Vjera islam naređuje svojim sljedbenicima iskrenost u riječima i djelima, ali i da se druže sa osobama koje govore istinu: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!" (Et-Tevba, 119); "... i budite s onima koji su iskreni!", tj. iskreni u govoru, djelima i cjelokupnom životu. Iskreni ljudi jesu oni čiji su govor, djela i cjelokupni život istiniti i istina, u kojima nema lijenosti i nemara, niti ružnih namjera. Naprotiv, njihov govor, djela i cjelokupni život potpuno su prožeti iskrenošću i iskrenim namjerama, jer iskrenost vodi u dobročinstvo, a dobročinstvo u Džennet. Uzvišeni Allah kaže: "Ovo je Dan (Sudnji dan) u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti..." (El-Maida, 119). (Tefsiru Seadi) Iskrenost dolazi nasuprot laži i manifestira se u namjeri, govoru, djelu, obećanju, zakletvi.
Kazna za laž
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Usnio sam da su mi došla dva čovjeka i rekla: 'Onaj kojeg si vidio da mu se probada vilica lažov je koji izmisli laž što se od njega prenosi do nakraj svijeta, zbog čega će mu se ovo činiti sve do Sudnjeg dana.'" (Buhari)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je u snu, a san Allahovih Poslanika je istina, dvojicu meleka kako mu pokazuju predviđenu kaznu za određene grijehe. Između ostalog, pokazali su mu predviđenu kaznu za laž. Jedna osoba, lažov, sjedila je, a druga osoba, koja kažnjava, stajala je ispred lažova. U ruci je držao željeznu kuku, poput kuke za meso čiji je vrh oštar i savijen, kojom bi probadao vilicu lažova, sve dok ne bi izašla na njegov potiljak, a onda bi mu to isto uradio s drugom vilicom, a prva bi se vratila u prvobitni izgled i sve tako do Sudnjeg dana u džehennemskoj vatri. Ovako je kažnjen jer je grijeh činio tim dijelovima tijela: jezikom i vilicom. Najogavniji vid laži jeste laž na Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svakom dobronamjernom, istinskom i razumnom vjerniku i vjernici spomenuta kazna za laž dovoljna je motivacija da se u potpunosti ostavi laži.
Nagrada za iskrenost
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Iskrenost vodi u dobročinstvo, a dobročinstvo u Džennet. Govoreći istinu, čovjek postaje istinoljubivim. Laž vodi u razvrat, a razvrat vodi u Vatru. Lažući, čovjek kod Allaha postaje lažov." (Buhari)
Istinitost, iskrenost i govor istine vodi do svakog vida dobra i dobročinstva. Dobročinstvo je sveobuhvatni termin za svaki vid dobra. A dobročinstvo vodi u Džennet, odnosno jedan je od povoda ulaska u Džennet. Potvrdu za to nalazimo u kur'anskom ajetu: "Čestiti će, sigurno, u Džennet" (El-Infitar, 13). Nasuprot tome, laž vodi u razvrat, ogrezlost u griješenju, a razvrat vodi u Džehennem, odnosno jedan je od povoda ulaska u Džehennem.
Bit će upisan kao istinoljubiv ili lažov
Čovjek koji bude govorio istinu u tajnosti i javnosti i bude težio istini, kojem riječi istine postanu trajna osobina, bit će upisan kod Allaha kao iskrena i istinoljubiva osoba. A onaj koji bude lagao i laž bude njegova osobina i bude težio laži, bit će upisan kod Allaha kao lažac. Istinoljubiva osoba ili lažac spomenuti su u hadisima u formi koja sadrži uvećano značenje istine i laži, tako da on nije puka iskrena osoba ili lažljivac, već više od toga. Bit će upisan kod Allaha i Njegovih stvorenja kao istinoljubiva osoba ili lažac. Najuzvišenijem društvu na nebu, melekima, bit će predstavljen kao iskrena ili lažljiva osoba kao i stvorenjima na Zemlji, na način da će to biti ubačeno u njihova srca i ispoljit će se na njihovim jezicima. Na taj način zaslužit će da bude opisan iskrenim i dobit će nagradu predviđenu za iskrene ili će zaslužiti da bude opisan lažljivcem i dobit će kaznu predviđenu za lažljivce.
