Vraćajući se sa Oproštajnog hadža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor u mjestu Gadir-humm u Džuhfi. Bilo je to osamnaestog zul-hidžeta. U toj hutbi rekao je: “O ljudi! Ja sam samo čovjek i možda će uskoro doći izaslanik moga Gospodara pa ću mu se odazvati. Ja vam ostavljam dvoje: prvo je Allahova Knjiga u kojoj su uputa i svjetlo, pa se čvrsto držite Allahove Knjige!” Zatim je podsticao ljude da se pridržavaju Allahove Knjige. Potom je kazao: “I ostavljam vam svoju porodicu. Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogldu svoje porodice!” (Muslim) U drugoj verziji navodi se: “Uzeo je Aliju za ruku i rekao: ‘Kome sam ja prijatelj, i ovaj mu je prijatelj! Allahu moj, pomozi onoga ko ga voli, a budi neprijatelj onome ko ga mrzi!’” (Sahihus-sira) A u još jednoj verziji navodi se: “Kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj!” (Sahihus-sira) Alija, radijallahu anhu, bio je došao iz Jemena i prisustvovao je Oproštajnom hadžu. Neki njegovi vojnici bili su se požalili na Aliju i njegov odnos prema njima jer im je oduzeo ogrtače koje im je podijelio njegov zamjenik, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu Gadir-humm kazao kakvo mjesto pripada Aliji i ukazao na njegove vrline kako bi se prestali žaliti, jer je Alija bio u pravu što im je oduzeo ono što im je dao njegov zamjenik, zato što je to bilo dio petine i zekata.
Hadž je jedan od pet ruknova islama i kao obavezan propisan je desete godine po Hidžri.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je samo jedan hadž, i to desete godine po Hidžri, i taj hadž poznat je pod nazivima Hadždžul-belag – Hadž dostavljanja, Hadždžul-islam – Hadž islama, Hadždžul-veda – Oproštajni hadž. To je zato što se na ovom hadžu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oprostio od ljudi i nakon njega nije obavio hadž, zatim, dostavio je ljudima Allahove propise o hadžu, riječju i djelom, svi ostali propisi već su bili objašnjeni i nakon što je objasnio propise hadža, na Arefatu je objavljeno: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sa m da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3)
Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, hadž je obavilo više od 100.000 ljudi.
Kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio hadž
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je iz Medine u mjesecu zul-ka’de, a u putu su mu se pridruživali brojni ljudi. Povorka se pružala dokle pogled doseže. Izašao je iz Medine poslije podne, u subotu 26. zul-ka’deta, nakon što je klanjao podne-namaz. Prije toga održao je govor u kojem je objasnio propise ihrama. Krenuo je učeći telbiju: “Lebbejke, Allahumme, lebbejk! Lebbejke la šerike leke, lebbejk! Innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike lek! – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam Ti se, odazivamo Ti se. Ti nemaš sudruga, odazivamo Ti se! Zaista svaka zahvala i blagodat Tebi pripadaju, i vlast. Ti nemaš sudruga!” Ljudi su ponavljali za njim. (Buhari, Sahih, br. 1549)
Prošao je kroz Aredž, zatim Ebva, pa kroz dolinu Asfan u Serefu, a kada je stigao u Zu Tuva, ulogorio se i prenoćio. Tu je klanjao sabah-namaz, zatim je uzeo gusul i nastavio put ka Meki. U Meku je stigao tokom dana. Ušao je u mesdžid i dotakao rukn, prva tri kruga tavafio obavio je lagano trčeći, a preostala četiri je hodao, pa je kroz gužvu prišao Ibrahimovom Mekamu i proučio: “I kada Mi Kabu učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: ‘Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!’ Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Kabu Moju očiste za one koji je budu obilazili, koji u njoj budu boravili, rukū i sedždu činili.” (El-Bekara, 125)
