Džihad je vrhunac islama i nema bolje smrti od šehidske smrti. Allah je mudžahidima i šehidima pripremio posebne nagrade i stepene u Džennetu i zato će samo šehidi željeti da se vrate na dunjaluk pa da ponovo poginu kao šehidi. Došao je neki čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ''Ko je najbolji čovjek?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ''Čovjek koji se bori na Allahovom putu zalažući svoj život i svoj imetak!“ Upitao je: ''A nakon njega?“ Poslanik je odgovorio: ''Mu'min koji na osamljenom mjestu ibadeti Allahu i ne čini zlo ljudima!“ (Muhtesaru Sahih Muslim, br. 1072)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon završetka bitke, ostao je na Bedru tri dana, kao što je to bio njegov običaj nakon pobjede. (Sahihu Muslim, br. 2874) Tokom ta tri dana ukopao je šehide Bedra, sakupio ratni plijen i zarobljenike, te riješio pitanje podjele ratnog plijena. Ne spominje se da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu i to je sunnet po pitanju šehida, a također niko od njih nije prenesen sa Bedra da bi bio ukopan u Medini. (Fethul-Bari, 7/293) Ibn Kajjim kaže: ''Na taj dan poginulo je četrnaest muslimana: šestorica muhadžira, šestorica iz Hazredža i dvojica iz Evsa.“ (Zadul-Me'ad, 2/160) Međutim, Taberani bilježi od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: ''Allah je učinio da duše osamnaestorice ashaba Allahovog Poslanika, koji su poginuli na dan Bedra, budu u zelenim pticama i da lete po Džennetu. Dok tako budu letjeli, Allah će ih pogledati i reći: 'O robovi Moji, šta biste željeli?' Odgovorit će: 'Gospodaru naš, šta ima bolje od ovoga!?' Nakon što ih Allah četvrti put upita, odgovorit će: 'Želimo da nam vratiš duše u tijela pa da poginemo kao što smo poginuli prvi put.“' (Sahihu-sire, str. 251)
Bacanje mušričkih nesretnika u jamu
Enes b. Malik prenosi od Ebu Talhe da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bedra naredio da dvadeset četvoricu kurejšijskih poglavara bace u jamu na Bedru. Običavao je ostati tri dana nakon bitke na bojnom polju, pa je tako učinio i na dan Bedra. Treći dan je naredio da mu se opremi jahalica pa je opremljena, zatim je krenuo, a ashabi su ga pratili govoreći: ''Sigurno je krenuo s nekim razlogom.“ Poslanik se zaustavio na ivici jame i počeo ih dozivati po imenu i imenu oca: ''O ti i ti, o ti i ti! Da li biste sada voljeli da ste bili pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku? Mi smo našli da je istina ono što nam je obećao Gospodar naš, a da li ste i vi našli da je istina što vam je Gospodar vaš obećao!?“ Omer je rekao: ''Allahov Poslaniče, zar govoriš tijelima bez duše?“ Poslanik je odgovorio: ''Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, ovo što govorim vi ništa bolje ne čujete od njih!“ Katade je rekao: ''Allah ih je oživio da bi čuli Poslanikovo obraćanje kao vid prijekora, poniženja, osvete i da bi osjetili svoju propast i kajanje.“ (Sahihul-Buhari, br. 3976)
Vrijednost učesnika Bedra
Učesnici Bedra su najbolja skupina od najbolje skupine. Prenosi se od Rifa'a b. Rafi'a da je rekao: ''Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je Džibril i rekao: 'Šta mislite o onima od vas koji su učestvovali na Bedru?' Vjerovjesnik je odgovorio: 'Smatramo da su od najboljih muslimana.' Ili je rekao nešto slično tome. Džibril je rekao: 'Mi to isto smatramo za meleke koji su učestvovali na Bedru.'“ (Sahihul-Buhari, 3992) Učesnici Bitke na Bedru ući će u Džennet i spašeni su od Džehennema. Prenosi se od Džabira da je Hatib ibn Ebi Belte'ah, radijallahu anhu, imao jednog roba, pa je rob došao da se požali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Hatiba i rekao: ''Allahov Poslaniče, Hatib će ući u Vatru!“ Poslanik je rekao: ''Griješiš, neće ući u nju jer je učestvovao na Bedru i na Hudejbiji!“ (Sunen Tirmizi, br. 3864. Albani ga smatra sahihom) Allah će im oprostiti grijehe kao što se može zaključiti iz hadisa od Alije, radijallahu anhu, o slučaju Hatiba b. Ebi Belte'a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''On je učestvovao na Bedru, a možda je Allah pogledao u srca učesnika Bedra i rekao: 'Radite šta hoćete, ući ćete u Džennet!', ili: 'Oprostio sam vam!'“(Sahihul-Buhari, br. 3983)
Radosna vijest muslimanima u Medini
