Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao je: “Ko voli susret sa Allahom i Allah voli susret sa njim, ko prezire susret sa Allahom i Allah prezire susret sa njim.” Na to je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Božiji Poslaniče, da li je to preziranje smrti, jer svi mi preziremo smrt?” Poslanik, alejhis-selam, odgovori : “Nije tako, nego kada vjernik bude obradovan Allahovom milošću, Njegovim zadovoljstvom i Džennetom, zaželi susret sa Allahom pa i Allah voli susret sa njim, a kada nevjernik bude obaviješten o Allahovoj kazni i Njegovoj srdžbi, prezirat će susret s Njim i Allah prezire susret s njim.” (Bilježi Muslim)
Babilonci su vjerovali da postoji formula za vječnost (eliksir života), hemijska supstanca, i da će vječno živjeti onaj ko je popije. A Allah Uzvišeni kaže: “Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (Prijevod značenja El-Anbija, 34-35) I kaže: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.” (Prijevod značenja Ez-Zumer, 30)
U čovjekovu je prirodu utkano da želi da sve ono što voli zadrži u stanju u kakvom jeste, a to je suprotno Allahovom zakonu u kosmosu, štetno po pojedinca i cjelokupnu ljudsku zajednicu, ali nas vezanost i ljubav prema tim stvarima sprečava da dokučimo suštinu dobrote za nas. Ono što nas podstiče na istraživanje i pisanje o ovoj temi jeste pogrešno poimanje smrti, a to je da se smrt smatra konačnim završetkom, što je skučeno poimanje smrti i ograničeno shvatanje, uništenje ljudske želje i nade ka vječnosti.
Strah od smrti prisutan je kod omladine više nego kod ostalih ljudi iz sljedećih razloga:
● Slaba svijest o pravom značenju smrti, o ispravnom pogledu na život i smrt, te poimanje ove dvije stvarnosti zajedno.
● Narušenost porodične kohezije, tako da se član porodice kao jedinka bori sa svakodnevnicom bez ičije potpore.
● Nepodučavanje djece o stvarnom značenju smrti, tako da odrastaju sa pogrešnim i iskrivljenim poimanjem smrti.
Umjereni strah od smrti podstiče čovjeka na pokornost Uzvišenom Allahu i žurbu u činjenju dobrih djela.
Jedan mi je čovjek napisao sljedeće riječi: “Svaki put kada hoću da jedem, sjetim se smrti, kada hoću nešto da popijem, kada imam intimni odnos sa suprugom, prije spavanja, kada bilo šta radim..., osjećam davljenje prilikom bilo kakvog lijepog događaja, strah me moje smrti ili smrti nekog koga volim”.
Ova bolest se naziva “neurotična anksioznost” (naglašen strah od različitih pojava). Ovakvo stanje je povezano sa događajem u prošlosti kojem je bila izložena ova osoba, pogrešno obrazovanje u mladosti u pogledu shvatanja smrti, depresija...
Poimanje smrti kod vaiza (predavača) većinom se svodi na zastrašivanje smrću i podrobno pojašnjenje o smrtnim mukama, o čemu je Ibn Kajjim rekao sljedeće: “...takav je bio njegov, sallallahu alejhi ve sellem, govor, potvrda i usađivanje temelja imana: imana u Allaha, meleke, knjige, poslanike, susret sa Allahom, spominjanje Dženneta i Vatre, te kakva je dobra Allah pripremio Svojim štićenicima, a kakvu kaznu za nepokorne robove, tako sa svojom hutbom puni srca imanom i izražavanjem tevhida (Allahove jednoće), spoznajom Allaha i onoga što je kod Njega. Nije poput obraćanja drugih, koja samo obavještavaju o već poznatim koristima ljudi, a one su žalopojni očaj za životom, zastrašivanje sa smrću, ova pojava ne usađuje iman u ljudska srca, niti izražavanje Njegove jednoće, niti spoznaje Njega, niti prisjećanje na ono što je kod Allaha, niti budi ljubav i čežnju u ljudskim dušama za susret s Njim subhanehu ve te‘ala, tako da prisutni izađu sa takvog skupa a nisu se ništa okoristili, osim da će umrijeti, da će se njihov imetak podijeliti, i da će zemlja njihova tijela pojesti, eh!? Kakav će se iman dostići sa ovim i kakva će se spoznaja Allaha i Njegovog tevhida te korisnog znanja dokučiti sa ovim?! (Zadul-mead).
Istina je to da iman ima nemjerljivu ulogu u smiraju duše i ljepoti života, širini pogleda na stvari, lijepom mišljenju i saburu na poteškoćama.
Neki ljudi govore o smrti u kontekstu izolovanja od ovog svijeta i njegove ništavnosti, a Kur’an im govori: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu su samo za njih.’ Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.” (Prijevod značenja El-A‘raf, 32) Neka nam naša smrt bude sa “selamom”!
Autor: Dr. Selman el-Avde
Odabrao i preveo: Ismir Karaga, prof.