Početna

Ophođenje sa životinjama

Čitanje 4 minute

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, draga dječico! Ovog puta, kroz priču za vas, želim vas upozoriti na opasnost lošeg odgoja i iskvarenosti. Draga dječico, onaj ko je lošeg odgoja nigdje nije dospio, nije prispio nigdje drugo osim u Vatru. To zbog toga što druga Allahova stvorenja omalovažava, ismijava se s njima, nanosi im uvrede, ozljeđuje ih i na šta ga sve još njegov loš moral ne podstiče, pa kako da ga voli Uzvišeni Allah?! O jednoj takvoj lošoj osobi obavijestio nas je i naš Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, znate, mnogo volio dječicu poput vas. On, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao se sa svojim unucima, pa su mu se oni ispinjali na njegova leđa tako da im je on bio jahalica a oni jahači! Predivan je bio Allahov Poslanik, alejhi-s-salatu ve-s-selam! Nikada nije prolazio pored dječice poput vas a da ih nije poselamio i pomilovao po glavicama!

n, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pričao je o jednoj lošoj ženi koja je davno živjela. Subhanallah, šta je to ona radila, pa je bila loša žena i, znate li gdje je na kraju završila?, -ona je ušla u džehennemsku vatru. Jedan veliki islamski učenjak, kojem je bilo ime Muhammed a njegovom babi Ismail, koji je bio poznat kao Buharija zapisao je u jednoj svojoj velikoj knjizi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedna žena je ušla u džehennemsku vatru samo zbog mačke koju je svezala! Nije je hranila niti pojila kada ju je zatvorila, a nije je ni pustila pa da sama jede druge životinjice po zemlji!“ Nju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio u džehennemskoj vatri kada se Sunce pomračilo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz za pomračenje Sunca i tada mu je prikazan džennet i njegovi stanovnici, i džehennem i njegovi stanovnici između kojih je vidio i ovu zlu ženu kako je mačka koju je zatvorila grebe po licu i tijelu.

Pogledajte, draga dječico, kako je ova žena bila zla, nije imala nimalo milosti pa čak ni prema mački, a svi znamo da uglavnom ljudi vole mace, posebno dječica poput vas, je li tako? Međutim, ova žena nije voljela čak ni mačku, nije bila milostiva prema njoj, već ju je zatvorila i zatvorenu, bez hrane i vode, držala danima i noćima. Maca je mijaukala, a vi znate kako je taj glas tužan; tražila je izlaz kako da izađe, kako da dođe do hrane i vode, nadala se da će je ova zločesta žena pustiti, ali sve je to bilo uzaludno. Dani su prolazili, zločesta žena se nije obazirala na vapaje mace a macin glas svaki dan bivao je sve tiši i tiši sve dok jednog dana nije potpuno utihnuo. Uginula je maca žaleći se svome Gospodaru na ljudsko nasilje, tvrdoću i gruboću srca ove zločeste žene.

Ova žena ako je htjela da ima mačku u svojoj kući, mogla ju je imati bez ikakve smetnje, u tome nema ništa sporno ali je trebala voditi računa o njenom životu, njenoj hrani i piću. Ova žena nije maci dala ni hranu ni vodu a nije je htjela ni pustiti pa da sama sebi traži hranu po Allahovoj prostranoj zemlji, ništa od toga nije uradila, već ju je držala zatvorenu sve dok maca nije uginula. Zbog ovog svog nedjela ova zločesta žena ušla je u džehennemsku vatru i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je u vatri i nju i mačku koju je zatvorila a koja joj se tada u vatri suprotstavljala, grebala je po licu i tijelu.

Zapamtite draga dječico:

● Da je veliki grijeh kažnjavati životinje, mučiti ih i iživljavati se nad njima. Vidite kako je ova žena ušla u džehennem zbog toga što je učestvovala u smrti jedne mačke.

● Dozvoljeno je držati mace, ptice i sl. ukoliko im se obezbijede normalni uslovi za život, pa, tako dječico, ukoliko vi želiti u svojoj kući da imate macu, ili ribice, ili kanarince, možete to imati samo im morate obezbijediti uslove za normalan život, morate se brinuti o njihovoj hrani, piću, kućici i njihovoj čistoći. Ako to sada niste u mogućnosti da im obezbijedite, onda je bolje da ih pustite da sami sebi traže hranu.

● Čovjek kako bude radio tako će biti i nagrađen, kako bude postupao na dunjaluku tako će mu biti i na Ahiretu, drugom svijetu, kao što je i ovoj ženi u džehennemu data ogromna mačka koja je napada, grebe je po licu i tijelu, kao što se i ona iživljavala na dunjaluku sa sličnom mačkom.

Tekst Ophođenje sa životinjama je objavljen u broju 36, 6. maj 2010. - 22. džumadel-ula 1431. AH, Permalink

Povezano

Dječiji kutak Broj 134

Aminina potraga za Flekicom

Amina je imala jednu posebnu prijateljicu. Nije išla s njom u školu, nije sjedila s njom u istoj klupi, a nije čak znala ni govoriti, ali Amina je ipak dobro razumjela njen jezik – tiho mjaukanje, nježne poglede, mahanje repom i ono posebno predenja kojim je pokazivala da je sretna. Zvala se Flekica i bila je mala, umiljata maca bijele dlake prošarane sivim i crnim flekama, zbog kojih je i dobila svoje neobično ime. Flekica je najviše voljela jutra, jer je tada znala da će uskoro ugledati Aminu. Svakog jutra, čim bi Amina otvorila vrata kuće, Flekica bi već sjedila ispred njih, strpljivo čekajući doručak. Čim bi ugledala Aminu, veselo bi se oglasila: “Mjau! Mjau!”, a Amina bi se nasmijala i, kao da je upravo očekivala taj pozdrav, rekla: “Flekice, opet si gladna?” Flekica bi tada podigla glavu i pogledala je svojim krupnim očima, kao da je razumjela svaku riječ. Amina bi joj donijela hranu i vodu, a nakon doručka, Flekica bi se popela Amini u krilo i zadovoljno prela. Tako bi njih dvije provodile neko vrijeme zajedno, dok bi je Amina nježno milovala po leđima i pričala joj o svemu što joj se tog dana događalo. Ipak, Flekica je imala još jednu posebnu osobinu koju je Amina naročito voljela. Kao da je mogla osjetiti kada je njena prijateljica tužna, kada bi Amina došla iz škole neraspoložena, Flekica bi joj prišla, počela kružiti oko nje i svojim mekanim repom dodirivati joj nogu, a zatim bi se sklupčala pored nje i ostala tako sve dok Amina ne bi postala bolje raspoložena. Tada je Amina imala osjećaj kao da joj Flekica govori: “Ne brini. Tu sam.” Zbog toga je Amina svoju macu voljela više nego što je mogla riječima objasniti.

Dječiji kutak Broj 133

Nijet koji vodi do prave pobjede

Prvi sunčani dan ljetnog raspusta osvanuo je vedar i topao. Nakon dugih školskih dana konačno je došlo vrijeme igre, druženja i bezbrižnih ljetnih avantura. Dvorišta i igrališta ponovo su oživjela dječijim smijehom, a lopta je postala najvažniji gost u svakoj mahali. Činilo se kao da je cijeli svijet izašao napolje da uživa u Allahovim blagodatima.

Ni Abdullah nije mogao sakriti svoje uzbuđenje. Već od ranog jutra razmišljao je o utakmici koju su dogovorili njegovi drugari. Ipak, znao je da ga toga dana očekuje i mektepska nastava. Zato je, kao i obično, krenuo ranije kako bi prije časa odigrao jednu utakmicu.