Čovjeku, kao društvenom biću, nerijetko se na putu uspostavljanja zdravih društvenih odnosa ispriječe nesporazumi, svađe i razilaženja, koja su opet rezultat nedovoljno jasne komunikacije i razumijevanja. Život je, pored svih ljepota, protkan i kušnjama i neugodnim trenucima, koje često definiramo kao probleme. No, savremeni psiholozi tvrde da je lijek za mnoge "probleme" ustvari učinkovita interpersonalna komunikacija, navodeći da osamdeset posto problema u međuljudskim odnosima ustvari nisu problemi već nedostatak međusobnog razumijevanja. (James. C. Wetherbe, Bond Wetherbe, Vještine komuniciranja)
Muslimani, vođeni principima savršene vjere, savjete i smjernice crpe iz časnih izvora dini-islama u svim prilikama, pa tako i u pogledu kulture dijaloga.
Prvi i osnovni korak, ujedno i temelj svakog dijaloga, međusobnog razumijevanja i zbližavanja, jeste lijepa riječ. Musau, alejhis-selam, i njegovom narodu, između ostalog, naređeno je i da govore lijepe riječi: "I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti..." (El-Bekara, 83). I ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do dana današnjeg uživa životne smjernice zdrave komunikacije, koje crpe iz Kur'ana časnog. Uzvišeni Allah, obraćajući se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi -- jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima..." (El-Isra, 53). Dakle, poručuje nam da se držimo pravila lijepog govora, jer lijepe riječi zaštita su od šejtanskih došaptavanja koja potpiruju vatru nejasnih ili neprijatnih riječi i postupaka, što rezultira nedostatkom društvenosti i zatajenjem komunikacije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao je da se govore lijepe riječi: "Lijepa riječ je sadaka." (Buhari i Muslim)
Kad su u pitanju propusti i greške, nešto što je sasvim očekivano i neizbježno u našim životima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas kako da se postavimo u takvim situacijama: ukazati na propust, ponuditi rješenje, bez vrijeđanja ličnosti počinioca, ostavljajući prostora da se osoba popravi. Aiša, radijallahu anha, kazuje: "Kada bi do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doprla vijest o lošem postupku pojedinca, nikada ne bi reagirao riječima: 'Šta je sa tim i tim?', nego bi rekao: 'Šta je ljudima koji govore to i to ili rade to i to?'" (Ebu Davud, vjerodostojan). U mnogim situacijama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postupao je na isti način: ukazao bi na grešku i našao načina da se ispravi a da se sačuva dostojanstvo pojedinca i izbjegnu razmirice, što itekako učvršćuje međuljudske odnose u zajednici.
Ponekad je neophodno ukazati na propuste i greške, pogotovo kada se tiče džematske, društvene aktivnosti i djelovanja, naravno na adekvatan način. Mi se danas teško snalazimo kada je u pitanju džematska koordinacija. Kada se desi određeni lapsus ili pogreška u određenom zajedničkom projektu, umjesto da se savjetujemo i bratski ukazujemo na problem uz umjesno i konstruktivno rješenje, mi radije prešutimo i pređemo preko istih, zazirući od eventualnih prepirki i zamjerki, pri čemu se problemi ponavljaju a projekti trpe. Tražiti opravdanja i imati lijepo mišljenje pohvalno je i to prvenstveno treba njegovati u privatnim, prijateljskim odnosima, ali društveni aktivizam zahtijeva objektivni pristup, kako nam nalaže šerijatskopravni princip davanja prednosti općoj koristi nad koristi pojedinca. Tome nas uče ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kao primjer možemo navesti situaciju kada je Omer, radijallahu anhu, tek što je postao halifa, smijenio do tada nepobjedivog i uspješnog vojskovođu muslimanske vojske Halida b. Velida i na njegovu poziciju postavio Ebu Ubejdu b. Džerraha, Allah bio zadovoljan njima. Omer, radijallahu anhu, donio je odluku o smjeni isključivo iz ubjeđenja da je to korist za muslimansku vojsku, iz bojazni da ljudi od njega ne naprave idola koji je nezamjenjiv u pohodima. S druge strane Halidu b. Velidu, najslavnijem ratniku, nije predstavljalo problem da bude obični vojnik, pod komandom čovjeka kojem je on do jučer naređivao, zarad Allahovog zadovoljstva i sveopće koristi muslimana, a njihovi postupci samo su im uvećali ugled i slavu (Taberi, Et-Tarih). Ovakav vid saradnje nije ništa drugo do usklađena međusobna komunikacija i razumijevanje koje je plod usađene ideje sveopće koristi.
Kako uspostaviti zdrave međuljudske odnose zasnovane na razumijevanju, problem je čovječanstva o kojem se mnogo piše, govori i velike svote novca ulažu, no za sveopći boljitak neophodno je zajedničko učešće. Za početak, u nadi zbližavanja i boljeg razumijevanja, neka nam smjernica budu riječi andaluzijskog učenjaka imama Ibn Hazma: "Druženje odagnava mržnju i netrpeljivost, jer pogled u oči sagovornika liječi srce" (El-Ahlaku ves-sijer fi mudavatin-nufus). Zaista, u moru savremenih problema otuđenosti, u prijekoj smo potrebi za druženjem, koje je polazna tačka zdravog dijaloga.
Jedna "kahva u četiri oka" lijek je za mnoge nesuglasice i nerazumijevanja, pri čemu ćemo lakše uvidjeti da je mnogo više stvari i mišljenja koja nas vežu i drže na okupu nego što je razlika koje su, i kao takve, neminovne. Susreti nam omogućavaju da, pored bliskosti, kontroliramo svoj govor i ponašanje, što rezultira boljim razumijevanjem, te ako se i dalje ne slažemo u pojedinim tačkama gledišta, manje ćemo jedni drugima zamjeriti.
Mnogi naši problemi možda ne postoje u stvarnosti, već u komunikaciji koja je lišena razumijevanja. Stoga, iskoristimo vrijeme u druženju kako bismo se međusobno zbližili i bolje razumjeli, a osmijeh i radosno lice univerzalni je jezik sporazumijevanja. Zato nam Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poručuje: "Vi nikada nećete pridobiti ljude svojim bogatstvom. Zato, pridobijte ih ozarenim licima i lijepim ophođenjem." (Ebu Ja'la. Hadis je sahihom ocijenio Hakim, a Albani hasenom.)