“Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća nepoznata na našim prostorima, po nekima je to Mango), njen miris je lijep, a i okus joj je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule, ona nema mirisa, a okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus joj je gorak.'' (Buhari, 5020, Muslim, 797-243)
U hadisu Ebu Musaa el-Eš’arija, radijallahu anhu, koji bilježe Buharija i Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća nepoznata na našim prostorima, po nekima je to Mango), njen miris je lijep, a i okus joj je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule, ona nema mirisa, a okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus joj je gorak.'' (Buhari, 5020, Muslim, 797-243) Ovaj hadis koji nam je vjerodostojno prenesen od najdražeg poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, ima mnoga i raznovrsna značenja, te jasne i nedvosmislene pouke i poruke.
Učenje – kur'anski imperativ
Islam je vjera utemeljena na čitanju i pomnom proučavanju Kur’ani-kerima, Allahove, azze ve dželle, objave koju je melek Džibril prenio poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Na ovo upućuju prvi objavljeni kur’anski ajeti: ''Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara! Stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna!'' (Prijevod značenja El-Alak, 1-5) Naravno, čitanje je najveći i najrasprostranjeniji put traženja znanja, bilo da se radi o islamskom ili nekom drugom znanju, pa čak i saznavanju bitnih ili manje bitnih informacija. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu izdvaja čitanje – učenje Kur’ani-kerima nad drugim knjigama ili drugim naukama. Pored ovoga, brojni su hadisi u kojima Poslanik, alejhis-selam, uopćeno podstiče na učenje Kur’ana ili direktno savjetujući ashabe, radijallahu anhum. U ovome hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi učače Kur’ana sa nečim mirisnim, pa makar učač Kur'ana dolazio iz reda munafika, dok sa druge strane, one koji ne uče Kur’an, Poslanik poredi sa nečim što ne posjeduje nikakav miris, pa makar se radilo i o vjerniku!
“Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudždžeta...”: Poslanikov govor krasile su jezgrovitost i jasnoća, sjajna i slikovita moć usporedbe, što se jasno može vidjeti iz ovog hadisa. Često ćemo naći da ljudi ne razumiju ili na najbolji način ne shvate određene stvari sve dok im se ne dadne usporedba sa nečim što im je bliže i jasnije. Ovu tvrdnju potkrijepit ćemo jednostavnim primjerom upotrebe stranih valuta. Naprimjer, kada čovjek ode u drugu državu u kojoj se koristi druga novčana valuta, troši novac ne osjećajući koliku je sumu potrošio, ali kada potrošeni iznos pretvori u svoju domaću valutu, onda postane svjestan količine potrošenog novca. Imajući u vidu ovu činjenicu, upotrebom stilske figure poređenja Poslanik pojašnjava razlike između onih koji uče i onih koji ne uče Kur’an. „Utrudždže“ je voće koje svojim izgledom podsjeća na mango, s tim da je zaobljeniji i veći. Njegov okus je sladak i lijep, a i miris je lijep. Ovim primjerom Poslanik želi pojasniti da vjernik koji uči Kur’an ima lijepu i nutrinu i spoljašnjost. Njegova nutrina veoma je bitna za njega samog, ali i za druge, jer, ako je njegova nutrina zdrava i čista, kad-tad će polučiti hajr i ljepotu.
Plodovi učenja Kur'ana
Komentatori ovog hadisa smatraju da se miris učača Kur’ana ogleda u slijeđenju i sprovođenju kur’anskih naredbi, kako akidetske prirode tako i pravno-šerijatske. Učenje Kur’ana neizostavno ostavlja utisak na osobu koja ga uči, a plodovi učenja ogledaju se u sljedećem:
● jačanju vlastitog imana i imana onih koji slušaju učenje;
● utječe na smirenost srca, kao što Allah, azze ve dželle, kaže: “...a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Prijevod značenja Er-Ra’d, 28.);
● osvježava dušu i tijelo, odnosno vjernik se Allahovim govorom vraća iz najdubljih depresija, tuge i zabrinutosti. Učenje Kur’ana je svojevrstan miris za čovjekovu dušu koji je oplemenjuje i čini boljom, te podiže njene sposobnosti na visoki nivo;
● podiže čovjeku deredže (stepene) kod Allaha, azze ve dželle, onoliko koliko On Svevišnji to odredi.
Imanska snaga
Govoreći o učenju Kur'ana, Poslanik je vjernika koji uči Kur’an spomenuo prije vjernika koji ga ne uči, što samo po sebi ukazuje na prednost i bolji položaj koji učač Kur'ana zauzima kod Allaha i Njegovog Poslanika. Stoga, vjernik i vjernica moraju svakodnevno i ustrajno učiti Kur’an. Kako bi se to realiziralo, pohvalno je da svaki vjernik sebi odredi dio stranica koje će redovno učiti u toku dana. S obzirom na hronično nepoznavanje arapskog jezika na našim prostorima, potrebno je pročitati i prijevod značenja ajeta koji se prouče na izvornom kur’anskom jeziku, jer ovakav način učenja Kur’ana, provjereno višestruko utječe na jačanje imana i doprinosi ljepšem i slađem doživljaju kur’anskih propisa, a samim tim i ljepšem življenju u okrilju islama i imana! Pravi okus imana nemoguće je osjetiti bez učenja Kur’ana!
Loše posljedice ostavljanja Kur'ana
S druge strane, ukoliko vjernik ostavi učenje Kur’ana, osudio je sebe, svoj iman i moral na totalni krah i srozavanje na najniže grane, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu! Stoga, vjernik se boji udaljavanja od Kur’ana, jer zna da ukoliko se on udalji od Kur’ana, utoliko se i Kur’an udaljava od njega. Ako nam se desi, ne dao Allah, da se udaljimo od Kur’ana, povratak njemu je težak i jako naporan! Onaj ko zanemari Kur’an na jedan kratak period, a zatim ga ponovo uzme iščitavati, naći će da nakon pola pročitane stranice osjeća umor i potrebu da odahne kao da je dizao neki teret. Šta reći onda za one koji ga ostave i zanemare na duži period? Zato, brate i sestro, proširi svoje vidike učenjem Kur’ana, raširi svoja prsa njegovim univerzalnim značenjima, poukama i porukama, ukrasi svoj život slijeđenjem njegovih propisa, kako naredbi, tako i zabrana, namiriši svoju dušu tim ruhanijetom koji nigdje drugo osim u njemu nećeš naći. Svoj govor obogati njegovim citatima i prelijepim izrazima! Ako postigneš barem dio ovoga, znaj da je tvoja bliska i daleka budućnost svijetla i blistava, znaj da si ti onaj koga je Gospodar iznad sedam nebesa zavolio i čije ime spominje u uzvišenom društvu! A velika je to nagrada! Međutim, ako ostaviš Kur’an, zaboraviš na njega, udaljiš se od njegovih principa, boj se Dana na kojem ćemo se svi okupiti! Dana na kojem će mala djeca osijedjeti! Boj se Dana za koji Allah, azze ve dželle, kaže: “A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste. Toga Dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a bit će to mučan Dan za nevjernike. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: ''Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!" (Prijevod značenja El-Furkan, 25 – 30.)