Ebu Muhammed Hasan b. Alija b. Ebu Talib, unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati se onoga što ti nije sumnjivo.’”
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili Tirmizi, Nesai, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejma, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki, Šuabul-iman, Sunen Kubra, Taberani, Mu‘džemul-kebir, Abdurrezzak, Tajalisi i drugi.
Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejma, Hakim, Ibn Džarud, Ibn Hibban i Zehebi, dok ga je Ibn Hazm ocijenio slabim. (Muhalla)
Hadis sličnog značenja prenose i Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Vasila b. Eskaa i Vabisa b. Ma‘bed.
Prenosilac hadisa
Hasan b. Alija b. Ebu Talib el-Hašimi el-Kureši, radijallahu anhuma, plemeniti je ashab, sin Alije i Fatime. Rođen je u Medini, 3. godine po Hidžri, u mjesecu ramazanu. Ime Hasan dao mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i nadimak Ebu Muhammed. Njegovo ime Hasan do tada nije bilo poznato, niko ga nije nosio u predislamskom dobu. (Tadžuddin el-Fakihani, El-Menhedžul-Mubin fi šerhil-Erbeiin)
Kaže se da Uzvišeni Allah nije dao da imena Hasan i Husejn budu poznata ljudima sve dok Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ta imena nije dao svojim unucima.
Hasan je stariji od svoga brata Husejna godinu dana. Bio je razborit, blag, dobroćudan i rječit, jedan od najumnijih i najpronicljivijih ljudi. Od svih ljudi najviše je liči na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kažu Enes, Ibn Zubejr i Ebu Džuhajfa.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana: “Allahu moj, doista ga ja volim pa ga zavoli i Ti i zavoli svakog ko njega bude volio.” (Muslim)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže: “Nikada nisam vidio Hasana a da mi oči nisu zasuzile.” (Ahmed)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana je rekao: “Doista će ovo moje dijete biti predvodnik.” (Buhari)
Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hasan i Husejn bit će predvodnici mladića u Džennetu” (Tirmizi i Nesai);
“Oni su moja dva miomirisna dunjalučka cvijeta.” (Buhari)
Nakon svoga oca Alije, Hasan je preuzeo hilafet. Hišam b. Kelbi kazuje: “Hasan je upravljao hilafetom sedam mjeseci i dvadeset jedan dan, a zatim ga je prepustio Muaviji iz straha od borbe za vlast.” (Mizzi, Tehzibul-Kemal)
Kada su ga pojedini ukorili zbog toga, rekao im je: “Ukor mi je draži od Vatre.” (Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela)
Navodi se da je dvadeset pet puta obavio hadž, na koji je odlazio pješke. (Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela) Prenio je trinaest hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Žena po imenu Džada bint Eš‘as b. Kajs otrovaka ga je 50. godine po Hidžri. Bolovao je četrdeset dana, nakon čega je i umro u Medini. Dženazu mu je klanjao Seid b. As, nakon čega je ukopan u Bekiji. (Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela) Neki historičari kažu da je to bilo 49. h. g.
Vrijednost i značaj hadisa
Ovaj je hadis jedan od temelja vjere i osnova je u oblasti pobožnosti putem koje se postiže ubjeđenje i spašava od sumnji i nedoumica koje su prepreke na putu postizanja ubjeđenja. (Ibn Hadžer el-Hejtemi, El-Fethul-Mubin fi šerhil-Erbeiin)
Hadis je osnova za postizanje pobožnosti, ostavljanje nejasnih stvari i postizanje straha od činjenja bilo kojeg harama. (Salih Ali Šejh, Šerhul-Erbeiinen-Nevevijje)
Tema hadisa
Hadis govori o tome da onaj vjernik koji želi da sačuva svoju vjeru i čast treba postupati samo po onome što je sigurno i ostaviti sve što je sumnjivo, a naročito zabranjeno. Shodno ovome, značenje ovog hadisa slično je značenju hadisa koji govori o jasnom halalu, jasnom haramu i sumnjivim stvarima.
Kratki komentar hadisa
Ovaj hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava nam da iskreni vjernik mora ostaviti sve ono u čiju dozvoljenost sumnja iz straha da ne upadne u zabranjeno a da to i ne primijeti. Svaki bogobojazni vjernik treba da ostavi sumnjivo i svoju dušu zaposli onim što je sigurno dozvoljeno, u što nema nimalo sumnje, kako bi njegovo srce bilo smireno i duša rahat. Vjernik mora da teži samo jasnom halalu, da se udalji harama i svega na čemu mu srce nije smireno.
