Menu

Rušenje idolopokloničkih hramova

Pripremio Abdullah Nasup
Tema SiraČitanje 10 minuta

Slanje Halida b. Velida u pleme Benu Džuzejma

U mjesecu ševvalu osme godine po Hidžri, prije Bitke na Hunejnu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na čelu odreda vojske sastavljene od tri stotine i pedeset ljudi iz plemena Sulejm, Mudledž, te od ensarija i muhadžira, poslao je Halida b. Velida u pleme Benu Džuzejma, da ih pozove u islam. Kada su ljudi iz plemena Benu Džuzejma vidjeli Halida kako dolazi s vojskom, latili su se oružja. Halid im reče: “Ostavite oružje, drugi su ljudi već primili islam!” Jedan od njih po imenu Džahder povika: “Teško vama, o Benu Džuzejme! To je Halid! Allaha mi, ako odložite oružje, bit ćete zarobljeni, a zatim pobijeni! Ja neću odložiti svoje oružje!” Oni su ga smirivali dok konačno i on nije odložio oružje. Nakon toga, Halid je naredio da ih povežu, a onda ih je pozvao u islam. Oni nisu znali reći: “Primili smo islam”, nego su počeli govoriti: “Promijenili smo vjeru!” Halid je naredio da neki budu ubijeni, a neke je zadržao u zarobljeništvu. Tome su se usprotivili neki ashabi, pa je podijelo zarobljenike među borcima koji su bili s njim. Sljedećeg dana naredio je da svako ubije svoga zarobljenika, ali neki ashabi poput Abdullaha b. Omera i drugih, to su odbili, a neki su izvršili Halidovu naredbu. Nakon povratka u Medinu, o Halidovom postupku obavijestili su Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se razljutio, podigao ruke i rekao: “Allahu moj, ja se odričem onoga što je uradio Halid!”

U vezi sa nastalom situacijom u plemenu Benu Džuzejma, između Halida i Abdurrahmana došlo je do žučne rasprave. Abdurrahman se bojao da je razlog Halidovog postupka osveta za amidžu Fakiha b. Mugiru, kojeg je u pagansko doba ubilo pleme Džuzejma. Možda na ovu svađu ukazuje hadis koji bilježi Muslim, a u kojem se navodi da su se Halid i Abdurrahman posvađali, pa je Halid uvrijedio Abdurrahmana, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tim je povodom rekao: “Nemojte vređati moje ashabe! Kada bi jedan od vas udijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao pregršt, čak ni pola pregršta koji oni udijele!”

Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Aliju da im vrati njihove sužnje i da ih daruje kako bi ih udobrovoljio i iskupio se za pogibiju njihovih saplemenika.

Ovo je bio Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, način da pruži utjehu i ublaži tugu plemena Benu Džuzejma.


Rušenje hramova idolopoklonstva

Nakon što je očistio Bejtul-haram od kipova, koji su se nalazili oko njega, na red su došli hramovi idolopoklonstva, koji su dugo vremena bili simbol paganstva. S tim ciljem pokrenut je niz pohoda od kojih su:

● Pohod Halida b. Velida na hram boginje Uzza. Odred od trideset konjanika pod komandom Halida b. Velida uputio se ka hramu boginje Uzza, najvećeg i najpoštovanijeg idola, kako od Kurejšija tako i od ostalih Arapa, da bi ga potpuno uništili i izbrisali iz postojanja. Kada su došli u hram boginje Uzza u području Nahla, Halid je srušio hram i posjekao stabla oko njega govoreći: “Ne vjerujemo u tebe niti te poštujemo! Vidi kako te Allah ponizio!”

Kada se vratio i izvijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o izvršenju zadatka, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “Jesi li vidio išta neobično?” Halid, radijallahu anhu, odgovorio je: “Nisam.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Vrati se, jer nisi ništa postigao!” Halid se vratio ogorčen što nije u potpunosti izvršio zadatak i kada su ga ugledali služitelji hrama, shvatili su da je došao kako bi dovršio zadaću, te su pobjegli u brda vičući: “O Uzza, oduzmi mu pamet! O Uzza, oslijepi ga!” Kada je Halid prišao mjestu gdje je stajao kip, pred njim se pojavila naga žena, duge razvezane kose, i posipala je zemlju po svojoj glavi. Halid, radijallahu anhu, prišao joj je, udario je sabljom i ubio. Nakon toga vratio se i obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu reče: “To je bila boginja Uzza!”

