Ima i muslimanki koje povedu svu svoju djecu na teravih-namaz i ne brinu se o njima tokom boravka u džamiji, tako da počesto džamija s takvom atmosferom izgubi svoj smisao. Ima i muslimanki koje dođu u džamiju samo da izađu iz kuće ili da vide neku od sestara muslimanki. Kako ni one u džamiju ne dolaze radi teravih-namaza, i za njih se može reći kako džamiju pretvaraju u nekakav klub za razgovor i upoznavanje u kojem se smiju, dižu svoje glasove, ponekad toliko i da ih muškarci čuju. Uzvišeni Allah naredio je ženi da boravi u svojoj kući i nije im dozvolio da izlaze osim u rijetkim situacijama, a jedna od njih jeste obavljanje namaza. Stoga, ako izlaze iz kuće, neka opravdaju svoj izlazak klanjanjem namaza Allahu, subhanehu ve te‘ala. Ima ih koje dolaze na teravih-namaz, a ne poznaju propise namaza u džematu, pa ukoliko zakasne na namaz, ne znaju šta da rade, kako da postupe. Neke od njih, negdje u nekom od uglova džamije, zasebno zanijete i klanjaju. Međutim, to je pogrešno jer u takvoj situaciji treba da se, nakon što donesu početni tekbir, priključe imamu, bez obzira na to koji dio namaza on klanjao, a da zatim, nakon predaje selama, naklanjaju dio namaza na koji su zakasnile. Rekat na koji prispiju je njihov prvi rekat, makar bio drugi, treći ili četvrti rekat imamu.
Većina muslimanki, kao i svi vjernici, žele činiti dobro u mjesecu ramazanu, zalagati se u poslušnosti i pokornosti Svemogućem Allahu, iskoristiti prilike u kojima se dobra djela više vrednuju i postići Allahovo zadovoljstvo. Međutim, među njima ima žena koje ne poznaju pojedine propise Allahove vjere i sunneta Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne poznaju propise posta i djelâ koja se čine tokom mjeseca ramazana. Neke od njih ne iskorištavaju racionalno blagoslovljeno vrijeme smatrajući da je najbitnije da se posti, a ima i onih koje svoj post, iz neznanja, ozbiljno narušavaju. Stoga nekoliko ovih riječi pišemo, moleći Uzvišenog Allaha da njima okoristi sestru muslimanku da sa znanjem žuri ka pokornosti i poslušnosti Uzvišenom Allahu, jer, kako reče plemeniti ashab Ibn Mesud, radijallahu anhu: “Koliko je onih koji su željeli dobro, ali nisu stigli do njega.”
U mjesecu ramazanu veliki broj muslimanki većinu svoga vremena provodi u kuhinji, daleko od spominjanja Uzvišenog Allaha i učenja Kur’ana, pa ih zbog toga propuštaju ogromnu nagradu. Njihov mjesec ramazan postaje mjesec hrane i pića, a ne mjesec posta, namaza, zikra i učenja Kur’ana.
Ima žena muslimanki koje iz prevelike želje za namazom i postom u mjesecu ramazanu koriste tablete za sprečavanje mjesečnog ciklusa usljed čega dolazi do poremećaja u njihovom organizmu, štete koju spominju pojedini liječnici. Zbog neznanja, ove žene teže Allahovom zadovoljstvu, a nisu zadovoljne Allahovom odredbom! Uzvišeni je Allah iz Svoje mudrosti propisao ženama da im se događa mjesečni ciklus čije sprečavanje predstavlja suprotstavljanje prirodnosti i stvorenja i vjeri Allahovoj.
Na drugoj strani, neke muslimanke, kada dobiju mjesečni ciklus ili se porode u mjesecu ramazanu, zapostave zikr – spominjanje Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana. Prema ispravnijem mišljenju, ženi koja ima mjesečni ciklus dozvoljeno je da uči Kur’an, a što se tiče spominjanja Allaha, u tome nema razilaženja kod islamskih učenjaka: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao je Allaha u svakom stanju. Ovakve žene u mogućnosti su i da slušaju Kur’an, islamska predavanja, da čitaju islamsku literaturu i sl. Ništa od toga nije im zabranjeno, i onoliko koliko se budu zalagale i žudile za dobrom, toliko će i biti nagrađene.