Stao je između Mekama i Bejtullaha i klanjao dva rekata učeći Kul huvallahu ehad i Kul ja ejjuhel-kafirun. Zatim se vratio i ponovo dotakao rukn, potom se zaputio ka Safi. Kada se približio Safi, proučio je: “Safa i Merva su, doista, Allahova obredna mjesta. Zato onaj ko Kabu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih. A onaj ko drage volje učini kakvo dobro djelo, pa Allah je doista blagodaran i sve zna. ” (El-Bekara, 158)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je od Safe jer ju je Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu spomenuo prije Merve. Popeo se na brdo Safa i kada je ugledao Kabu, okrenuo se prema njoj i učio kelimei-šehadet i tekbir, a potom je učio: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh; lehul-mulku ve lehul-hamd, ve huve ala kulli šej’in kadir. La ilahe illallahu vahdeh, endžeze va’deh, ve nasare abdeh, ve hezemel-ahzabe vahdeh! – Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i hvala i i On sve može.” Zatim je dovio. Postupio je tako tri puta, a potom se spustio ka Mervi. Kada bi mu stopala utonula u tlo, lagano je trčao, a kada bi bila na čvrstom tlu, hodao bi, i tako dok nije stigao do Merve. Na Mervi je uradio isto što i na Safi, a kada je završio tavaf na Mervi, rekao je: “Kad bih ponovo bio u ovoj situaciji, ne bih poveo kurban i učinio bih ovo umrom, pa ko od vas nema sa sobom kurbana, neka ovo učini umrom.” (Muslim)
Suraka b. Malik b. Džu’šem, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslaniče, je li samo za ovu godinu ili zauvijek?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispreplete prste svojih ruku i reče: “Umra je postala dio hadža.” Rekao je to dva puta, a potom je kazao: “To je tako za vijeke vjekova.” (Muslim)
U Meki je proveo četiri dana: nedjelju, ponedjeljak, utorak i srijedu. U četvrtak ujutro uputio se sa muslimanima na Minu. Odsjeo je na njoj i klanjao podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah. Ostao je do izlaska sunca, a zatim je naredio da mu se postavi šator s vunenim pokrovom u mjestu Nemira. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je, a Kurejšije su bili uvjereni da će stati na Meš’arul-haram kao što su Kurejšije činili u paganske doba. Prošao je Muzdelifu ne stajući na njoj i došao na Arefat. Odatle je vidio da mu je postavljen šator u Nemiri te je otišao u njega. Kada je zašlo sunce, naredio je da mu opreme devu Kasva i odjahao je na njoj u dolinu Urena. Tu je održao govor u kojem je rekao: “Vaša krv i vaši imeci sveti su kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovoj vašoj zemlji. Sve iz paganskog doba pod mojom je nogom oboreno i krvna osveta iz paganskog doba je poništena, a prva krvna osveta koju poništavam jeste naša osveta za Ibn Rebiu b. Harisa koji je bio dojen u plemenu Benu Sa’d pa su ga ubili pripadnici plemena Huzejl. Poništena je i kamata iz paganskog doba, a prva kamata koju poništavam jeste kamata Abbasa b. Abdulmuttaliba. Sva njegova kamata je poništena. Bojte se Allaha u pogledu svojih supruga! Uzeli ste ih uz Allahovo povjerenje i s Allahovom riječju dozvoljen vam je odnos s njima. One su dužne da u vašu kuću ne puštaju nikoga koga ne želite. A ako urade suprotno, udarite ih laganim udarcem. Vi ste dužni da ih hranite i odijevate prema dobročinstvu. Ostavljam vam iza sebe Allahovu Knjigu – ako je se budete držali, nećete zalutati. Šta ćete reći kada budete upitani o meni?” Rekoše: “Svjedočimo da si dostavio, ispunio i savjetovao.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je kažiprst ka nebu, pokazao je na ljude i tri puta rekao: “Allahu moj, budi svjedok!” (Muslim)
Nakon toga proučen je ezan i ikamet pa je klanjao podne, a zatim je proučen ikamet pa je klanjao ikindiju. Između njih nije klanjao ništa. Potom je uzjahao devu i došao na mjesto stajanja na Arefatu. Devu je okrenuo trbuhom prema Džebelur-Rahme, a putevi kojima su prolazili ljudi bili su ispred njega. Okrenuo se prema Kibli i ostao do zalaska sunca.
