Allahova svemoć i ljudska nemoć
Uzvišeni Allah je Apsolutni Vladar. Neovisan je od svih svjetova. Njegova snaga i moć nemaju granice. Uzvišeni Allah kaže: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može!” (El-Mulk, 1); “…a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome” (Alu Imran, 97); “... a sva snaga pripada samo Allahu” (En-Nisa, 139).
Ljudi, usljed svoje nemarnosti, slijeđenja prokletog šejtana, strasti, grijeha, zaborave na Allahovu svemoć i svoju slabost. Umisle se da su moćni, da posjeduju snagu, moć, imetak, ugled... i osjete da su neovisni o svome Gospodaru: “Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’, govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja naša su poricali” (El-Fussilet, 15).
Krizne situacije podsjete ljude na spomenute činjenice i vrate ih u njihovu stvarnost, i osjete, uprkos vanljudskim naporima u borbi protiv zaraze i napretku medicine, da jedino Svemogući Allah može pomoći i da su ljudi nemoćni. Svjedoci smo izjava svjetskih lidera koje ukazuju na prethodno spomenuto. Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan.” (Fatir, 15)
Blagodat zdravlja
Nema sumnje da je zdravlje jedna od najvećih Allahovih blagodati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tražite od Allaha čvrsto ubjeđenje (vjerovanje) i muafat (bezbjednost u vjeri i zdravlje). Nikom, nakon čvrstog ubjeđenja, nije data veća blagodat od muafata (bezbjednosti u vjeri i zdravlja).” (Ibn Madža, hadis je vjerodostojan)
Često kažemo da je zdravlje najvažnije i da će svega ostaloga biti. Međutim, po svojoj prirodi čovjek je zaboravan i često zbog toga zanemari blagodat zdravlja i odnosi se neodgovorno naspram te velike blagodati: ne saosjeća sa bolesnicima, ne shvata njihovo stanje, ne uključuje se u humanitarne akcije koje imaju za cilj pomoć bolesnima, a zatim dođe zaraza ili bolest i podsjeti nas na blagodat zdravlja i neophodnost njegovog čuvanja. I tada nam sve postane jasno i sjetimo se svih bolesnika i njihovih iskušenja, sjetimo se ljudi koji imaju problema sa disajnim putevima i koji cijeli svoj život provode u borbi protiv zaraznih bolesti. Nije isto čuti i vidjeti, poslanička je poruka. Nije isto slušati o vrijednosti zdravlja i uvidjeti njegovu vrijednost u kriznim trenucima.
Vraćanje čovječanstva u okvire ljudskosti i morala
Dunjalučka uživanja i prohtjevi izvedu mnoge ljude iz okvira ljudskosti, morala i etike. Ne gleda se više na sredstvo, važno je ostvariti cilj po pitanju ishrane, odijevanja, mjesta stanovanja, prijevoznih sredstava i drugog. Da bi čovjek ugodio svojoj strasti, hrani se onim što je neprirodno za ljudski rod. Svi smo čitali o mogućim povodima početka korone virusa u kontekstu konzumiranja mesa. Obijest izvodi čovjeka iz okvira morala i kulture ponašanja. Ne postoje granice za ljudsku pohotu. Ali, tada dođe iskušenje koje ljudski rod silom vrati u normalu i ljudskost, ako već nije htio milom. I potom se objavljuju spiskovi životinja čije je meso dozvoljeno konzumirati i spiskovi životinja čije je meso zabranjeno za konzumiranje. Uzvišeni Allah propisao je vjeru islam koja sadrži potrebne norme za ljudsko i moralno ponašanje. Propisao je međusobnu samilost, obazrivost, moralnost i etiku, i zabranio je prelazak granica dozvoljenosti i moralnog: “To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili!” (El-Bekare, 187)
Blagodat hrane i sigurnost
