Autor, Allah mu se smilovao, započeo je svoje djelo Umdetul-ahkam riječima: "Hvala Allahu, Vladaru, Uzvišenom, Jedinom, Potčinitelju svega. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Koji nema sudruga, Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnog, Koji mnogo prašta. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i odabrani poslanik, neka su salavat na njega, na njegovu porodicu i odabrane ashabe."
Zahvala Uzvišenom Allahu
Autor je svoju knjigu počeo zahvalom i veličanjem Allaha, povodeći se u tome za riječima Uzvišenog: "Reci: 'Hvala Allahu i selam robovima Njegovim koje je On odabrao!'" (En-Neml, 59)
Također, prilikom pisanja ovog djela autor je slijedio praksu islamskih učenjaka, koji su, pišući djela, otpočinjali svoje knjige zahvalom i veličanjem Allaha, a shodno činjenici da je Svevišnji Allah otpočeo Svoju Knjigu zahvalom kazavši u suri El-Fatiha: "Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova", te slijedeći praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svaki svoj govor ili hutbu počinjao zahvalom Allahu. Otpočinjanje pisanja sa zahvalom Allahu predstavlja vid priznavanja Allahove dobrote prema robu, jer da nije Allahove milosti i dobrote, ne bi određena osoba posjedovala znanje niti bi pisala knjige.
Neophodno je spomenuti razliku između hamda i šukra, koji se koriste kao izraz zahvale. Kada osoba kaže elhamdulillah tada se ona zahvaljuje Allahu na onome što je njoj podario, od dobrog ili lošeg, te se može na taj način zahvaliti i za drugog. Hamd se iskazuje samo riječima. Šukr se odnosi na zahvalu onome ko ti je učinio kakvo dobro, pa se može zahvaliti i riječima i djelima.
Autor se zahvalio Allahu, Vladaru Uzvišenom, Onome Koji se opisao ovim svojstvima i Koji je Sebe nazvao ovim imenima. Uzvišeni kaže: "On je Allah, osim Kojeg nema drugog boga, Vladar, Blagoslovljeni i Štovani, Savršeni -- Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji pruža sigurnost, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Slavljen i uzvišen je Allah od onoga što Mu pridružuju!" (El-Hašr, 23)
Allah je Vladar svega i Njemu pripada sva vlast, i niko nije u mogućnosti da uradi nešto bez Njegove dozvole, jer Njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji.
Također, Allah je El-Džebbar, Uzvišeni, Onaj Koji brine o potrebama Svojih robova, pomaže bespomoćnom, hrani gladnog, oprašta grešnicima, otklanja brige od zabrinutih.
On je El-Vahid, Jedini, Onaj Koji je nepar, kako nam je potvrdio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu rekavši: "On, Allah, je neparan i voli nepar." (Buhari, br. 6410)
Sve što je Allah stvorio, stvorio je u paru, a On je Jedan, Jedini, koji je Vitr. On je Jedan u obožavanju, stvaranju i upravljanju, te je Jedan u Svojim lijepim imenima i savršenim svojstvima. On Jedini zavređuje da bude obožavan, jer nema boga osim Njega. Uzvišeni kaže: "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Samoopstojeći Održavatelj." (Alu Imran, 2)
Sebe je opisao kao Jedinog Kojem se dova upućuje, od Kojeg se pomoć traži, Kojem se nada i na Kojeg se oslanja. Niko osim Allaha ne može poteškoće otkloniti niti stanje promijeniti. On je Stvoritelj svega i On o svemu vodi brigu. Uzvišeni kaže: "Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim." (Ez-Zumer, 62)
Onaj Koji je sve stvorio, On ima pravo da radi šta hoće, a sve ostalo je Njemu podređeno. On će brzo da svodi račun i niko Mu ne može umaći. Pored ovoga, On je Jedini Koji ima lijepa imena i savršena svojstva, Njemu pripada apsolutna uzvišenost. Svevišnji kaže: "Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći." (Eš-Šura, 11)
Ništa nije kao On u Njegovoj uzvišenosti, savršenstvu i ljepoti, niko Mu ravan nije. Ovdje vidimo da je On Jedan u svemu i da samo Njemu pripada apsolutno savršenstvo.
Potčinitelj svega je Onaj Koji o svemu vodi brigu i Kojem je sve pokorno, Jedino Njemu pripada apsolutna snaga i moć. Svevišnji kaže: "Zar pored Allahove vjere žele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji, i Njemu će vraćeni biti?!" (Alu Imran, 83)
Iz ovog ajeta vidimo da je Svevišnjem Allahu sve potčinjeno, pa čak i nebesa i Zemlja, pa zar nakon ovoga da neko obožava nekog drugog mimo Allaha!?