Nakon pobjede, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Abdullaha b. Revahu, radijallahu anhu, da vijest o pobjedi muslimana prenese stanovnicima brda oko Medine, a Zejda b. El-Harisa, radijallahu anhu, da obavijesti one koji su živjeli u ravnici. Nakon tri dana provedenih na Bedru, poslije bitke Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi su krenuli ka Medini vodeći zarobljenike i noseći zaplijenjeni imetak. Kada su stigli u mjesto Er-Revha' dočekala ih je delegacija muslimana iz Medine izražavajući dobrodošlicu i čestitajući im na pobjedi. Seleme b. Selame im je rekao: ''Nemate nam na čemu čestitati. Allaha mi, to su bili obični ćelavi starci, ubijali smo ih kao što se kolju svezane deve!“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehnuo se i rekao: ''Oooh, brate moj, to su velikaši!“ (Muhtesaru Siretu Ibn Hišam, str. 133-134)
Kako su Mekelije primili vijest o porazu svoje ohole vojske
Prvi koji je Mekalijama donio vijest o porazu bio je El-Hajsuman b. Abdullah el-Huzai. Kada je stigao u Mekku, pitali su ga: ''Kakve vijesti donosiš?“ Rekao je: ''Poginuli su Utbe b. Rebi'a, Šejbe b. Rebi'a, Ebul-Hakem b. Hišam, Umejje b. Halef, Zum'a b. El-Esved, Nebih i Munebbih, sinovi El-Hadždžadžovi, Ebul-Buhturi b. Hišam...“ Kada je Safvan b. Umejje čuo kako nabraja sve same poglavare Kurejša, rekao je: ''Allaha mi, ovaj nije normalan! Pitajte ga za mene?“ Okupljeni upitaše: ''A šta je sa Safvanom b. Umejje?“ Hajsuman reče: ''Eto ga, sjedi u Hidžru. Ali, tako mi Allaha, vidio sam kad su mu poginuli otac i brat.“(Muhtesaru Siretu Ibn Hišam, str. 134. Sahihus-Siretin-Nebevijje, str. 257)
Zarobljenici i otkupnina
Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazuje: ''Pošto su sakupljeni zarobljenici, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati se Ebu Bekru i Omeru: 'Šta mislite, kako da postupimo sa zarobljenicima?' Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: 'Allahov Vjerovjesniče, to nam je rodbina, naše pleme. Smatram da bi trebao uzeti od njih otkup da se tako pomognemo protiv nevjernika, a možda ih Allah i uputi u islam.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim upita: 'Šta ti misliš, sine Hattabov?' Omer, radijallahu anhu, odgovorio je: 'Ne, Allaha mi! Allahov Poslaniče, ne slažem se sa Ebu Bekrom, nego smatram da im svima trebamo odrubiti glave! Predaj Aliji njegovog rođaka Akila pa neka mu glavu odsiječe, meni predaj toga i toga – spomenuo je ime nekog svog rođaka – pa ću mu glavu odsjeći. Jer, to su kolovođe nevjerstva.''' Omer je poslije pričao: 'Vjerovjesniku se više svidjelo Ebu Bekrovo mišljenje nego moje. Sljedeći dan sam došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zatekao sam njega i Ebu Bekra kako plaču pa sam rekao: 'Allahov Poslaniče, obavijesti me zašto plačete ti i tvoj drug, da i ja plačem ako je za plakati, a ako nije, onda da plačem jer vi plačete.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Plačem zbog prijedloga tvojih drugova koji ne pristaju na otkupninu nego mi predlažu da mučimo zarobljenike, tu ispod ovog drveta' – i pokazao mu je na drvo u blizini. 'A Allah im je dozvolio ratni plijen objavivši ove ajete: '...Sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i lijepo i bojte se Allaha – Allah zaista prašta i milostiv je' (prijevod značenja El-Enfal, 69. Sahihu Muslim).'' Otkupnina je bila četiri hiljade dirhema za svakog čovjeka. (Sahihus-sire, str. 260) Bilježi Ahmed od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, predaju u kojoj je rekao: ''Nisu svi zarobljenici imali imetak da se njime otkupe, pa je Allahov Poslanik odredio da za njih otkupnina bude da poduče pisanju desetero ensarijske djece. Jednog dan neki je dječak došao ocu plačući: ''Šta je bilo?'', pitao je otac. ''Udario me učitelj“, odgovorio je dječak. Njegov otac reče: ''Pokvarenjak! Sveti se za poraz na Bedru! Boga mi, više mu nećeš ići!“ (Sahihus-Sire, str. 261)
Ratni plijen
Ubade b. Es-Samit kazao je: ''Učestvovao sam sa Vjerovjesnikom u Bitki na Bedru, pa kad je Allah porazio neprijatelja, jedna grupa muslimana nastavila ih je goniti i ubijati, a druga grupa je počela sakupljati ratni plijen sa bojnog polja, a treća grupa je čuvala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu ni dlaka s glave ne bi falila. Kada su se navačer sastali, ona grupa koja je sakupljala plijen reče: 'Mi smo sakupili plijen i niko osim nas nema pravo na njega!' Oni koji su gonili neprijatelja rekoše: 'Vi niste ništa preči od nas jer mi smo gonili neprijatelja i tako ih spriječili da pokupe plijen!' Oni koji su čuvali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekli su: 'Mi smo se plašili da neprijatelj ne ozlijedi Allahovog Poslanika pa smo ga čuvali!', pa je Allah objavio: 'Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici' (prijevod značenja El-Enfal, 1).' Nakon što je objavljen ovaj ajet Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio je ratni plijen ravnopravno među svim muslimanima.“ (Musnedu Ahmed, Sahihu Ibn Hibban, br. 1693, i dr.)