● Pohod Sa‘da b. Zejda na hram boginje Menat. Menat je ime boginje koja se nalazila na obali Crvenog mora, u području Kadida, u mjestu zvanom Eš-Mušelel. Obožavala su je plemena Evs, Hazredž, Gassan i druga manja plemena koja su bila njihovi saveznici. U pagansko doba ova su plemena poštovala boginju Menat i od njenog su hrama ulazili u obrede hadža. Toliko su je poštovali da im je zbog nje bilo neugodno obilaziti između Safe i Merve tokom hadžskih obreda, te to nisu ni činili. Taj običaj, koji su naslijedili od predaka, prakticirali su sve dok nisu primili islam, i kada su sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, došli da obave hadž, spomenuli su mu tu neugodnost, pa je Allah objavio: “Safa i Merva su, doista, Allahova obredna mjesta. Zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih.” (El-Bekara, 158) Ovaj kip postavio je začetnik idolopoklonstva Amr b. Luhej el-Huzai, koji je iskrivio Ibrahimovu, alejhis-selam, monoteističku vjeru. Nakon što su muslimani, Allahovom dobrotom, oslobodili Meku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je odred od dvadeset konjanika da je unište za sva vremena, a na čelo odreda postavio Sa‘da b. Zejda, radijallahu anhu, iz plemena Ešhel, koji su u pagansko doba obožavali Menat. Sa‘d je poveo svoj odred žureći da izvrši zadatak. Stigavši do njenog hrama, zatekao je služitelja koji ga je upitao: “Šta hoćeš?” “Hoću da uništim Menat”, rekao je Sa‘d. “Radi kako ti je volja”, odgovorio je služitelj hrama. Sa‘d je krenuo prema kipu pred kojim se pojavi naga crna žena, raščupane kose. Udarala se po prsima i proklinjala. Njen služitelj je povikao: “O Menat, uništi one koji su ti nepokorni!” Ali, njegov krik je bio uzaludan, Sa‘d se nije ni osvrtao na to, prišao joj je i ubio je jednim udarcem sablje. Nakon toga prišli su kipu i uništili ga. U riznici hrama ništa nisu pronašli te su se vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

● Pohod Amra b. Asa na božanstvo Suva. Allah, dželle šanuhu, govoreći o Nuhovom, alejhis-selam, narodu, kaže: “I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!’” (Nuh, 23) Suva je bio jedan od kipova koji je obožavao Nuhov, alejhis-selam, narod, a kasnije je postao božanstvo plemena Huzejl, koji su ga poštovali i dolazili mu na hodočašće. Tako je ostalo sve do oslobođenja Meke, kada je pleme Huzejl, sa drugim plemenima, primilo islam u grupama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je odred pod komandom Amra b. Asa, radijallahu anhu, da unište Suvaa. Zapovjednik ovog pohoda kazuje: “Došao sam na mjesto gdje se nalazio kip Suvava i kod njega zatekao služitelja koji me upitao: ‘Šta hoćeš?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da ga uništim.’ Služitelj reče: ‘To nećeš moći učiniti!’ ‘A zašto?’, upitao sam. ‘Bit ćeš spriječen’, odgovorio je, pa sam mu rekao: ‘Teško tebi, zar si još uvijek uporan u zabludi!? Čuje li on išta, vidi li išta!?’ Nakon toga prišao sam kipu i razbio ga, te sam naredio svojim drugovima da otvore riznicu, ali ništa u njoj nisu zatekli. Rekao sam služitelju: ‘Šta misliš o ovome što si vidio?’, a on reče: ‘Predajem se Allahu!’”

Pouke, poruke i propisi

● Iz ovih pohoda koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokrenuo s ciljem uništenja kipova i idola, učimo da se mjesta širka i nevjerstva moraju uništiti istog trenutka kada to postane moguće, ne odgađajući ni jedan dan, jer je širk najveće zlo. Isto važi i za kabure, koji su postali mjesta činjenja ibadeta, i božanstva koja se obožavaju pored Allaha, i za kamenje koje se hodočasti radi iskazivanja poštovanja, traženja bereketa, zavjetno ili radi ljubljenja. Sve to treba potpuno izbrisati s lica Zemlje, onoga momenta kada postane moguće, jer su mnoga od tih mjesta na stepenu Lata, Uzzaa i Menata, a možda se oko njih i prema njima čini veći širk nego što je bio slučaj sa ova tri paganska idola.

● Halidovo ubijanje ljudi iz plemena Benu Džuzejma bilo je rezultat njegovog pogrešnog idžtihada, a dokaz za to jeste to što ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kaznio za taj postupak.

● Hadis: “Nemojte vređati moje ashabe! Kada bi jedan od vas udijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao pregršt, čak ni pola pregršta koji oni udijele!”, ukazuje na veliku vrijednost ashaba, radijallahu anhum, da su njihova mala djela vrednovana ogromnom nagradom i da je muslimanima strogo zabranjeno da na bilo koji način omalovažavaju ashabe.

● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Aliju, radijallahu anhu, da plemenu Benu Džuzejma vrati njihove sužnje i da ih daruje kako bi ih udobrovoljio i iskupio se za pogibiju njihovih ljudi, što ukazuje na njegovu suosjećajnost i pravednost. Ova Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, spremnost da prihvati odgovornost za postupke svojih potčinjenih lijep je primjer muslimanskim vođama kako se trebaju ponašati u sličnim situacijama.