Zato, čuvaj se, muslimanu, da radiš djela u čiju ispravnost sumnjaš. Ako ti je nešto nejasno, pitaj učene o tome i ne upuštaj se u činjenje toga sve dok sigurno ne budeš znao da li je to dozvoljeno ili ne, izvršavajući naredbu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Pouke hadisa
● Ovaj je hadis sličnog značenja kao hadis koji prenosi Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhu: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari...” Međutim, budući da se u ovom hadisu spominje jasna zabrana ostavljanja sumnjivog, autor je ovaj hadis spomenuo zasebno. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
● Čovjek treba da ostavi ono što ga tišti i da se prihvati onoga u što je siguran. (Dubejhi, El-Erbeunen-Nevevijje ve tetimuha, rivajeten ve dirajeten)
● Svaki musliman mora da bude siguran i ubijeđen u principe svoje vjere. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
● Ostavljanje djela u čiju ispravnost čovjek nije suguran, predstavlja rahatluk za dušu i spas od uznemirenosti. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin)
● Vjera islam nudi lijek protiv uznemirenosti i rastresenosti, i podstiče na izgradnju života na sigurnim temeljima. (Abdullah Furejh, Hulasatul-fevaid vel-kavaid min šerhil-Erbeiinen-Nevevijje )
● Hadis nam govori o Allahovoj milosti prema stvorenjima koja se ogleda u tome što im je naredio da izvršavaju ono na čemu se duša smiruje i zabranio im ono što ih čini zbunjenim i nesigurnim. (Aburahman Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta)
● Obavezno je udaljiti se od svega sumnjivog i svega što čovjeka čini nesigurnim, tj. nije dozvoljeno upuštati se u sumnjive stvari. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
● Hadis ukazuje i na to da se olakšica i povlastica ne postižu na osnovu sumnje, već na osnovu sigurnog, tj. ako bi čovjek sumnjao da li je on putnik ili ne, da li mu je dozvoljeno kraćenje namaza ili ne, tada mu je obaveza da namaze klanja u potpunosti sve dok ne bude siguran da je putnik, kada će moći koristiti povlasticu kraćenja četverorekatnih namaza. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
● Neophodno je provjeriti i dobro ispitati neko djelo kada se želi učiniti, riječi kada se žele izreći, kako čovjek ne bi zapao u sumnju i pokolebao se, pa se poslije kajao zbog toga i bio ukoren. (Dubejhi, El-Erbeunen-Nevevijje ve tetimmuha, rivajeten ve dirajeten)
● U hadisu se nalazi dokaz o tome da bogobojazni vjernik ne smije koristiti sumnjivi imetak u potpunosti kao što ne smije koristiti ni zabranjeni imetak jer se bogobojazni vjernik ne smiruje osim uz jasni halal. (Nevevi, Šerh metnil-Erbeiinen-Nevevijje, i Muhammed Bessam Hidžazi, Šerh metnil-Erbeiinen-Nevevijje)
● Čovjek treba biti zadovoljan dozvoljenim, istinom i iskrenošću i u tome pronaći smiraj, dok zabranjeno, ništavno i lažno uznemirava čovjeka te od toga treba i bježati. (Mustafa Buga, El-Vafi fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
● U hadisu se govori o osnovanoj sumnji, dok se na neosnovanu sumnju ili pretjerivanje u sumnjičavosti ne osvrće, kao što je riječ o bogobojaznim vjernicima, a ne o onima koji javno čine razne grijehe, pa onda u pojedine radnje sumnjaju jesu li dozvoljene ili ne. Čovjeku koji čini očigledne grijehe na to će se ukazati i to će mu javno zabraniti, kao što je Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao pojedinim stanovnicima Iraka kada su ga pitali o čistoći krvi komarca: “Pitaju me za krv komarca oni koji su prosuli Husejnovu krv, a ja sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Oni (Hasan i Husejn) su moja dva miomirisna cvijeta na dunjaluku.’” (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
● Hadis nam jasno govori o potrebi podučavanja djece dok su još mali. (Dubejhi, El-Erbeunen-Nevevijje ve tetimuha, rivajeten ve dirajeten, i Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta)
● Istinski vjernik mora tragati za korisnim savjetima i primjenjivati ih u svom životu. (Muhammed Bessam Hidžazi, Šerh metnil-Erbeiinen-Nevevijje)
Pravila iz hadisa
Životno pravilo: Život treba graditi na jasnim principima, a ne na nejasnim ili sumnjivim. I ovo je pravilo u svemu: činjenju dobra, u pozivanju drugih u vjeru, u bračnoj zajednici, u činjenju ibadeta... U svemu budi na jasnom i svoj život gradi na jasnom.
Primjer: Čovjek je uzeo abdest, a zatim, nakon izvjesnog vremena, posumnja da li ga je izgubio ili ne. Osnova je da ima abdest jer mu je jasno da je uzeo abdest dok mu nije jasno da li ga je izgubio. (Abdullah Furejh, Hulasatul-fevaid vel-kavaid min šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
Naši prethodnici i postupanje u skladu sa ovim hadisom
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Zašto se zanimaš pitanjem koje te čini nesigurnim i uznemirenim kada oko tebe ima četiri hiljade pitanja u koja si siguran i ubijeđen?” (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeiinen-Nevevijje)
Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, rekao je: “Ne postoji ništa lakše od pobožnosti. Kad god posumnjaš u nešto, ostavi se toga.” (Nedžmuddin et-Tufi, Et-Ta’jin fi šerhil-Erbeiine)
Aiša, radijallahu anha, bila je upitana za meso koje je ulovljeno za muhrima – onoga koji je u toku umranskih ili hadžskih obreda, pa je odgovorila: “To je samo nekoliko dana, zato ne poseži za sumnjivim, već ga ostavi.” (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi)
