Allah Uzvišeni stvorio je ljude da Ga iskreno obožavaju i da Mu ništa i nikoga ravnim ne smatraju. On Jedini zaslužuje da Mu se robuje i apsolutno pokorava i samo On ima najljepša imena i savršena svojstva. Islam je, u širem smislu značenja, vjera svih poslanika, od prvog čovjeka Adema, preko Nuha i Ibrahima, do Musaa i Isaa, te ostalih vjerovjesnika i poslanika, alejhimus-selam, zapečaćen poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Nuh, alejhis-selam, rekao je: "A ako glave okrenete -- pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman." (Junus, 72)
O Ibrahimu i njegovoj porodici Uzvišeni je rekao: "I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim, a i Jakub: 'Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!'" (El-Bekara, 132)
O Musau i njegovom narodu kazao je: "Musa reče: 'O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!'" (Junus, 84)
O Isaovim, alejhis-selam, učenicima Uzvišeni je rekao: "I kada sam učenicima naredio: 'Vjerujte u Mene i poslanika Moga!' -- oni su odgovorili: 'Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani.'" (El-Maida, 111)
Dakle, islam je vjera svih poslanika i jedina priznata vjera kod Allaha Uzvišenog. Ovo je opće značenje islama u pogledu kojeg se slažu svi poslanici, dok u užem smislu riječi, islam podrazumijeva šerijat -- vjerozakonik Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je derogirao prijašnje objave i zakone ranijih poslanika.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ja sam od svih ljudi najbliži Isau, sinu Merjeminom." Prisutni su upitali: "Kako, Allahov Poslaniče?", a on je odgovorio: "Vjerovjesnici su braća različitih majki, ali njihova je vjera jedna. A između mene i njega nema vjerovjesnika." (Muslim, Sahih)
Abrahamovske ili nebeske vjere
Na nekoliko mjesta u Kur'anu nailazimo na spomen Ibrahimove vjere. Ibrahim je poslanik kod kojeg se spajaju loze poslanika, jer svi kasniji poslanici dolaze iz loze njegovog sina Ishaka, a jedino je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, potomak njegovog drugog sina Ismaila.
On je poslanik kojeg priznaju jevreji, kršćani i muslimani te stoga i izraz Ibrahimove ili Abrahamove vjere, iako je jasno da je Ibrahim imao samo jednu vjeru, vjeru zajedničku svim poslanicima.
Allah Uzvišeni kaže: "Oni govore: 'Budite jevreji, odnosno kršćani, i bit ćete na pravome putu!' Ti reci: 'Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao" (El-Bekara, 135) i naglašava da "Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik." (Alu Imran, 67)
Zajednički poslanik
S obzirom na to da je vjerovanje u poslanstvo Ibrahima ono oko čega se slažemo sa jevrejima i kršćanima, Allah Uzvišeni poziva sljedbenike Biblije da se vratimo na ono na čemu je bio Ibrahim, a on nije bio jevrej, jer su Jevreji kao narod nastali od potomaka Ibrahimovog unuka Jakuba (Izraela), a kao vjerska skupina pripisuju se Musau, koji je poslan nakon Ibrahima. Isti je slučaj sa kršćanima koji se pripisuju Isau (Isusu), alejhis-selam, a on je pretposljednji poslanik. Dakle, Ibrahim je zajednički predak svih nas, pa hajde da slijedimo vjeru koju je on ispovijedao. Allah Uzvišeni kaže: "Poslije smo tebi (Muhammede) objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!'" (En-Nahl, 125)
Zajednička riječ
Kada sam jednom prilikom na predavanju upitao prisutne znaju li koja je prva od deset Božijih zapovijedi, nisam dobio tačan odgovor. Vjerovatno muslimani koji ovo čitaju isto neće moći dati precizan odgovor, ali će se iznenaditi kada čuju ili pročitaju da prva Božija zapovijed glasi: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!" (Knjiga izlaska, 20:2--3).
Najveće riječi u islamu, riječi kojima se ulazi u islam i riječi kojima se otključavaju džennetske kapije jesu riječi šehadeta: "Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik".
Svjedočenje da nema drugog boga osim Boga Stvoritelja zajednička je riječ, riječ monoteizma kojoj Allah poziva i kaže: "Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'" (Alu Imran, 64)