Odnos muslimana prema drugima izgrađen je na iskrenosti i čestitosti. Kada se radi o razmjeni materijalnih koristi, iskrenost se očituje u tome da se pojasne skrivene mahane koje utječu na cijenu robe, a čestitost u tome da se ispoštuje ugovor kao što je dogovoreno. Rekao je Uzvišeni Allah: “I ljudima prava njihova ne umanjujte!” (Hud, 85); “O vjernici, ispunjavajte ugovore!” (El-Maida, 1); “Ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje!” (El-Bekara, 283). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da prihvate ili odbiju trgovinu) sve dok se ne raziđu. Imat će bereketa u svojoj trgovini ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (El-Buhari, br. 2079, i Muslim, br. 1532) Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Na Sudnjem danu Allah neće razgovarati sa trojicom, niti će ih očistiti, niti će u njih pogledati, i njih čeka bolna patnja.” To je Poslanik ponovio tri puta, a Ebu Zerr reče: “Propali su i izgubljeni! Ko su ti, Allahov Poslaniče?” “Onaj ko pušta odjeću ispod članaka, onaj ko prenosi tuđe riječi sijući smutnju i onaj ko prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim, br. 106)
Islamsko poslovanje bazirano je na univerzalnim pravilima koja su islamski pravnici izveli iz šerijatskih izvora vodeći se za visokim ciljevima islama. U prethodom broju govorili smo o pravilu koje potvrđuje da je osnova u trgovini i poslovanju dozvola te pravilu koje ističe da neizvjesnost u ugovoru čini ugovor zabranjenim. U ovom broju ćemo, Allahovom dozvolom, pojasniti sljedeća tri pravila:
● Prvo: Pri ugovoru postavljeni uvjeti u osnovi su dozvoljeni;
● Drugo: Islamsko poslovanje ne prihvata kamatu;
● Treće: Iskrenost i čestitost temelj su islamskog poslovanja.
Pri ugovoru postavljeni uvjeti u osnovi su dozvoljeni
Često se dašava da jedna ili obje strane ugovora postavljaju uvjete kako bi ostvarili određenu korist, kao, naprimjer, da vlasnik kuće uvjetuje da jedan mjesec boravi u kući nakon prodaje. Ovo pravilo kaže da je osnova kod tih uvjeta dozvola i ispravnost. Kao dokaz za ovo pravilo uzima se ajet: “O vi koji vjerujete, ispunjavajte ugovore!” (El-Maida, 1) Naredba da se ispunjavaju ugovori obuhvata i ispunjenje uvjeta koji su dio ugovora. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Muslimani su pri svojim uvjetima.” (Bilježi El-Buhari u Knjizi o najamnini, talikan bez seneda) U drugoj predaji navodi se da je još kazao: “...osim uvjeta koji dozvoljava zabranjeno ili zabranjuje dozvoljeno.” (Et-Tirmizi, br. 1272, hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija)
Dakle, osnova kod uvjeta koji se postavljaju prilikom sklapanja ugovora jeste dozvola, međutim iz te osnove izuzimaju se dvije vrste uvjeta:
Prva vrsta, kao što je spomenuto u prethodnom hadisu, svaki uvjet koji dozvoli zabranjeno ili zabrani dozvoljeno. Međutim, za koji uvjet kažemo da je zabranio dozvoljeno ili dozvolio zabranjeno? To je svaki uvjet iz kojeg proizlazi činjenje harama ili ostavljanje vadžiba, a svaki uvjet neminovno će sužiti krug dozvoljenog što ne znači da je istovremeno zabranio dozvoljeno. Da bi stvar bila jasnija navest ćemo primjer: Muškarcu je, po islamskom zakonu, dozvoljeno oženiti četiri žene, međutim ako žena prilikom sklapanja braka uvjetuje mužu da se ne ženi drugom, taj uvjet je, prema preferirajućem mišljenju, validan i ispravan. Taj uvjet nije zabranio dozvoljeno, nego je samo sužio krug dozvoljenog. U tom kontekstu Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, kaže: “Prava se prekidaju kod postavljenih uvjeta." (Bilježi El-Buhari u Poglavlju o uvjetima, bez seneda)
Druga vrsta, uvjet koji u potpunosti negira neki od temeljnih ciljeva ugovora, kao naprimjer da pri kupoprodajnom ugovoru prodavač uvjetuje da prodani predmet ostane njegovo vlasništvo. Prelazak vlasništva iz ruku prodavača u ruke kupca osnovni je cilj trgovine, stoga ovakav uvjet pri trgovini nije ispravan.
