklil-adli anil-adli an resulillah, El-Musnedul-kebiru aler-ridžal, El-Džamiul-kebiru alel-ebvab, El-Esami vel-kuna, El-Muhadramin, Mešajih Šube, Mešajih Malik, Et-Temjizu, El-Ilelu, El-Efradu, El-Akranu, Sualat Ahmed ibni Hanbel, Tabekat-tabiin, El-Ma’rifeh, Esmaur-ridžal i druga mnogobrojna djela.
Smrt imama Muslima
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, umro je u ponedeljak, 25. redžeba 261. godine po Hidžri. Događaj koji se zbio i bio razlog njegove smrti, doista ukazuje na to koliko je bio vezan za hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, kazuje se da mu je jednoga dana na njegovoj halki jedan od prisutnih spomenuo hadis koji on nije znao, pa se zabrinuo zbog toga. Kada se vratio kući, zapalio je svijeću i rekao ukućanima da ne ulaze kod njega. Primakao je do sebe korpu punu datula i dok je tražio hadis, jeo je datule. Zanijet potragom za hadisom, nije primijetio da je mnogo pojeo. Nakon toga osjetio je veliki teret i bolest. Kada je svanulo, već se bio vratio Allahu. Allah da mu se smiluje i da nas sastavi sa poslanicima, šehidima, iskrenim i ulemom u Firdevsu!