Tu mu je objavljeno: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio.” (El-Maida, 3)
Nakon zalaska sunca stavio je Usamu b. Zejda na devu iza sebe i s potpunom smirenošću krenuo sa Arefata, pridržavao je povodac deve i toliko se skupio da mu je glava gotovo doticala dio sedla. Govorio je: “Ljudi, budite skrušeni!” (Sahihus-sira)
Tokom čitavog tog puta nije prekidao telbiju sve dok nije došao na Muzdelifu gdje je naredio mujezinu da prouči ezan, a potom i ikamet, te je klanjao akšam prije nego što su raspremili jahalice i smjestili deve, a kada su to učinili, naredio je da se prouči ikamet pa je klanjao jaciju, a potom je zaspao. Kada je svanulo, klanjao je sabah na početku njegovog vremena, potom je uzjahao i otišao na Meš’aril-haram. Stigavši, okrenuo se prema kibli i posvetio se učenju dova, tehlila, tekbira i zikra. Ostao je tako do pred izlazak sunca. Tada je napustio Muzdelifu postavivši na devu iza sebe Fadla b. Abbasa. Tokom puta neprestano je učio telbiju i bio je naložio Ibn Abbasu da mu prikupi sedam kamenčića za džemreta. Stigavši u dolinu Muhassir, potjerao je devu jer je na tom mjestu kažnjena vojska slona. Stigao je na Minu i otišao do Džemretul-Akabe i sa deve je bacio kamenčiće nakon izlaska sunca i prekinuo je telbiju. Nakon toga vratio se na Minu i održao ljudima dojmljiv govor u kojem je istakao svetost, značaj i vrijednost dana klanja kurbana, i ukazao je na svetost Meke. Naredio je pokornost onome ko ih vodi po Kur’anu. Naredio je da obrede hadža uzmu od njega i da se ne vraćaju u nevjerstvo nakon njega ubijajući jedni druge. Naredio je da prenesu od njega. U ovom govoru, između ostalog, rekao je: “Koji je ovo mjesec?”, a ashabi su rekli: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” “Zar nije zul-hidže?”, upita, a ashabi rekoše: “Svakako.” Zatim on upita: “A koji je ovo grad?” Ashabi opet rekoše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, a on reče: “Zar ovo nije sveti grad?” “Jeste”, rekoše ashabi, a on tada reče: “Zaista su za vas vaša krv i vaši imeci sveti kao što vam je svet ovaj dan, na ovom mjestu i u ovom mjesecu! Susrest ćete svoga Gospodara, pa će vas pitati o vašim djelima. Ne vraćajte se poslije mene nevjerstvu ubijajući jedni druge! Neka prisutni prenese odsutnom. Možda će neko kome se prenese bolje shvatiti od nekoga ko je ovo čuo.” (Es- Siretun-Nebevijjetus-sahiha, Ebu Šehbe, Es-Siretun-Nebevijje)
Potom se uputio na mjesto za klanje kurbana na Mini i svojom rukom zaklao šezdeset tri deve. Broj deva koje je zaklao odgovara broju njegovih godina.
Naredio je Aliji, radijallahu anhu, da zakolje preostalih trideset sedam od ukupno stotinu deva. Kada je završio klanje kurbana, pozvao je brijača i obrijao glavu.
Podijelio je kosu onima koji su mu bili u blizini i jašući se vratio u Meku gdje je obavio tavaf-ifadu. (Nedevi, Es-Siretun-Nebevijje)
U Meki je klanjao podne, potom je prišao ljudima iz porodice Benu Abdulmuttalib koji su sipali zemzem-vodu i rekao: “Pomozite, Benu Abdulmuttalib. Ja bih vama prišao, ali bojim se da će vam ljudi priteći povodeći se za mnom kada me vide.” Dodali su mu kofu sa zemzemom pa se napio iz nje. Nakon toga, isti dan se vratio na Minu gdje je prenoćio i sačekao da sunce prijeđe zenit, a zatim se na jahalici uputio ka džemretima. Počeo je od prvog, zatim srednjeg, pa trećeg odnosno Džemretul-Akabe. Održao je dvije hutbe na Mini: prvu na dan Bajrama, a drugu na dan koji se zove dan prvog povratka. U toj hutbi potvrdio je sve ono što je rekao u hutbi na Arefatu i prvog dana Bajrama na Mini.
Ponavljanje govora na Oproštajnom hadžu bilo je neophodno jer je to bio jedini hadž koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio.
Islam je tada bio ojačao i utjecaj muslimana proširio se na cijeli Arabijski poluotok, bio je to posljednji oproštaj i muslimanima su bili potrebni podsjećanje, savjet i oporuka. Bilo je nužno ponavljati govor kako bi ga muslimani shvatili i zapamtili i da bi posvjedočili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio Poslanicu i ispunio emanet. Nakon što je završio bacanje kamenčića, trećeg dana Bajrama došao je u Meku i navečer obavio oproštajni tavaf, potom je naredio ljudima da se spreme za polazak i krenuo ka Medini. (Nedevi, Es-Siretun-Nebevijje)
Vraćajući se sa Oproštajnog hadža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor u mjestu Gadir-humm u Džuhfi. Bilo je to osamnaestog zul-hidžeta.