Primjeri dozvoljenih uvjeta:
• Svaki uvjet koji ide u prilog ugovoru i jača ga, kao naprimjer da prodavač uvjetuje zalog (hipoteku) kao garanciju isplate duga.
• Uvjetovanje određene karakteristike, kao naprimjer da kupac, naručivši automobil, uvjetuje određenu boju.
• Uvjetovanje određene koristi, kao naprimjer da se pri kupovini drva za ogrjev uvjetuje transport i sječenje drva.
Potrebno je napomenuti da se uvjeti postavljaju prije ili za vrijeme sklapanja ugovora, a u dva slučaja mogu se postaviti i nakon što je ugovor sklopljen.
Prvi slučaj: U vremenu izbora, tj. prije nego što se prodavač i kupac fizički raziđu, jer je to vrijeme u kojem kupac i prodavač imaju pravo poništiti ugovor, pa isto tako imaju pravo donijeti novi uvjet.
Drugi slučaj: U vremenu koje uvjetuje jedna ili obje strane ugovora, kao naprimjer da kupac kaže: Kupujem ovaj automobil pod uvjetom da imam pravo u roku od tri dana poništiti ugovor, te ako prodavač prihvati taj uvjet, kupac ima pravo u roku od tri dana poništiti ugovor u potpunosti ili donijeti novi uvjet.
Islamsko poslovanje ne prihvata kamatu
Zabrana kamate opće je poznata, ali unatoč tome ova je pojava rasprostranjena među muslimanima. Lihvarsto i kamatno poslovanje predstavljaju grijeh i ružno djelo, a onome ko se time bavi upućene su velike prijetnje, od kojih su:
● Allah će ga izbezumljenim proživjeti. Rekao je Uzvišeni: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekara, 275)
● U ratu je protiv Allaha i Njegovog Poslanika, kao što kaže Uzvišeni: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!” (El-Bekara, 278-279)
● Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje takvu osobu. Džabir, radijallahu anhu, rekao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko uzima kamatu, onoga ko daje kamatu, onoga ko zapisuje kamatu i onu dvojicu koja to svjedoče, te je rekao: “Oni su jednaki.” (Muslim, br. 1598) Biti proklet znači biti udaljen od milosti Uzvišenog Allaha, a ima li većeg nesretnika od onoga kome se Allah ne smiluje?!
● Ubraja se u najteže grješnike. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha: širka, sihra, ubistva čovjeka kojeg je Allah zabranio da se ubije, jedenja kamate, jedenja jetimskog imetka, bjekstva na dan borbe i potvore čestitih vjernica da su počinile zinaluk.” (El-Buhari, br. 2766, i Muslim, br. 89)
● Izaziva Allahovu srdžbu i kaznu. Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada se u nekom mjestu rasprostrane zinaluk i kamata, na sebe su navukli Allahovu kaznu.” (El-Hakim, br. 2261, hadis je vjerodostojan po ocjeni El-Hakima)
Da bismo se sačuvali ovog velikog grijeha, moramo dobro poznavati kamatu u svim njenim oblicima. Učenjaci na više načina govore o vrstama kamate. Da bismo bolje razumjeli ovu temu podijelit ćemo kamatu na dvije vrste: kupoprodajnu i dugovnu kamatu.
Kupoprodajna kamata prisutna je samo kada se trguje sa kamatnom robom, dok je dugovna kamata prisutna u svim vrstama robe, bila ona kamatna ili ne.
U hadisu koji prenosi Ubada b. Samit, radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim, 1587, spomenuto je šest vrsta kamatne robe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Onaj ko prodaje zlato za zlato, srebro za srebro, pšenicu za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule i so za so, neka budu jednake količine i neka to bude iz ruke u ruku. A kada prodaje različite vrste, neka prodaje kako želi, ako je iz ruke u ruku.”
