Gotovo svakodnevno govori se o mezhebima, pravcima, grupacijama u islamu, kao i načinu pristupa i razumijevanja vjerskih tekstova kada je u pitanju shvatanje i praktikovanje vjere. Nerijetko je to i razlog verbalnih sukoba među muslimanima, a počesto je delicija gurmanima koji vole da konzumiraju teme sa menija društvenih mreža. I tako to traje i traje već dugo i uvijek je nekako aktuelno.
I gotovo pa uvijek dođe do toga da se suoče dvije krajnosti koje malo pokazuju volje za fleksibilniji pristup drugoj strani, pa makar to bilo u vidu razumijevanja zašto neko ima takav pogled na stvari.
Ono što je neporecivo u čitavoj priči jeste da je vjera božanskog izvora i da je to upravo čini vjerom. Da je vjera prepuštena ljudima, onda bi izgubila onu svoju osnovnu nit i srž svega. Kur'an nas obavještava o prijašnjim narodima i njihovom "petljanju" u formulaciju postulata vjere i pokušajima da oni oblikuju tu vjeru po svojim željama.
"Među jevrejima ima loših ljudi koji mijenjaju govor koji im je Allah objavio, pa mu daju izvankontekstualni smisao (izvrću smisao riječi)...." (En-Nisa, 46)
Ako kažemo da je vjera božanskog izvora, onda time tvrdimo da ona dolazi od Onoga Koji sve vidi, sve čuje i sve zna, Onoga Koji je savršen i nema nedostataka. Mi ljudi smo manjkavi, i naše mogućnosti i dometi su ograničeni, stoga je razumljivo da smo podložni greškama i nismo u stanju da znamo ono što će se desiti u budućnosti i da budemo upućeni u ono što ljudi još nisu uspjeli dokučiti i pojmiti. Imamo za to primjere ajeta i hadisa koji su tek vijekovima poslije u potpunosti razjašnjeni i shvaćeni, nakon što je nauka uznapredovala i čovjek došao u stanje da pojmi ono o čemu govore.
Svoje norme i pravila ponašanja ljudi su uspostavljali i definirali onako u kakvom su stanju prolazili kroz određene periode. Tako su i nastajali određeni adeti, određena razumijevanja i shvatanja i metodologija pristupa stvarima i pojavama. Svakako da je to i uticalo na sam odnos prema vjeri, njenom razumijevanju i praktičnom provođenju u svakodnevnom životu. Kada govorimo o vjeri posebno, veliki uticaj ostavljale su same okolnosti u kojima su živjeli muslimani, s kime su živjeli, koliko su slobode imali i koliko im je nauka bila dostupna, kao i ulema koja je tu nauku prenosila i tumačila. Svakako da su i sami običaji, koji su se nasljeđivali s koljena na koljeno, imali dozu uticaja na sve to. Neke stvari su se toliko ustoličile da ih je bilo teško, gotovo i nemoguće dokidati ili mijenjati, odnosno, popravljati. Mase uglavnom nisu sklone "novim" stvarima i vole da se drže onog "svoga" posebno ako u tome ima doza olakšice koja nudi širinu u svemu i ne opterećuje plaho insane da mora imati neki strožiji režim praktikovanja određenih propisa i pravila.
Naravno, kada govorimo o samim običajima i tradiciji, i vjera je imala svoj uticaj na neke stvari, tako da su se određeni običaji i ustalili u narodu i praktikovali, iako, možda, sama praksa vjere u životu nije bila na nekom zavidnom nivou.
Mi smo svjesni da svaka generacija živi svoje vrijeme, ne živimo prošlost, niti možemo dokučiti kakva će biti budućnost. Ne snosimo odgovornost za ono što se desilo u prošlosti, ali trebamo da unapređujemo ono što nam je od dobra došlo, a popravljamo što je pogrešno preuzeto, jer mi živimo sadašnjost. Ne trebamo da se previše opterećujemo budućnosti, niti da pokušavamo da u njoj živimo, ali od nas se zahtijeva svjesno i odgovorno ophođenje prema onome što će ostati iza nas i biti preuzeto i naslijeđeno od nas za budućnost generacija koje dolaze poslije nas.
Ako smo u potpunosti shvatili da mi samo, u pravom smislu, živimo sadašnjost, onda je naša obaveza da je živimo što je moguće ispravnije, u svakoj pori našeg života, a posebno u našem ispravnom shvatanju i razumijevanju vjere. Tada nam je kristalno jasno da sve što imamo od naslijeđa moramo filtrirati filterima vjere i tek onda to usvajati i po tome postupati. Ulema nas vijekovima upozorava na ovaj princip i daje nam smjernice kako da ispravno postupamo.
Poznati učenjak hanefijskog mezheba, imam Serahsi kaže: "Svaki običaj koji se suprotstavlja vjerskom tekstu ništavan je i ne uzima se u obzir."
Također kaže: "Postupci koji nisu u skladu s vjerskim tekstom -- nemaju nikakvu legitimnost. Uzima se u obzir samo ono što vjerski tekst ne osporava." (El-Mebsut, 12/196, 10/146)
Ibn Abidin ed-Dimeški el-Hanefi kazao je: "Običaj u šerijatu ima svoje mjesto, stoga se propis može oko njega graditi..."
Potom završava poglavlje o običaju riječima: "Sve ovo što smo jasno kazali o postupanju shodno običaju važi samo ukoliko običaj ne proturječi šerijatu, poput: kamate, dadžbina/poreza i sličnog tome..." (Šerhu ukudi resmil-mufti, str. 75--80)
Zapostavljati jasne argumente i uzimati naslijeđene stvari samo zato što je to naše naslijeđe neprihvatljivo je sa šerijatske strane. A iz navedenih citata dvojice velikih alima hanefijskog mezheba to nam je jasno pojašnjeno i podvučeno. Držanje ispravnog smjera u razumijevanju vjere olakšava vraćanje na prve generacije, posebno prve tri generacije muslimana ovog ummeta koje su jasno pohvaljene u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kada se radi o savremenim pitanjima, kod prvih generacija možemo naći dosta materijala koji nam olakšava način na koji tražimo rješenja. Prevelika sloboda u pristupu i tumačenju vjere, koja se danas vidi kod nekih, može vjernike odvesti u pogrešnom smjeru. Čovjek je poznat po tome da lako prelazi granice i nalazi sebi opravdanja za veliku većinu stvari koje radi, ma često i za one za koje zna da nisu ispravne, ili u najmanju ruku imaju dozu sumnje. Opreznost nije suvišna, posebno kada govorimo o vjeri. Čovjek je rahatniji kada je u okvirima onoga za šta može biti siguran da je unutar granica, nego kada ide toliko daleko da hoda po samoj ivici, i mala pogreška može uzrokovati da se strovali u provaliju ili da krene pogrešnim putem ili putem ispunjenim sumnjivim i nejasnim stvarima.
"Zaista je halal jasan i zaista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi ljudi. Pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast. A ko bude činio sumnjive stvari počinit će haram, baš kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda bojeći se da stado ne uđe u njega. Zaista svaki vladar ima svoj zabranjeni prostor. Zaista Allahovi zabranjeni posjedi su Njegove zabrane. Doista u tijelu ima jedan organ i ako je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli, cijelo tijelo oboli. Zaista je to srce." (Buhari i Muslim)