Ima i muslimanki koje na teravih-namaz odlaze nepropisno pokrivene, namirisane, u društvu muškaraca. Za ove sestre muslimanke bolje je da sjede kod kuće. U osnovi, njihovi su namazi najvredniji u kućama, kako o tome govore brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a naročito je bolje za njih ukoliko svojim izlaskom narušavaju Allahove propise. Aiša, radijallahu anha, još za vrijeme ashabijki rekla je: “Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, znao šta žene danas rade, zabranio bi im odlazak do džamije.” Šta bi tek bilo rečeno za žene našeg vremena?!
Ima i muslimanki koje povedu svu svoju djecu na teravih-namaz i ne brinu se o njima tokom boravka u džamiji, tako da počesto džamija s takvom atmosferom izgubi svoj smisao.
Ima i muslimanki koje dođu u džamiju samo da izađu iz kuće ili da vide neku od sestara muslimanki. Kako ni one u džamiju ne dolaze radi teravih-namaza, i za njih se može reći kako džamiju pretvaraju u nekakav klub za razgovor i upoznavanje u kojem se smiju, dižu svoje glasove, ponekad toliko i da ih muškarci čuju. Uzvišeni Allah naredio je ženi da boravi u svojoj kući i nije im dozvolio da izlaze osim u rijetkim situacijama, a jedna od njih jeste obavljanje namaza. Stoga, ako izlaze iz kuće, neka opravdaju svoj izlazak klanjanjem namaza Allahu, subhanehu ve te‘ala.
Ima ih koje dolaze na teravih-namaz, a ne poznaju propise namaza u džematu, pa ukoliko zakasne na namaz, ne znaju šta da rade, kako da postupe. Neke od njih, negdje u nekom od uglova džamije, zasebno zanijete i klanjaju. Međutim, to je pogrešno jer u takvoj situaciji treba da se, nakon što donesu početni tekbir, priključe imamu, bez obzira na to koji dio namaza on klanjao, a da zatim, nakon predaje selama, naklanjaju dio namaza na koji su zakasnile. Rekat na koji prispiju je njihov prvi rekat, makar bio drugi, treći ili četvrti rekat imamu.
Većina žena, kao i muškaraca, ne vodi računa o propisnom popunjavanju safova u namazu. Neke od njih žure u prve safove, neke se povlače nazad do kraja džamije, treće se udaljavaju, pa prave prazninu između sebe i džematlijke koja klanja do nje i sl. U hadisu se kaže da su za žene najbolji zadnji safovi, a da su za njih najgori prvi safovi. Jeste, ovakav je propis kada nema pregrade između žena i muškaraca, kada svi klanjaju u jednoj prostoriji. Međutim, ukoliko postoji pregrada između njih, ili žene klanjaju na drugom spratu i sl., tada su općenito, kao i za muškarce, za žene najbolji prvi safovi. Kod redanja safova neophodno je popuniti prvi saf, pa tek onda sljedeći, ispraviti saf da u njemu nema krivudanja, u safu se približiti jedna drugoj ramenom i člankom, i približiti drugi saf prvom. Pod svim ovim misli se na poravnavanje safova.
Ima i muslimanki koje se pri izlasku iz džamije miješaju s muškarcima, od samih džamijskih vrata pa do kuće. Ženama je obaveza da požure sa izlaskom iz džamije i da odlaze prije muškaraca. U tu svrhu muškarcima se preporučuje da malo kasnije izađu iz džamije.
Ima sestara muslimanki, djevojaka, koje u mjesecu ramazanu dobiju prvu menstruaciju, pa o tome ne obavijeste svoju majku i poste u takvom stanju. U pitanjima vjere ne smije se imati stida, a naročito u ovim pitanjima vezanim za obavezne ibadete. Žena ne smije da klanja i posti u mjesečnom ciklusu i to joj je strogo zabranjeno. Obaveza joj je da prekine post u tim danima i da kasnije naposti propuštene dane posta. Dakle, onoliko dana koliko je propustila, toliko će dana napostiti kasnije kad bude mogla i ne mora dan za dan uzastopno postiti, već kad joj je to najlakše. Međutim, namaze koje nije klanjala u takvom stanju, neće kasnije naklanjavati. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio i tako i mi prenosimo.
Pojedine žene provode ramazanske noći, pa čak i zadnjih deset noći ramazana, u igri i zabavi, sjedenju pred televizijskim ekranima, ili po sijelima gdje se priča o drugima. Ovo je samo nekoliko noći koje će brzo proći i neće se vratiti do sljedećeg ramazana, a hoćemo li ga dočekati, to zna samo Uzvišeni Allah.
Zato iskoristimo ove ramazanske noći i dane u činjenju djela koja nas približavaju Allahu i Njegovom zadovoljstvu, Allah bio svima nama zadovoljan!