U ovom hadisu navedeno je šest vrsta kamatne robe. Tih šest vrsta podijelit ćemo u dvije grupe. U prvoj grupi su zlato i srebro, a u drugoj su pšenica, ječam, datule i so. Prva grupa, tj. zlato i srebro imaju jednu zajedničku osobinu zbog koje se ubrajaju u kamatnu robu. To je kupovna moć i mjerenje vrijednosti svih drugih vrsta robe. Ranije su bili u upotrebi dinari, tj. zlatnici, i dirhemi, tj. srebrenjaci i njima se kupovalo. Danas se kupuje novcem, stoga se sve vrste moneta, poput konvertibilnih maraka, eura, rijala i ostalih valuta pridružuju zlatu i srebru u propisima vezanim za kamatu.
Druga grupa kamatne robe, a to su pšenica ječam, hurme i so, uvršteni su u kamatnu robu, po jednom mišljenju učenjaka, zbog toga što su svakodnevna hrana i što se uz to daju skladištiti. Zato ćemo svaku drugu robu kod koje se nađu ova dva svojstva pridružiti ovoj grupi, kao naprimjer, rižu, šećer, med i sl.
Upoznali smo vrste kamatne robe spomenute u hadisu i druge koje se njima pridružuju u propisima vezanim za kamatu. Shvatili smo da se kamatna roba dijeli u dvije grupe. Da bismo pojasnili kako se trguje ovom robom na ispravan način (bez kamate), napominjemo i to da postoje dvije vrste kupoprodajne kamate: kamata povećanja i kamata odgode.
Kada prodajemo ili mijenjamo bilo koju kamatnu robu za jednaku robu, npr. zlato za zlato, med za med i sl., da bi trgovina ili zamjena bila ispravna, potrebno je da se ispune dva uvjeta:
Prvi uvjet je da budu u jednakoj količini tako da pouzdano znamo da su u jednakoj mjeri, jer sumnja po pitanju jednakosti poput je ubjeđenja u nejednakosti. Ukoliko se ne ispuni ovaj uvjet, onda je to primjer kamate povećanja.
Kod nas se često dešava da se mijenja staro zlato za novo tako da se daje veća količina starog zlata za manju količinu novog. Takva zamjena klasična je kamata i strogo je zabranjena. Onaj ko je u potrebi da zamijeni staro zlato neka ga proda za novac, a zatim, nakon što uzme novac za staro zlato i bude slobodan u raspolaganju tim novcem, može kupiti novo zlato od iste osobe kojoj je prodao staro ili od bilo koga drugog.
Drugi uvjet jeste da se zamjena izvrši iz ruke u ruku, tj. da se zamijenjena roba preuzme prije nego što se kupac i prodavač fizički raziđu. Ukoliko se ne ispuni ovaj uvjet, onda je to primjer odgodne kamate.
Ova dva uvjeta su neophodna samo kada mijenjamo kamatnu robu za isto takvu robu, kao naprimjer kada želimo zamijeniti bagremov med za kestenov, možemo to učiniti ali pod uvjetom da budu jednake količine i da se zamjena ostvari prije nego što se kupac i prodavač raziđu.
Kada mijenjamo jednu kamatnu robu za drugu, a obje pripadaju istoj grupi, tj. podudaraju se u osobini zbog koje su uvrštene u kamatnu robu, npr. zlato za srebro, konvertibilne marke za eure, pšenicu za med itd., u ovom slučaju radi ispravnosti trgovine potrebno je da se ispuni samo jedan uvjet, a to je da bude iz ruke u ruku, tj. da se razmjena izvrši prije nego što se kupac i prodavač raziđu. To je značenje riječi Poslanika, alejhis-salatu ves-selam: “A kada prodaje različite vrste, neka prodaje kako želi ako je iz ruke u ruku.” Iz ovog zaključujemo da se zlato ne može kupiti na rate, jer kupac mora isplatiti punu cijenu prije nego što se raziđe sa prodavačem. Isto tako zamjena konvertibilnih maraka za eure mora se izvršiti prije nego što se kupac i prodavač fizički raziđu pazeći da ne ostane jedan drugom dužan, u protivnom, zapast će u kamatu odgode.