Pouke, poruke i propisi
● Džihad je vrhunac islama i nema bolje smrti od šehidske smrti. Allah je mudžahidima i šehidima pripremio posebne nagrade i stepene u Džennetu i zato će samo šehidi željeti da se vrate na dunjaluk pa da ponovo poginu kao šehidi.
● Najvredniji čovjek kod Allaha je mudžahid, a zatim musliman koji ibadeti Allahu i ne uznemirava druge: došao je neki čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ''Ko je najbolji čovjek?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ''Čovjek koji se bori na Allahovom putu zalažući svoj život i svoj imetak!“ Upitao je: ''A nakon njega?“ Poslanik je odgovorio: ''Mu'min koji na osamljenom mjestu ibadeti Allahu i ne čini zlo ljudima!“ (Muhtesaru Sahih Muslim, br. 1072)
● Što se tiče klanjanja dženaze šehidima, ispravno je da postoji pravo izbora da im se klanja ili ne klanja dženaza, jer za oba mišljenja su prenesene predaje i ovo je jedan od stavova imama Ahmeda. (Sira-Nebevijje Ala menhedžil-Vahjejn, 1/611)
● Džihad je za ummet izvor prihoda i obilja. Muslimani su prije Bitke na Bedru bili u velikoj oskudici, a nakon bitke vratili su se sa obilnim plijenom. Bilježe Ahmed i Taberani od Ibn Omera da je Poslanik rekao: ''Poslan sam pred Sudnji Dan sa sabljom da samo Allah bude obožavan i da Mu se širk ne čini. Moja opskrba mi je data pod sjenkom moga koplja; ponižen je i bezvrijedan ko se suprotstavi mojoj vjeri, a ko oponaša jedan narod, njima i pripada.“ (Hadis sahih, Sahihul-Džami', br. 2828)
● Vladar o zarobljenicima može donijeti sljedeće presude:
a)
Strijeljanje. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se ubiju Ukbe b. Ebi Muajt i Nadr b. El-Haris jer su bili pravi zločinci i druge su huškali na zločine protiv muslimana.b)
Amnestija. To je puštanje zarobljenika bez uzimanja otkupnine. Tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio sa Ebu Izzetom el-Džumehijem.c)
Otkupnina. To je puštanje zarobljenika uz materijalnu nadoknadu. Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio sa mnogim zarobljenicima od kojih su i njegov amidža Abbas, Neufel b. El-Haris, Akil b. Ebi Talib. Također, pod ovo spada i razmjena zarobljenika i slično.d)
Porobljavanje. U slučaju zarobljenih pripadnika židovskog plemena Beni Kurejza Sa'd b. Mu'az, koji je određen da im presudi, je donio presudu da vojnosposobni budu ubijeni, imetak podijeljen, a da se njihove robinje i slobodne žene uzmu kao roblje. Porobljavanje po islamu nije cilj nego to ponekad može biti način rješavanja egzistencijalnog pitanja za mnoge žene i djecu nevjernika koji su izginuli u ratu protiv muslimana, uz to islam ima razvijen mehanizam oslobađanja robova, i upravo zbog tog mehanizma robovlasništvo je u islamskom svijetu davno prestalo bez posebnih sudova i deklaracija. Također treba znati da islam zabranjuje zlostavljanje robova i opterećavanje sa poslovima koje teškom mukom podnose, daje im pravo da posjeduju imovinu i da kupe svoju slobodu, zabranjuje razdvajanje djeteta od roditelja itd.● Učesnici Bedra su najbolja skupina ashaba, a ashabi su najbolja generacija koja se ikada pojavila na Zemlji. Učesnicima Bedra zagarantiran je oprost grijeha, spas od džehennemske vatre i ulazak u Džennet.
● Mrtvi ne čuju govor živih, a Allah je odlikovao Poslanika da poginuli poglavari nevjernika čuju njegove riječi da bi im to bila dodatna kazna i poniženje. Allah je rekao: ''Nisu isto živi i mrtvi. Allah kome hoće daje da čuje, a ti ne možeš učiniti da te čuju oni koji su u kaburima, ti si samo opominjač.“(Sura Fatir, 22-23)
● Propisi o ratnom plijenu došli su nakon bitke na Bedru.
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onima koji nisu imali novca za otkupninu odredio je da im otkupnina bude to da poduče desetero muslimanske djece pisanju, a to pokazuje koliko se u islamu cijeni znanje. Na taj način Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, naučio je pisanje i kasnije postao jedan od najučenijih ashaba i najbolji poznavalac nasljednog prava. (Sira-Nebevijje, Nedevi, str. 225)