Nakon što smo u prošlom broju govorili o primjerima iz života ashaba i učenjaka prvih generacija: na koji su se način ophodili prema tekstovima objave (Kur'ana i sunneta), s kojim uvažavanjem i kojom predanošću, u ovom tekstu ćemo spomenuti one koji nisu kao oni, one koji su postupali suprotno njihovoj praksi, a koji su se naročito počeli isticati u novijoj i nama bližoj historiji; postkolonijalizmu, kada se muslimani suočavaju s raznim izazovima, novonastalim situacijama i problemima. Oni se dijele na dvije skupine:
• Oni koji jasno negiraju tekstove objave, djelimično ili u potpunosti, da li zbog toga što se ti tekstovi ne podudaraju s njihovim razmišljanjem ili što se ti tekstovi ne podudaraju sa savremenom naukom, i slični razlozi (među ove ubrajamo različite vrste sekularista koji se pripisuju islamskoj kulturi i civilizaciji).
• Oni koji su se sakrili iza parole "razumijevanja teksta", ne imajući hrabrosti da direktno kritikuju šerijatski tekst kako ih ljudi ne bi osudili, djeluju podmuklo i dosta lukavije od prve skupine (a oni su islamski modernisti, liberalisti i sl.).
Prva skupina je slična rafidijama koji su posumnjali u vjerodostojnost teksta objave, dok je druga skupina slična batinijama koji su iskrivljivali značenje teksta objave, i tumačili je suprotno onome što je Allah htio da kaže. Zajedničko za obje skupine jeste to da im nije ukazana počast od Allaha da uvide da su svojim stavovima udarili na samu srž ove vjere, a to se ogleda u potpunoj i bezuslovnoj pokornosti Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Inat koji im je zajednički, kod jednih je prouzrokovao da se nisu pokorili tekstu objave, a kod drugih je prouzrokovao nepokornost sadržini objave. Rezultat je isti. Ko pogleda u historijat novotarija koje su se pojavljivale u ovom ummetu, uvidjet će da su ovi danas samo dobar ili loš plagijat onog što je nekada bilo. I tada kao i danas, manji je bio broj onih koji su bili direktni. Većinom je to bilo pod plaštom borbe za islam, a u stvarnosti su se poigravali sa šerijatskim tekstovima i izokretali ih na sebi svojstvene načine, što je običaj židova još od davnina.
Jedan od utemeljitelja džehmijskog pokreta i općenito ovakvih nakaradnih tumačenja, koja i dan-danas uzimaju sve više maha, Bišr el-Merisi, kazao je: "Nema ničega što više udara na ono što mi zastupamo, od Kur'ana. Pa, stoga, prihvatite ga doslovno, pa ga protumačite onako kako vama odgovara." (Der'u tearudil-akli ven-nakli, 3/9)
Ovi ljudi nemaju problem s islamskim učenjacima, iako to tako djeluje na prvi pogled, nego je njihov problem sam islam, koji je sažet u Kur'anu i sunnetu. Bišrov problem nije bila ulema koja mu se suprotstavila, nego Kur'an. Ulemu je napadao da su zaostali, da ne razumiju, i sl., čisto iz razloga jer su prenijeli Kur'an i njegovo ispravno tumačenje od ashaba, a oni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Svoje pogrešno tumačenje ukrase raznoraznim imenima, kako bi to ljudi prihvatili, i kako ljudi ne bi jasno uvidjeli njihove namjere. Najveći problem je što na njihova tumačenja nasjedne i određeni broj dobronamjernih muslimana, iz reda učenih, vladara, ali i običnog svijeta. Primjera za ovo je mnogo.
Udar na šerijatske tekstove i njihovo pogrešno tumačenje pomagao je mnogim političkim ciljevima kroz historiju. Šiije su na taj način podupirali mnoge svoje stavove, Allahova svojstva su negirana bazirajući se na te osnove. Ebu Bekru su odbili dati zekat iz tih razloga, ohalaljeni su mnogi harami baš kroz ovakvo tumačenje vjere, haridžije su ustale protiv pravednih halifa hvatajući se za taj osnov. Srž problema svih ovih skupina jeste tumačenje šerijatskih tekstova na suprotan način od onoga kako su to ashabi shvatali, ashabi koji su bili ulema tog vremena.
Isto je i danas
Ogranci ovih skupina prisutni su među nama u odjeći raznih liberalista, sekularista, modernista, nemuslimana orjentalista -- koji su zaduženi da na ovaj način šire ovakva tumačenja kako bi, neki svjesno, a neki nesvjesno, oslabili muslimane, njihovu svijest, i odvratili ih od slijeđenja njihovih predaka iz prvih generacija, u prvom redu ashaba i tabiina, jednom riječju -- uleme.
Iblis i njegova vojska koordinirano upravljaju svima njima iako među njima samima ima različitih interesnih grupa i pravaca.
