Gdje se krije naša sreća?
Dok je držao predavanje na seminaru kojem je prisustvovalo pedeset učesnika, predavač se iznenada zaustavio i odlučio uraditi jednu grupnu aktivnost. Svakom učesniku donio je balon i zamolio ga da na balonu napiše svoje ime, a zatim su svi baloni skupljeni na jedno mjesto i odneseni u drugu sobu. Nakon toga, učesnici seminara odvedeni su u sobu u kojoj su se nalazili baloni i od njih je zatraženo da u roku od pet minuta nađu balon sa svojim imenom. Tom prilikom, dok su svi žurno tražili svoje ime na balonima, nastao je metež i opći haos. Nakon pet minuta gotovo niko nije uspio da nađe svoj balon.
Tada je predavač zatražio da svaka osoba uzme neki balon i da ga dâ osobi čije je ime pisalo na njemu. Poslije nekoliko minuta, svi su imali svoje balone u ruci. Predavač im reče: “Identično ovako je i sa našim životima. Svi mi beznadežno tražimo sreću ne znajući gdje je. Međutim, naša sreća leži u sreći drugih ljudi. Usrećite li druge ljude, naći ćete i vi svoju sreću. U ovome se krije tajna sretnog života.”
Naša vjera, islam, uči nas tome da se naša sreća, naš uspjeh, naš ponos, kriju u tome da drugim ljudima želimo ono što želimo i samima sebi. Svima nam je poznat hadis u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Niko od vas neće biti mu’min (vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” (Buhari, 1/56–57; Muslim, 45) Ovaj je hadis imam Ahmed zabilježio u ovoj formi: “Čovjek ne može dostići istinski iman sve dok ljudima ne bude od dobra želio ono što želi i sebi.” (Ahmed, 3/176, 206)
Stoga, ukoliko želimo da načinimo pozitivnu promjenu u našoj okolini i ukoliko želimo da osjetimo slast imana, povedimo računa o osjećajima i potrebama ljudi oko nas. Probajte i sami, učinite neki vid dobročinstva majci, supruzi, komšiji ili prijatelju, i osjetit ćete u prsima veliku sreću i ljepotu. To vam je slast istinskog imana.
Druženje s ocem ne može ništa zamijeniti...
Sjećam se, kada sam imao trinaest godina, a moj brat deset, otac nam je obećao da će nas odvesti u zoološki vrt. Ali, baš u vrijeme ručka zazvoni telefon. Morao je hitno da ode na posao. Nas dvojica smo se već pripremili za razočarenje. Tada smo čuli oca kako govori na telefon: “Ne, danas neću moći doći. Morat ćete sačekati.” Kada se vratio za stol, majka se nasmiješila. “Znaš, u zoološki vrt možete otići i neki drugi dan.” “Znam”, reče otac, “ali se djetinjstvo ne vraća.”
Pouka:
Našoj djeci je potrebnije naše prisustvo nego skupocjeni pokloni, izleti ili putovanja! Nemojte nikad pokušati zamijeniti lijepu riječ i osmijeh s nečim prolaznim što ste kupili novcem. Nemojte prednost nad vašim djetetom dati poslu ili dunjaluku, kako kasnije ono ne bi dalo prednost nečemu drugom u odnosu na vas. Djetinjstvo je divan poklon podaren vama, roditelji, na čuvanje! Stoga se pripazite Uzvišenog kako se ophodite prema emanetu vaše djece, da se kasnije ne biste grdno kajali, kada ne bude prilike za popravak.Majka je preselila na ahiret, a nikad joj nisam rekao da je volim...
Desilo se to 30. septembra 2008. godine. Moja je majka dugo bila bolesna, a na taj dan doživjela je i srčani udar. Rekli su mi da moram donijeti odluku: da je mogu pokušati reanimirati, ali da će to ostaviti teške posljedice i samo produžiti patnju, ili da je pustim da u miru preseli na drugi svijet. Doslovno sam imao samo minut vremena da se odlučim šta dalje, kako da kroz život idem sam. Legao sam pored majke, zagrlio je poput malog djeteta i nisam mogao prestati plakati. Plakao sam kao da sam sišao s uma.
Rekao sam joj sve što sam nosio u srcu, koliko sam joj zahvalan, rekao sam: “Hvala ti, majčice moja, što si me othranila i što si uvijek bila uz mene.” Tužno je što joj to nikad prije nisam rekao, nikad nisam svojoj majci rekao koliko je volim, nikad joj to nisam rekao sve do tog trenutka. Poljubio sam je u čelo i na rastanku rekao: “Volim te i zbogom, majčice!”
Izašao sam u čekaonicu. Iz sobe sam čuo svakakve zvuke, ali nikad više nisam čuo zvuk njenog glasa niti osjetio toplinu njenog naručja. Pogledao sam u doktora i upitao ga je li sve gotovo. Samo je klimnuo glavom. Do dana današnjeg, šta god radio, sjećanje na majku me ne napušta. Ona me je podučila vjeri, ljubavi i ljubaznosti, kako da se ophodim prema drugima, kako da živim život, da pomažem siromašnima. Da živim jednostavno, kako bi i drugi mogli živjeti...
“Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.’” (El-Ahkaf, 15)
(Prema istinitom događaju piše: Nedim Botić, prof.)
ŽELIŠ DA UĐEŠ U DŽENNET? Čitaj dalje...
Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, u brojnim je predajama nagovijestio da će ulazak u Džennet biti usko vezan za naše poštovanje, respekt i činjenje dobročinstva roditeljima. Tako se u predaji koju prenosi Ebu Derda, radijallahu anhu, navodi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Roditelj je srednja vrata Dženneta, pa ako hoćeš, pusti ih, a ako hoćeš, sačuvaj ih!” (Hafiz Sujuti kaže da se pod sintagmom “srednja džennetska vrata” misli na najbolja džennetska vrata. Vidjeti: Ibn Madža, Sunen, 2/1208)
Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kakva je obaveza djeteta prema roditeljima?”, na što mu je on odgovorio: “Oni su ti Džennet i Džehennem!” (Ibn Madža, Ibn Mein i drugi muhadisi, Alija b. Jezida, jednog od prenosilaca ovog hadisa, smatraju slabim.)
Pažnjom prema roditeljima uistinu se može zaraditi Džennet!
Roditelji su izvanredna prilika da, čineći im dobročinstvo, zaradimo džennetske ljepote. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ponižen bio!”, i to je ponovio tri puta. Na upit ashaba: “A ko to, Allahov Poslaniče?”, odgovorio je: “Onaj koji doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a on zbog njih ne uđe u Džennet!” (Muslim)Poslušnost roditeljima garantira naše druženje sa poslanicima, šehidima i iskrenima na Sudnjem danu!
Amr b. Murra el-Džuheni prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, svjedočim da si ti Allahov Poslanik, klanjam pet dnevnih namaza, propisano dajem zekat od svoje imovine i postim mjesec ramazan.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Ko umre, a bude izvršavao ove dužnosti, bit će na Sudnjem danu u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida ovako” – pa je pokazao da će biti blizu kao prst uz prst – “ali pod uvjetom da nije bio neposlušan svojim roditeljima!” (Ahmed, Taberani, Ibn Huzejma i Ibn Hibban, hafiz Munziri ocjenjuje ovaj hadis autentičnim.Razgovor Cvijeta i Bisera
Jednog dana, prelijepi i mirisni Cvijet sreo je Biser koji živi na dnu mora. Upoznali su se i započeli razgovor. Cvijet reče: “Naša porodica je ogromna, ruže i tratinčice su naši članovi. Ima nas mnogo i različitih smo vrsta, a svaka od nas ima karakterističan miris i izgled.” Odjednom se tuga pojavi na licu Cvijeta, te ga Biser upita: “Ništa u tvom govoru nije zvučalo tužno, zašto si se onda odjednom tako rastužio?“
Cvijet odgovori: “Ljudi se bezbrižno odnose prema nama, oni nas omalovažavaju. Ne uzgajaju nas zbog nas, nego zbog njihovog zadovoljstva našim mirisom i lijepim izgledom. Bacaju nas na ulice ili u smeće nakon što nam oduzmu najljepša svojstva: miris i sjaj.” Cvijet uzdahnu, a zatim reče Biseru: “Pričaj mi o svom životu! Kako ti živiš? Kako se osjećaš jer se nalaziš na samom dnu mora?”
Biser odgovori: “Iako nemam prepoznatljive boje i opojne mirise, ljudi misle da sam vrijedan. Oni rade nemoguće stvari da dođu do mene. Idu na duga putovanja, rone duboko u more da bi me našli. Možda ćeš se iznenaditi kad ti kažem da, što sam na dubljem mjestu u moru, više sam cijenjen. To je ono što povećava moju vrijednost u njihovim mislima. Živim u debeloj školjci, zaštićen u dubokim morima. Međutim, sretan sam i ponosan jer sam na sigurnom mjestu, nestašne i bezobzirne ruke me nisu dotakle, a ljudi me i dalje smatraju jako vrijednim.”
Da li znate šta Cvijet i Biser simboliziraju?
Cvijet je žena koja svoju ljepotu pokazuje svima, a Biser je žena koja nosi hidžab / nikab.(Prevela: Amina Mujela-Botić)
Omladino, ako dugo radite za računarom, pripazite na svoj vid!
Svakodnevni višečasovni rad za računarom može da dovede do zamućenog vida, dvostruke slike, bola u glavi, vratu ili leđima. Dugotrajno naprezanje očiju tokom rada za računarom može da dovede do ozbiljnih oštećenja rožnjače, glavobolja i problema sa vidom, upozoravaju oftalmolozi. Oči često budu suhe, krvave i iritirane, a oftalmolozi ove probleme nazivaju “računarskim vidom”. Primijenite sljedeće savjete u praksi kako biste umanjili štetu i smanjili rizik od problema s vidom.
Podesite visinu ekrana
: Ako ekran nije statičan, možete da podesite njegovu visinu. Najbolje je da središte ekrana bude nešto niže od visine očiju dok sjedite uspravno.Prilagodite svjetlost ekrana
: Previše svijetao ekran s jakim odsjajem može da bude uzrok neprestanog suzenja i naprezanja očiju. Većina monitora ima opcije podešavanja stepena osvijetljenosti ekrana, a najbolje je izabrati onaj koji je najprirodniji za gledanje.Trepćite:
Oči se dodatno isušuju tokom rada na računaru, pa je potrebno češće treptati da bismo ih navlažili.Napravite pauzu
: Svakih sat i po do dva treba da napravite barem desetak minuta pauze, kako biste odmorili oči.Vježbajte
: I očnim mišićima kao i tijelu treba razgibavanje. Svakih petnaest do dvadeset minuta možete da uradite vježbu tako što ćete skrenuti pogled s računara i pomjerati pogled lijevo – desno. Zapamtite pravilo: 20 – 20 – 20. Svakih 20 minuta skrenite pogled s ekrana na predmet udaljen 20 metara i posmatrajte ga barem 20 sekundi.