Kada se radi o razmjeni kamatne robe različitih grupa, tj. različitih karakteristika, kao naprimjer da kupujemo pšenicu za zlato ili med za novac i sl., nema nikakvih uvjeta, osim općih uvjeta ispravnosti trgovine, pa je stoga dozvoljeno odgoditi plaćanje i nije uvjet da se razmjena izvrši iz ruke u ruku.
Isto tako, ako roba nije kamatna može se prodavati bez spomenutih uvjeta, naprimjer, možemo zamijeniti knjigu za dvije, automobil za dva, svejedno izvršili razmjenu prije razilaženja ili ne.
Dugovna kamata je svaka dunjalučka korist koju pozajmljivač uvjetuje, bila pozajmljena roba kamatna ili ne. Naprimjer, pozajmljivanje određene svote novca uz uvjet da se vrati više smatra se kamatom. Produživanje roka vraćanja uz povećanje duga isto tako smatra se kamatom. U predislamskom periodu vladao je običaj da se dužniku, ukoliko nije u stanju vratiti pozajmicu u određeno vrijeme, produži rok uz povećanje duga. Islam to strogo zabranjuje. Uzvišeni Allah, nakon što je naredio vjernicima da odustanu od ostatka kamate i nakon što je objavio rat onome ko to ne učini, kaže: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite” (El-Bekara, 280).
Kada je u pitanju dug, nije uvjet da pozajmljena roba bude kamatna. Tako je pozajmljivanje, naprimjer, vreće cementa uz uvjet da dužnik vrati dvije vreće, klasična kamata, iako cement nije kamatna roba. Obratimo pažnju na razliku između prodaje i pozajmljivanja. Dozvoljeno je prodati vreću cementa za dvije, jer ne spada u kamatnu robu, međutim, pozajmiti vreću cementa uz uvjet da se vrate dvije, to nije dozvoljeno. Trgovina je u osnovi propisana da bi se ostvarila korist kroz razmjenu dobara, dok je pozajmljivanje dobrotvornog karaktera, pa se svaka korist koju pozajmljivač uvjetuje smatra kamatom.
Ta zabranjena korist, koja proizlazi iz pozajmice, nije ograničena samo na materijalno povećanje nego obuhvata i bilo koju drugu korist. Naprimjer, posuditi vreću pšenice uz uvjet da dužnik, kada bude vraćao dug, vrati samljevenu pšenicu isto je kamata, jer je uz pozajmljivanje uvjetovana korist.
Prilikom vraćanja duga dozvoljeno je vratiti više nego što je uzeto u zajam, ukoliko to nije prethodno uvjetovano ugovorom ili ustaljenim običajem. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji među vama je onaj ko najljepše vraća dug.” (El-Buhari, br. 2306, i Muslim, br. 1601.)
Iskrenost i čestitost temelj su islamskog poslovanja
Odnos muslimana prema drugima izgrađen je na iskrenosti i čestitosti. Kada se radi o razmjeni materijalnih koristi, iskrenost se očituje u tome da se pojasne skrivene mahane koje utječu na cijenu robe, a čestitost u tome da se ispoštuje ugovor kao što je dogovoreno.
Rekao je Uzvišeni Allah: “I ljudima prava njihova ne umanjujte!” (Hud, 85); “O vjernici, ispunjavajte ugovore!” (El-Maida, 1); “Ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje!” (El-Bekara, 283).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da prihvate ili odbiju trgovinu) sve dok se ne raziđu. Imat će bereketa u svojoj trgovini ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (El-Buhari, br. 2079, i Muslim, br. 1532)
Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Na Sudnjem danu Allah neće razgovarati sa trojicom, niti će ih očistiti, niti će u njih pogledati, i njih čeka bolna patnja.” To je Poslanik ponovio tri puta, a Ebu Zerr reče: “Propali su i izgubljeni! Ko su ti, Allahov Poslaniče?” “Onaj ko pušta odjeću ispod članaka, onaj ko prenosi tuđe riječi sijući smutnju i onaj ko prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim, br. 106)