Novonastala situacija prouzrokovala je određene poteškoće u proizvodnji i prometu roba, a samim tim i strah od nedostatka životnih namirnica ili poteškoće u ishrani. Mnogi od nas zaborave na blagodat ishrane i smatraju da to tako mora biti. Kriza uzrokovana korona virusom podsjeća nas upravo na blagodat bezbjedne ishrane. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko osvane siguran i zdrav i ima nafake onoliko koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da je sakupio sav dunjaluk.” (Buhari, Edebul-mufred, hadis je hasen)
Određene mjere države uskratile su slobodu kretanja pojedinim kategorijama ljudi ili preostalim kategorijama kretanje svele na minimum i obavezno, upravo zbog njihove bezbjednosti. Osjetimo, zbog tih mjera, određeni vid ljutnje ili poteškoće, a ustvari nismo razmišljali uopćeno o blagodati bezbjednosti i sigurnosti i naročito o blagodati kretanja. Pojedini ljudi ili narodi nisu u mogućnosti nikako da se kreću, da li zbog bezbjednosnih ili zdravstvenih razloga. Uzvišeni Allah u suri Kurejš podsjeća stanovnike Meke, ali i sve druge ljude, na blagodat ishrane i bezbjednosti: “Neka se oni Gospodaru Hrama ovoga klanjaju, koji ih gladne hrani i od straha brani” (Kurejš, 3–4). Zbog toga moramo biti svjesni blagodati bezbjednosti i slobodnog kretanja i zahvaljivati Allahu na njima i saosjećati sa ljudima kojima su te blagodati uskraćene.
Disciplina
Vjera islam i ibadeti utemeljeni su na besprijekornoj disciplini. Pridaje se velika pažnja tačnom vremenu, formi i organizaciji. Ezan, namaz, post, hadž i drugi ibadeti imaju precizan početak i kraj. Svaki ibadet van njegovog vremena nije prihvatljiv. Muslimani moraju slijediti imama u namazu, pokoravati se pretpostavljenima i slično. Abdest, tejemum, namaz imaju svoju preciznu formu i ti ibadeti i drugi nisu prihvatljivi bez te forme. Uzvišeni Allah rekao je, pojašnjavajući jedan od uvjeta ispravnosti namaza – vrijeme: “... jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju” (En-Nisa, 103).
Međutim, muslimani, iz različitih razloga, ne pridržavaju se discipline, onako kako im naređuje njihova vjera, ponašaju se neodgovorno i bahato, a pridržavanje dogovorenih termina nije njihova jača strana.
Krizne situacije i mjere preventive u vrijeme zaraza, kao što je policijski sat, društvena distanca, oblačenje i nošenje zaštitne opreme, kretanje po potrebi, ograničavanje rada institucija i poslovnih objekata, podsjete muslimana na norme islama i obaveznost discipline. I svi se mi uglavnom pridržavamo discipline u vrijeme krize, što je pohvalno i potrebno, međutim, motivi su različiti. Umjesto da se pridržavamo discipline kao vjerske obaveze i imamo za to nagradu, mi se pridržavamo discipline zbog mogućih ovosvjetskih kazni i upitno je da li ćemo za to imati nagradu, a što je ujedno najvjerovatnije kratkoga vijeka, i bojati se da ćemo se vratiti starom ružnom običaju, nedisciplini kada ne budu postojale ovosvjetske kazne. A, preče je da se uvijek bojimo Allaha, jer On sve vidi, čuje, zna i bdije nad nama: “…preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici” (Et-Tevba, 13).
Higijena
Čistoća i higijena zauzimaju veliko i važno mjesto u islamu. Velika pažnja pridaje se čistoći nutrine i vanjštine. Čistoća je dio imana, vjerovanja. Teško je ili nemoguće naći ibadet u islamu a da ne sadrži higijensko-medicinski aspekt. Allah voli one koji se puno čiste. A voda kao materija neodvojivi je dio vjere islama, čak je postala i sastavni dio islamske civilizacije i arhitekture, u obliku javnih kupatila, fontana, česmi i slično.
Međutim, postavlja se opravdano pitanje o odnosu muslimana i lične higijene i higijene javnih površina i cjelokupnog društva i njegovih institucija.
