Početna

Ubjeđenja i izrazi koje moramo mijenjati

Pripremio: Adis Memić, prof.

Čitanje 3 minute

Često čujemo da neko kaže: "Niko se 'otud' nije vratio!"

Pod riječju "otud" misli se nakon smrti, s onog svijeta. Ova izjava veoma je zastupljena u našoj domovini i šire. Koristi se u situaciji kada se opisuje postojanje Dženneta ili Džehennema, kao i u situaciji kada nekoga upozoravamo na određeni grijeh, kako nas za to djelo čeka kazna. U ovoj izjavi istovremeno se negira i nagrada i kazna, negira se život poslije smrti, što je jako opasno za čovjekovo vjerovanje.

Međutim, da smo od onih koji čitaju i od onih koji se podučavaju znali bismo da se "otud" vratio:

• Adem, alejhis-selam, sa svojom ženom, koji je bio u Džennetu, pa je došao na Zemlju. Uzvišeni kaže: "Ali, šejtan ih navede na grijeh zbog tog drveta i izvede ih iz onoga u čemu su bili. 'Siđite!', rekosmo Mi. 'Jedni drugima bit ćete neprijatelji. Do određenog vremena na Zemlji je vaše boravište i neko vrijeme uživanje.'" (El-Bekara, 36)

• "Tamo" je bio pa se vratio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je Džennet i Džehennem, u događaju koji je poznat kao događaj Isra i Miradž.

• "Tamo" je Isa, Isus, alejhis-selam, i vratit će se pred kraj svjeta. Uzvišeni kaže Allah: "I zbog riječi njihovih: 'Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.' A nisu ga ubili, ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao, Sebi, a Allah je silan i mudar." (En-Nisa, 158--159)

Ukoliko ne budemo duboko ubijeđeni u proživljenje i da tamo postoji Džennet i Džehennem, nagrada i kazna, da postoji apsolutna pravda, najpreciznija vaga, bojati se da ćemo biti od onih koji će govoriti: "... kamo sreće da sam zemlja ostao" (En-Nebe, 40).

Negiranje proživljenja veoma je opasno i u koliziji sa islamskim učenjem, i na to moramo upozoravati svoje bližnje, rodbinu, komšije, dede i nane. Ukoliko im je ovo uzrečica, koju prati ubjeđenje, taman padali pet puta na sedždu, sa ovakvim ubjeđenjem to im ništa neće koristiti!

Bitno je napomenuti da je ovo upozorenje na opasnost izraza i da ne podrazumijeva proglašavanje svake osobe koja ove riječi izgovori nevjernikom. Sljedbenici ehli-sunneta smatraju da je djelo nevjerstva jedna stvar, a primjena propisa na određenu osobu nešto sasvim drugo. Da bi se na osobu odnosio propis potrebno je da se otklone zapreke i ispune uvjeti, odnosno dokazi, što je komplikovana i jako precizna procedura i zato teška i opasna.

Gospodaru, popravi naše stanje i sačuvaj naš jezik od izraza koji su u koliziji s Tvojom savršenom vjerom! Amin!

Tekst Ubjeđenja i izrazi koje moramo mijenjati je objavljen u broju 120, 24. maj 2024. - 16. zul-ka'de 1445. AH, Permalink

Povezano

Kur'an Broj 134

“Ako ste vjernici” – riječi koje obavezuju

Jedan od upečatljivih kur’anskih načina obraćanja vjernicima jeste izraz: “ako ste vjernici”. Ovim riječima plemeniti Kur’an određene naredbe i zabrane izravno povezuje s imanom, podstičući vjernika da upravo njegova vjera bude pokretač izvršavanja Allahovih naredbi i klonjenja Njegovih zabrana. Tako se, između ostalog, iman povezuje s ostavljanjem kamate, pouzdanjem u Allahovo obećanje, nepodlijeganjem pred šejtanskim zastrašivanjem, oslanjanjem na Allaha i odnosom prema nevjernicima. U nastavku ćemo navesti nekoliko kur’anskih primjera ovakvog obraćanja.

Hadis Broj 134

Hadisi o pozivanju na činjenje dobra i odvraćanju od zla

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko od vas vidi da se čini neko loše djelo, neka ga spriječi rukom, ako ne može, neka to uradi riječima, a ako ni to ne može, neka ga onda osudi srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, 49)