U toj hutbi rekao je: “O ljudi! Ja sam samo čovjek i možda će uskoro doći izaslanik moga Gospodara pa ću mu se odazvati. Ja vam ostavljam dvoje: prvo je Allahova Knjiga u kojoj su uputa i svjetlo, pa se čvrsto držite Allahove Knjige!” Zatim je podsticao ljude da se pridržavaju Allahove Knjige. Potom je kazao: “I ostavljam vam svoju porodicu. Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogldu svoje porodice!” (Muslim)
U drugoj verziji navodi se: “Uzeo je Aliju za ruku i rekao: ‘Kome sam ja prijatelj, i ovaj mu je prijatelj! Allahu moj, pomozi onoga ko ga voli, a budi neprijatelj onome ko ga mrzi!’” (Sahihus-sira)
A u još jednoj verziji navodi se: “Kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj!” (Sahihus-sira)
Alija, radijallahu anhu, bio je došao iz Jemena i prisustvovao je Oproštajnom hadžu. Neki njegovi vojnici bili su se požalili na Aliju i njegov odnos prema njima jer im je oduzeo ogrtače koje im je podijelio njegov zamjenik, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu Gadir-humm kazao kakvo mjesto pripada Aliji i ukazao na njegove vrline kako bi se prestali žaliti, jer je Alija bio u pravu što im je oduzeo ono što im je dao njegov zamjenik, zato što je to bilo dio petine i zekata.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noćio je u Zul-Hulejfi, a kada je ugledao Medinu, tri puta je uzviknuo “Allahu ekber”, a potom je rekao: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamd, ve huve ala kulli šej’in kadir. Ajibune, taibune, abidune, sadžidune, li Rabbina hamidun. Sadekallahu va’deh, ve nesare abdeh, ve hezemel-ahzabe vahdeh! – Nema boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i zahvala i On je Svemogući. Vraćamo se kajući se Allahu, svome Gospodaru, Njemu robujući, sedždu čineći i zahvalu iskazujući. Allah je Svoje obećanje ispunio, Svoga roba pomogao i združene saveznike sām je porazio.” (Buhari i Muslim)
Ušao je u Medinu danju. (Zadul-mead)
Pouke, poruke i propisi
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerio je ljude ka prekidanju veza sa paganstvom i udaljavanju od grijeha, ukazavši koliko je važno da musliman prekine sve veze sa paganstvom, idolima, osvetama, kamatom itd. Njegove riječi nisu bile tek preporuka, nego čvrsta odluka koju je uputio velikom broju ljudi koji su ga okruživali kao i narodima koji će se pojaviti poslije njih, jer novi život koji je musliman prihvatio nema nikakve veze s prljavom prošlošću.
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na opasnost grijeha, i javnih i tajnih, jer grijesi uništavaju muslimana kao što to nijedan neprijatelj nije u stanju. Grijesi su uzrok nedaća na dunjaluku: “A nesreća koja vas zadesi zbog stečevine je ruku vaših, a mnogo toga On i oprosti” (Eš-Šura, 30). Grijesi vuku čovjeka u džehennemsku vatru na onome svijetu, a na ovom svijetu uništavaju društvo gore nego što može sablja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je do znanja da pod grijesima ne misli na obožavanje kipova, jer um obasjan tevhidom odbacuje očito mnogoboštvo, ali šejtan ne odustaje i pokušava preko navođenja na grijehe odvesti čovjeka u propast.
● Islamsko bratstvo najčvršća je veza kojom su muslimani povezani. Allah, dželle šanuhu, kaže: “Doista su samo vjernici braća” (EI-Hudžurat, 10). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “O ljudi! Poslušajte moje riječi i shvatite ih: znajte da je svaki musliman brat muslimanu. Muslimani su braća i čovjeku nije dozvoljeno da od svoga brata uzme bilo šta osim onoga što mu dadne draga srca, pa nemojte sebi nasilje činiti.” I rekao je: “Vaši životi i vaši imeci i vaša čast sveti su kao što je svet ovaj vaš dan u ovom vašem gradu dok ne sretnete svoga Gospodara, pa će vas On pitati o vašim djelima. Nemojte se nakon mene vraćati u zabludu ubijajući jedni druge.” (Muslim)
● Pažnja prema nejakima kako ne bi postali slaba tačka zajednice. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom je govoru oporučio pažnju prema ženama i robovima kao primjer dvije slabe skupine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom je govoru insistirao na vođenju brige o slabima, oporučio je lijep odnos prema ženama, te konciznim i preciznim riječima potvrdio dokidanje nasilja koje je žena trpjela u paganskom društvu, i potvrdio joj prava i čast koje joj garantira šerijat.
● Jednakost među ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Arap nema prednost nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti bijelac nad crncem, niti crnac nad bijelcem, osim po bogobojaznosti. Svi ljudi su Ademovi potomci, a Adem je stvoren od zemlje.” (Ahmed, Musned. Sened hadisa je sahih.) Ovaj hadis ukazuje na to da se ljudi ne vrednuju na osnovu rase, boje, zemlje iz koje dolaze, nacije, i da je jedino ispravno vrednovanje – bogobojaznost, ta plemenita osobina koja uzdiže čovjeka na visoke stepene.
● Obavljajući hadžske obrede, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktičnim je postupcima podučio ashabe obredima hadža i rekao im je: “Naučite od mene svoje obrede!” Lijepo je da daije prakticiraju ovu metodu i da poduče ljude barem nekim ibadetima praktično im demonstrirajući kako se obavljaju.