Prvi dio šehadeta
Nakon zahvale Allahu, autor svjedoči da nema drugog boga osim Allaha, a svjedočenje u ovom smislu znači znam i ubijeđen sam, bez ikakvih primjesa sumnje, da nema drugog boga osim Allaha. Riječi šehadeta sadrže negaciju i potvrdu, to jest ovim riječima negiraju se sva lažna božanstva, a svojstvo božanstvenosti potvrđuje se samo Allahu, što u konačnici znači da nema božanstva koje zavređuje da bude obožavano osim Allaha Uzvišenog. Šehadetom se izražava tevhid, jednoća Allaha Svevišnjeg, zbog čega je Uzvišeni objavljivao knjige, slao poslanike, i zbog čega je stvoren ovaj i budući svijet. Zbog riječi tevhida stvoreni su Džennet i Džehennem, dan i noć, i zbog ovih riječi stvoreni su nebesa i Zemlja. Uzvišeni kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite, a šejtana -- taguta se klonite!'" (En-Nahl, 36)
Čitajući Allahovu Knjigu vidjet ćemo da je prva naredba upravo naredba o iskrenom ispovijedanju jednoće samo Allahu Uzvišenom, Koji kaže: "O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni." (El-Bekara, 21)
Također, prva zabrana u Mushafu jeste upravo zabrana činjenja širka Allahu. Svevišnji kaže: "Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate." (El-Bekara, 22)
Allah je Gospodar i Stvoritelj nebesa i Zemlje
Potom je autor spomenuo da je Allah Gospodar nebesa i Zemlje, to jest Onaj Koji ih je stvorio nakon što nisu postojali. Allah je stvorio nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera, uzdigavši sedam nebesa jedna iznad drugih, te je stvorio i Zemlju sa brdima, planinama, rijekama i morima. Za sedam nebesa Uzvišeni je rekao: "Mi smo sedam slojeva nebeskih iznad vas stvorili, i Mi prema stvorenjima nismo nemarni." (El-Mu'minun, 17)
Uzvišeni, govoreći o sedam nebesa i sedam zemalja, kaže: "Allah je sedam nebesa i isto toliko slojeva zemlje stvorio." (Et-Talak, 12)
Pored ovog kur'anskog ajeta, postojanje sedam zemalja potvrđeno je i u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nepravedno prisvoji pedalj zemlje, vrat će mu biti okovan obručem od sedam zemalja." (Buhari, br. 2453; Muslim, br. 1612)
Allah je Silni, Onaj Koji je iznad svega, Koji nema ortaka i Kojem ništa ne može umaći. On sve zna i ništa Mu skriveno nije. On poznaje stanje Svojih robova i niko i ništa ne može biti jače i uzvišenije od Njega.
Također, Allah je El-Gaffar, Onaj Koji mnogo prašta. U arapskom jeziku ovaj glagol ima značenje prikrivanja, pa Allah Svojim robovima, kada im prašta grijehe -- prekriva njihove grijehe i prekriva robove jer ih ne izlaže sramoti i poniženju. Allah prašta Svojim robovima grijehe kada zatraže od Njega oprost, ali iz Svoje neizmjerne milosti, On može, onome kome On hoće, da oprosti grijehe i bez traženja oprosta.
Drugi dio šehadeta
Potom je autor spomenuo da svjedoči da je Muhammed Allahov rob i odabrani poslanik. Prethodno smo spomenuli da svjedočenje podrazumijeva znanje i čvrsto ubjeđenje da je Muhammed posljednji Allahov poslanik i najbolje stvorenje. Allah Uzvišeni spomenuo ga je u Svojoj Knjizi i pohvalio njega i njegove vrline. Ovim svjedočenjem upotpunjuju se riječi šehadeta, da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, jer su oba svjedočenja neraskidiva i u međusobnoj vezi. Nazvao ga je Svojim robom kako bi to svjedočenje bila sredina između kršćana, koji su uzdigli Isaa, alejhis-selam, na stepen božanstva kazavši da je sin Božiji, odnosno jedan od trojice, i jevreja koji su ponižavali i ubijali svoje poslanike. Tako je izraz rob u ovom slučaju jedno pohvalno svojstvo jer je čast biti Allahov rob. Uzvišeni kaže: "Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba od Časne džamije do Najdalje džamije, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On je, uistinu, Svečujući i Svevideći." (El-Isra, 1)
Svjedočenjem da je Muhammed Allahov poslanik muslimani mu potvrđuju poslanstvo, odnosno Allahov odabir Muhammeda za dostavljača i tumača objave, nasuprot jevrejima koji su se ismijavali sa poslanicima koji su im bili poslani. I ne samo to, jevreji su svoje poslanike ponižavali, maltretirali i ubijali. Zbog toga je Muhammed objedinio ova dva plemenita svojstva, koja predstavljaju sredinu između dvije spomenute krajnosti. On je odabrani Allahov rob, jer je Allah od Arapa odabrao pleme Kurejš, a od Kurejša je odabrao Kinanije, a od Kinanija je odabrao pleme Benu Hašim, a od Benu Hašima odabrao je Muhammeda.
Potom je autor donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i časne ashabe. Salavat u arapskom jeziku ima značenje rahmeta, milosti, te su islamski učenjaci, prilikom spomena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali običaj da donesu na njega salavat i selam, slijedeći tako riječi Uzvišenog: "Zaista Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!" (El-Ahzab, 56)
Autor: Muhammed b. Muhammed Muhtar eš-Šenkiti
Priredio: Kurra hfz. mr. Sead ef. Kumro