Govoreći o nagradi koja će pripasti istinoljubivima, Uzvišeni Allah kaže: "Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnīkā, i istinitoljubivih, i šehīdā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!" (En-Nisa, 69)
Laž -- obilježje munafika, dvoličnjaka
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri su znaka licemjera: kada govori -- laže, kada obeća -- prevari, kada mu se povjeri -- iznevjeri!" (Buhari)
Nifak, dvoličnjaštvo, dijeli se na dvoličnjaštvo u vjerovanju i dvoličnjaštvo u djelima. Dvoličnjaštvo u vjerovanju predstavlja ispoljavanje islama, a skrivanje nevjerstva. Naravno, jedno takvo ponašanje izvodi iz vjere islama. Dvoličnjaštvo u djelima predstavlja djelovanje u duhu osobina dvoličnjaštva i kao takvo ne izvodi iz vjere islama. U navedenom hadisu muslimani se upozoravaju na osobine munafika i time se pozivaju da se udalje od svega što je karakteristično za licemjere, pa tako i od laži.
Rahatluk ili tjeskoba
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "... zaista je iskrenost smiraj, a laž je tjeskoba." (Tirmizi, vjerodostojan)
Srce istinoljubive osobe nalazi se u stanju smiraja i rahatluka. Istinoljubiv čovjek govori istinu, živi u skladu s njom i osjeća duševni rahatluk. Ne boji se da će biti otkriven i osramoćen, jer govori istinu. Riječ istine i život u skladu sa istinom vode ka duševnom smiraju. Srce lažljivca nalazi se u stanju stalne brige i boji se da će se njegova laž otkriti i da će biti osramoćen. Mora iznalaziti pokriće za svoju laž, tako da je laž jedan od povoda brige i tjeskobe u prsima.
Dobrobit dunjaluka i ahireta
Munaficima nije bilo drago propisivanje borbe za dobrobit islama. Uzvišeni Allah, pojašnjavajući šta je najbolje za njih, kaže: "A bolja bi im bila poslušnost i razuman govor! A kada je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni." (Muhammed, 21)
"'Bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni' u vjerovanju i djelima. To im je bolje od nepokornosti Allahu i suprotstavljanja Njemu" (Tefsir Mujesser) i "to bi im bilo bolje na dunjaluku i ahiretu" (Tefsiru Taberi).
Uvaženi ashab Ka'b b. Malik, Allah njime bio zadovoljan, neopravdano je izostao iz Bitke na Tebuku. Munafici su dolazili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i izmišljali opravdanja za izostanak iz bitke i on je to od njih prihvatio. Ka'b, Allah njime bio zadovoljan, rekao je istinu i da nema opravdanja. Pedeset dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i cijela zajednica su ga izolovali. Nakon što je Allah prihvatio njegovo pokajanje, Ka'b je rekao: "O Božiji Poslaniče! Zaista me je Allah spasio zbog moje iskrenosti. I u znak svog iskrenog pokajanja govorit ću uvijek istinu, sve dok sam živ." (Muslim)
Imamu Ahmedu, Allah mu se smilovao, bilo je rečeno: "Kako si se spasio sablje El-Mutesima (abasijskog halife) i biča El-Vasika (abasijskog halife)?", a on je rekao: "Kada bi se iskrenost stavila na ranu, rana bi zacijelila."
Neki plodovi riječi istine
• Govor istine je put čestitih Allahovih robova do Dženneta.
• Jedan od povoda Allahove ljubavi i blizine Njemu jeste riječ istine.
• Ljudi vjeruju istinoljubivima, vole ih i ukazuju im emanet u svim stvarima.
• Iskrenost uzvisuje stepene istinoljubivog i njegovih dobrih djela.
• Govor istine je pokazatelj snage i samopouzdanja.
• Iskrenost je spas, a govor istine utječe na srca.
• Istinoljubiva osoba bit će proživljena s vjerovjesnicima, šehidima i dobrim ljudima.
• Iskrenost je povod bereketa u djelovanju, imetku i kupoprodaji.
• Iskrenost je povod duševnog rahatluka i smiraja.
• Iskrenost udaljava od dvoličnjaštva.
• Iskrenost je povod harmonije i jedinstva pojedinaca i zajednice.
• Iskrenost je povod lijepog prijema kod ljudi.
(Enciklopedija ahlaka, morala, Ed-Dureru es-sunijje)