El-Asr - Muavija - Vladar pravovjernih (Drugi dio)

Muavija b. Ebi-Sufjan, radijallahu 'anhuma, nakon što je postao halifom, bio je svjestan da ga je Uzvišeni Allah zadužio istom onom zadaćom, kojom je zadužio prije njega Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Aliju i Hasana, radijallahu 'anhum, a to je briga o ummetu i njegovoj budućnosti. Muavija, radijallahu 'anhu, preuzimajući vlast u svoje ruke ujedno postaje i prvi kralj u islamu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ”Hilafet će poslije mene trajati 30. godina, a onda će Allah dati vlast onome kome On hoće”. (hadis je hasen, a bilježe ga: Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed) Ovaj časni hadis, pored toga što je doživio svoje ostvarenje, ujedno je i dokaz da je Hasan, radijallahu 'anhu, peti pravedni halifa, jer njegovo namjesništvo (hilafet), koje je trajalo šest mjeseci, obuhvaćeno je navedenim hadisom. Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: ”Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi da će hilafet poslije njega trajati trideset godina, dokazuju da je Hasan b. Alija,radijallahu 'anhuma, svojim namjesništvom dopunio tih trideset godina, jer je Hasan, radijallahu 'anhu, hilafet prepustio Muaviji u mjesecu, rebiu-l-evvelu, 41. godine po hidžri, što predstavlja punih 30 godina od smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. A Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je preselio također u rebiu-l-evvelu, 11. godine po hidžri, pa je i ovo jedna od mu'džiza njegovog poslanstva, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ (El-Bidaje ven-nihaje, 11/134). Veliki dio učenjaka, komentarišući navedeni hadis, smatra da se spomenuti vremenski period od 30. godina odnosi i na period namjesništva (hilafeta), Hasan b. Alije, radijallahu 'anhuma. Ovdje ćemo navesti samo neka od tih mišljenja:

1. 1) Objašnjavajući značenje gore navedenog hadisa, Ebu-Bekr b. el-Arebi je rekao: ”

Vremenski period hilafeta obuhvatio je namjesništvo Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Alije, te osam mjeseci Hasan b. Alije, radijallahu 'anhuma, i na ovaj način upotpunjeno je spomenutih 30 godina u časnom hadisu, neka je slavljen Uzvišeni Allah

.” (Ahkamu-l-Kur'an, li ibnu-l-Arebi 4/172).

1. 2) El-Munavi, Allah mu se smilovao je rekao: ”

Hadis Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u kojem kaže: ’Ovaj moj unuk i dijete (pokazujući na Hasana), bit će možda Allahovim davanjem uzrok da se pomire dvije velike skupine muslimana.’, ostvaren je kad je data prisega na vjernost Hasanu, sinu Alijnom, i on je jedan od pravednih imama i halifa, a period njegovog namjesništva trajao je šest mjeseci i sa njegovim hilafetom zapečaćeno je namjesništvo koje je bilo po uzoru na poslanički način života, a trajalo je 30 godina, onako kako nas je obavjestio o tome Mustafa, sallallahu 'alejhi ve sellem

.” (Fejdu-l-Kadir, 2/409).

1. 3) Komentator Tahavijine poslanice je rekao: ”

Period hilafeta po uzoru na poslanički način života je bio 30 godina i to: Ebu-Bekr, dvije godine i tri mjeseca, Omer b. Hattab, deset godina i šest mjeseci, Osman b. Affan, dvanaest godina, Alija b. Ebi-Talib, četiri godine i devet mjeseci i njegov sin Hasan, šest mjeseci, neka je Allah njima zadovoljan

.” (Šerh Tahavije, 545).