Posebna je opasnost u oživljavanju ovog savremenog batinijskog mezheba, koji se ogleda u pozivu muslimana da na novi način razumijevaju šerijatske tekstove, u skladu s vremenom u kojem živimo, čime je udareno na sama načela islama, njegove osnove i glavne postulate. Pozivači se često predstavljaju kojekakvim islamskim misliocima, koji svojim pitkim govorima privuku veliki broj muslimana koji nemaju izgrađene stabilne i čvrste temelje, koji nisu svoj stav prema islamu izgradili na ispravnim i jakim osnovama. Razlog velikog odziva spram ovih ljudi jeste i to što su medijski popraćeni, potpomugnuti stranim službama i projektima, čiji su korijeni u nemuslimanskim zemljama. Jedan od njih, naprimjer, Sirijac porijeklom, Muhamed Šehrur, kaže: "Nema potrebe da se samo koncentrišemo na šerijatske tekstove koji su objavljeni Allahovom Poslaniku kada su u pitanju dunjalučki prohtjevi i tjelesna uživanja. Ako bismo to učinili, vidjeli bismo da takav zakonik ne odgovara stvarnosti u kojoj živimo, sprečava napredak i razvitak društva. Ne preostaje nam ništa drugo nego da se okrenemo od toga." (El-Kitabu vel-Kur'an, 445)
Iz svega što su napisali jasno vidimo opčinjenost Zapadom, kao da su vrijednosti koje je Zapad nametnuo fakti i činjenice oko kojih ne smije biti polemike. Isti ovaj Šehrur u istoj knjizi zagovara da se mora prihvatiti Darvinova teorija i da se shodno njoj tumače ajeti o stvaranju čovjeka.
Glavna načela na osnovu kojih su formirali svoja stajališta su:
Prvo: Sumnja u dokazivanje bilo kojim šerijatskim tekstom, bio to ajet ili hadis. Svaki argument podložan je velikom broju tumačenja, ne dozvoljava se nekom da zastupa ispravnost samo jednog tumačenja, iako je to tumačenje potvrđeno konsenzusom islamskih učenjaka i ummeta kroz sve generacije, iako to tumačenje jasno ukazuje na ono na šta zaista i ukazuje. Parola im je ta da tekst objave ima svoju svetost, ali tumačenje je stvar slobode. Besmisao ovog osnova je jasna. Prepuštanjem ovome, nijedna društvena norma ne bi mogla opstati, a kamoli vjerska o kojoj mi govorimo. Kada bi na ovaj način ljudima omogućili da tumače ovosvjetske zakone država, a ne stručnjacima, lako bi se moglo manipulisati i zaobilaziti zakoni država. Da je ovo ovako kako oni tvrde, ne bi bilo koristi u Objavi i njenom spuštanju na Zemlju.
Drugo: Rušenje autoriteta ispravne uleme i neprihvatanje tih autoriteta kao validnih u tumačenju šerijatskih tekstova. Ovaj osnov naslanja se na prethodni. Ismijavaju se s tumačenjima uleme, smatraju ih zaostalim, primitivnim i neadekvatnim. Tefsire ajeta koji su preneseni od selefa čitaju radi berićeta, a nikako da bi se za njihovim tumačenjima poveli. Svakog ko danas slijedi ulemu obilježe kao osobu koja je literalista, zahirija i sl.
Treće: Historizacija šerijatskih tekstova, tj. smatranje da su oni odgovarali za određeno vrijeme u prošlosti. Tumačenje koje je ulema postavila smatraju tumačenjem koje je odgovaralo tom dobu, a mi danas trebamo sve iznova razumjeti. Najveći njihov problem ovdje jeste što Božiju objavu tretiraju kao bilo čiji govor, ne pridaju joj nikakav autoritet.
Četvrto: Relativitet istine. Ne postoji apsolutna istina. Čak i ako postoji, kako da neko tvrdi da je on zastupa. Korijen ovog je u govoru pojedinih filozofa. Po ovome, istina može biti u islamu, ali i u bilo kojem drugom sistemu. Niko ne bi po ovome smio smatrati jedan stav ispravnim. Uredu bi bilo da ovim ciljaju na pitanja u kojima je razilaženje dozvoljeno. Ne! Ovim ciljaju na glavne postulate vjere. Zbog velikih sumnji, znaju na kraju posumnjati i u postojanje Allaha.
Zar poslije istine da postoji išta drugo do neistina?!
Rezultat ovakvih poimanja vjere jeste gubljenje povjerenja u vjerske izvore i potpuno isključivanje rada po Kur'anu koji je objavljen da bude jedini ispravni put i metod kojim čovječanstvo smije hoditi. Opasnost poimanja vjere na ovaj način jeste što ovakvo poimanje vjere izvodi čovjeka iz vjere islama. Rezultat je tvrdoća srca i gubljenje nura islama pri sebi, što na kraju rezultira vječnom kaznom i poniženjem. Allaha molim da nas uputi Sebi, da ne skrenemo nakon što nam je ukazao na Pravi put!
(Izvor: Bid'atu i'deti fehmin-nas)
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah
Priredio: Hfz. Faris Perenda, prof.