Krizne situacije ili borba protiv pandemije obavezuje sve ljude, pa tako i muslimane, da se strogo pridržavaju higijensko-epidemioloških mjera. Svi peremo šake, lice, vidljiva mjesta, uporno održavamo ličnu higijenu, higijenu porodice, stana, auta, odjevnih predmeta i sl. Tvornice ne mogu stići sa proizvodnjom dezinfekcionih sredstava i sredstava lične higijene. Šta se to desilo!? Šta je povod promjene? Da li vjerska motivacija ima jači utjecaj na osobu ili pak strah za zdravlje i zdravlje porodice ili bolest i smrt? Preče bi bilo da se pridržavamo načela naše vjere i bojimo našeg Gospodara i da se nadamo Njegovoj obilnoj nagradi.
Funkcioniranje skromnog života
Umislili smo da naš svakodnevni život i život našeg društva ne može funkcionirati bez ogromnih ljudskih i materijalnih resursa. Nezamisliv je ljudski život bez obilne sofre, markirane odjeće i obuće, skupocjenih auta, turizma, dvoraca, a internet i društvene mreže posebna su priča. I hvala Allahu što nismo ostali bez konekcije, jer samo Allah zna kakva bi tada bila pandemija i panika.
Kako sada funkcionira naš svakodnevni život i život društva, a i cijele zemaljske kugle!? Da li može funkcionirati u okvirima skromnosti? Koliko dnevno ili sedmično provodimo u šopingu? Vrlo malo, i opet živimo. Da li su nam dovoljne jedne cipele i jedno odijelo ili imamo potrebu i za drugim u ormaru? Skupocjeno auto nije u funkciji sedmicama. A ko pomišlja na turizam i svjetske destinacije. Da je samo u životu ostati. Više ni virtualni svijet nije što je bio. “Pa ja bih mogao živjeti dosta skromnije i ne znam zašto sam sve ove stvari kupovao”, riječi su koje se sad često čuju. Dobro je, vraćamo se u ljudsku normalu.
Vraćanje Gospodaru svih svjetova
Kako sam se bio otuđio od svoga Gospodara, Njegove Knjige, namaza, džamija i itikafa, kad odjednom nađoh se u prisilnom itikafu bez svog nekog posebnog izbora. Džamije zatvorene, džume se ne klanjaju, nema ni dženaza, ne viđam braću muslimane. I shvatim da za sve imam vremena. Odlučim da naučim sufaru i da tečno učim Kur’an. Namaze redovno klanjam, sunnete i farzove, i zikrim nakon namaza. Literature sam pročitao kao nikad do sada. A rahatluka! A zašto da ne pročitam kućnu biblioteku jer ogromna je to investicija i uloženi novac. Rodbinske veze pravo održavam tako što često nazovem rodbinu. Nisam ni znao koliko rodbine imam do ove pandemije. Mubarek neka je ova korona. A što sam poželio džamije, ne mogu ti opisati. A džuma, to je posebna priča. A kako bih se sada selamio sa braćom muslimanima i slatko popio kahvu i obećavam da ne bih tipkao po telefonu. Uzvišeni Allah kaže: “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili” (Rum, 41). Malo iskušenja ne bismo li se popravili i vratili u okrilje svoga Gospodara.
Iskreno sam se pokajao i izvršio samoobračum. Sad sam shvatio poslaničku praksu mnoštva istigfara. Izgovorim te riječi i više od sedamdeset puta u toku dana. Ne poimam kako sam sada, upravo sada, shvatio sve ove hadise, a mnoge efendije, profesori, magistri i doktori islamskih nauka pričali su o njima, ali ja to nisam ozbiljno shvatao. Ispade korona veći vaiz od svih njih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je istinu: “Obavijest (haber) nije kao posmatranje – gledanje, zaista je Uzvišeni Allah obavijestio Musaa (kada je otišao da razgovara sa Njim) o onome što je uradio njegov narod po pitanju teleta (počeli su ga obožavati), pa Musa nije bacio ploče (na kojima je bio napisan Tevrat), a nakon što je vidio šta su uradili, bacio je ploče, pa su se slomile.” (Ahmed, hadis je vjerodostojan)