Bilo kako bilo, pred Muavijom, radijallahu 'anhu, nije bio nimalo lahak zadatak. Tada postojeća islamska država, bila je izmorena od međusobnih ratova i mržnje koja je bila prisutna među muslimanskim masama. Da bi islamskoj državi vratio ponos, ugled i snagu, Muavija, radijallahu 'anhu, je na samom početku svoje vladavine preuzeo određene korake kako bi ono, s čime ga je Uzvišeni Allah počastio i zadužio, sproveo u djelo na najbolji način. Kako je izgledao jedan radni dan Muavije, radijallahu 'anhu? Vladar pravovjernih, Muavija b. Ebi-Sufjan, radijallahu 'anhuma, pojavljivao bi se pet puta dnevno predvodeći ljude u namazu. Nakon obavljenog sabah namaza, sjeo bi sa ostalim narodom kako bi poslušao jutarnje predavanje. Poslije dersa, bi proučio jedan džuz iz Kur'ana. Odloživši Časni Kur'an po strani, ušao bi u svoju kuću gdje bi svojoj porodici i posluzi naredio dobro, a zabranio zlo, ako bi bilo potrebe za time. Zatim bi klanjao četiri rekata, a onda bi izašao da održi svoj redovni radni sastanak sa svojim vezirima, pomoćnicima, savjetnicima i vojskovođama. Nakon obavljenog sastanka, vladar pravovjernih bi doručkovao i nakratko odmorio sa svojom porodicom u kući. Završivši sa jelom i odmorom, pozvao bi dječaka (slugu), da mu donese stolicu na koju bi sjeo, a čuvari bi ga okružili sa strane. U tom trenutku počeli bi dolaziti siromasi, beduini, starci, djeca i ostali narod koji je imao neke potrebe ili određene probleme. Ako bi osoba rekla: ”O vladaru pravovjernih, učinjena mi je nepravda!” Muavija, radijallahu 'anhu, bi rekao: ”Pomozite ga.” I tako bi saslušao svakog ko bi mu taj dan došao, a kada ne bi bilo više nikog, ušao bi u svoje odaje, sjeo na krevet i rekao: ”Sada je vrijeme da me posjete predstavnici plemena, pa ako je neko došao, pustite ga neka uđe i neka me niko ne uznemirava dok razgovaram s ljudima o njihovim potrebama.” Ukoliko bi se našla grupica ljudi, koja je bila odgovorna u svojim plemenima, ušli bi kod Muavije, radijallahu' anhu, i nakon što bi ga dostojanstveno poselamili, sjeli bi oko njega, a Muavija bi im rekao: ”Vi ste časni ljudi i ovo naše druženje ne bi imalo smisla da niste vi i slični vama prisutni. Recite mi, šta vas je dovelo kod mene?” Zatim, neko od prisutnih bi ustao i rekao: ”U nedavnoj bici, preselio je jedan mudžahid.” A Muavija, radijallahu' anhu, bi rekao: ”Pomozite i opskrbite njegovu djecu.” Onda bi ustao slijedeći i rekao:” Već duže vrijeme otac jedne porodice je odsutan.“ Na Muavijnom licu i u njegovim očima, istim onim očima koje su vidjele Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, mogle su se vidjeti briga i tuga kad bi čuo za takve slučajeve, a onda bi odlučno rekao: ”Pomozite novčano tu porodicu, otklonite sve njihove probleme i bratski ih uslužite.” Prije nego što bi nastupilo vrijeme za podne namaz, naredio bi da se donese ručak, ali bi uz ručak prisustvovao i njegov osobni pisar (zapisničar). Pisar bi stajao kraj njegove glave, a slugama bi naredio da ako ima neko pred vratima s nekom potrebom, da ga puste da uđe. Ako bi bilo takvih, Muavija, radijallahu 'anhu, bi ga pozvao da uđe, a zatim da sjedne i jede s njim. Sve dok bi jeo, Muavija bi primao ljude sa potrebama koji su u isto vrijeme s njim i jeli, a pisar bi zapisivao njihove zahtjeve. Historičari su zabilježili da je Muavija, radijallahu 'anhu, znao za svaki ručak primiti preko 40 osoba. Kad bi završio sa ručkom, ušao bi u svoju kuću i ne bi izlazio iz nje sve dok ne bi nastupilo vrijeme podne namaza. Nakon obavljenog namaza sjeo bi da zasladi. Od slatka je najviše volio jesti halvu, jufke napunjene šećerom i medom, kolač zamašćen maslom i svježe voće ako bi bio ljetni period, a kad bi nastupila zima, jeo bi suho voće i kompot od njega. Dok bi sjedio i uživao u slatkim poslasticama, ponovo bi održao radni sastanak sa svojim vezirima. Sastanak bi trajao sve do pred ikindiju namaz, a zatim bi izašao i predvodio ljude u namazu. Poslije završenog namaza, ušao bi u kuću i odmarao bi sve do pred akšam. Onda bi izašao i sjeo na stolicu, a ako bi neko imao neku potrebu tada je imao mogućnost da posjeti vladara pravovjernih. U iščekivanju akšam namaza, posmatrao bi zalazak Sunca i razmišljao o Allahovom stvaranju. Nakon povratka s akšam namaza, naredio bi da mu se donese večera. Večerao bi, a zatim klanjao četiri rekata nafile. Na svakom rekatu učio je 50 ajeta. Jaciju namaz bi dočekao u svojoj kući sa svojom porodicom. Klanjavši jaciju namaz, ponovo bi sjeo sa svojim savjetnicima i vezirima da dogovore i isplaniraju nove aktivnosti za sutrašnji dan. Nakon završenog sastanaka, u posjetu bi mu došli pjesnici i književnici, koji bi mu govorili o prošlim vremenima i narodima. Prvi dio noći bi otišao kod svojih žena gdje bi s njima razgovarao uz slatke poslastice koje su mu one spremale i donosile. Zatim bi jedan dio noći spavao, a u zadnjoj trećini noći bi ustao i podijelio je na dva dijela. Prvi dio zadnje trećine noći je bio rezervisan za čitanje izvještaja o stanju u državi na ekonomskom, obrazovnom ili vojnom polju. Drugi dio bi odvojio za ibadet. Na poziv za sabah namaz bi izašao i predvodio ljude u namazu. Ovako su historičari opisali jedan radni dan vladara pravovjernih, Muavije b. Ebi-Sufjana, radijallahu 'anhuma. U toku 20 godina vladavine, njegov se dnevni raspored nije bitnije mijenjao. Ovakvu praksu, kasnije je nastavio Abdulmelik b. Mervan i još neke halife iz Emevijske porodice. Nastaviće se inšaAllah......... Priredio: Saudin Cokoja, prof.