Ponos je biti vjernik i pripadati najvećoj skupini stvorenja koja veličaju Allaha. Jer, sve što je stvoreno, Allahu je pokorno, osim skupine ljudi i džina: “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta.” (El-Isra, 44)
Sve što je Allahu pokorno reagira na grijehe nepokornih: “Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete.” (Merjem, 88–91)
A sva ova Allahova stvorenja vole pokornost Allahu, vole vjernika i raduju se i uživaju u njegovom društvu. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko izabere bilo koji put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Uistinu, meleki svojim krilima natkriljuju onoga koji traži znanje iz zadovoljstva prema onome što on čini. I, uistinu, za učenjaka sve traži oprosta, pa čak i riba u vodi….” (Ebu Davud; Ibn Madža; šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim)
Uzvišeni Allah u svojoj plemenitoj Knjizi Kaže: “Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, niti su pošteđeni bili.” (Ed-Duhan, 29)
Ovaj je ajet objavljen u kontekstu govora o faraonu i njegovom narodu, i Uzvišeni nas obavještava da njih ni nebo ni Zemlja nisu oplakivali, nisu za njima plakali. Pitanje koje se samo nameće: Zar nebo i Zemlja plaču?!
O istom ovom ajetu upitan je Ibn Abbas, mufesir ovog ummeta: “A zar to nebo i Zemlja za ljudima plaču?!”, pa je Ibn Abbas, radijallahu anhu, dao divan odgovor: “Svakako, nema nijednog čovjeka, a da nema svoja vrata na nebesima, na koja mu se penju dobra djela i kroz koja mu se spušta opskrba, pa kada umre, ta se vrata zatvore i nebo zaplače. Isto tako ima mjesto na Zemlji na kojem je činio ibadet, na kojem je klanjao i Allaha spominjao, pa kada umre, ta zemlja za njim zaplače.” (Ibn Kesir, Tefsir, sura Ed-Duhan)
Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Za vjernikom plače mjesto na kojem je klanjao na Zemlji i vrata na nebesima kroz koja su se penjala njegova djela i riječi, a ništa od toga nije imao faraonov narod, pa za njima nebo i Zemlja nisu plakali.” (Ibn Kesir, Tefsir, sura Ed-Duhan)
Mudžahid, poznati tumač Kur’ana, kaže: “Nebo i Zemlja plaču za vjernikom četrdeset dana”, a skupina drugih mufesira kaže: “Plač neba je kada nebo porumeni.” (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)
Vjerniku je čast kada zna da će, ako bude od Allahovih dobrih robova, za njim plakati Njegova najveća stvorenja. A ima li veće počasti od toga da Zemlja tuguje za tobom i da joj nedostaje tvoja sedžda, da nebesima nedostaje da se uzdigne tvoje učenje Kur’ana, da Zemlja tuguje zato što jedan vjernik više ne hodi po njoj?!
Iako može da djeluje čudno da nebesa i Zemlja plaču, to nas ne treba da čudi. Znamo da svako stvorenje Allaha slavi i hvali. Uzvišeni kaže: “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta.” (El-Isra, 44)
Čak i prirodne pojave, koje Allah daje, slave Njega: “I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće – i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može.” (Er-Ra’d, 13)
Nebesa i Zemlja su Allahova stvorenja koja Njega slave i koja su se pobojala emaneta koji je čovjek preuzeo: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (El-Ahzab, 72)
Vjernik je omiljen svim stvorenjima, koga Allah zavoli, sva Njegova stvorenja ga zavole i tuguju kada mu dođe smrt. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila, alejhis-selam, i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ‘Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi zavolite!’, i oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.” (Buhari)
Ako si vjernik, tebe vole čak i Allahova stvorenja iz prirode: drveće, rijeke, brda i planine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: “Brdo Uhud je brdo koje nas voli, a i koje mi volimo” (Buhari). Nije čudo da mi volimo ta mjesta kojima je prolazio Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, ali čudo je kako i jedno brdo vjernike voli.
Jednom prilikom se na Uhud popeo Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, a sa njim su bili Ebu Bekr, Omer i Osman, radijallahu anhum, pa se brdo zatreslo, a je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario je svojom nogom o zemlju i obratio mu se: “Smiri se, Uhude, na tebi su Vjerovjesnik, Siddik (Iskreni) i dva šehida.” (Muslim)
Plemenitost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, takva je da je čak i panj jecao i plakao za njim onda kada je prestao držati hutbe sa njega. (Fethul-Bari)
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, poznavao je kamen u Meki koji mu je uvijek nazivao selam. (Muslim)
U više predaja navodi se kako su u nekim situacijama i drveće i palme svjedočili poslanstvo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sa’d b. Muaz dostigao je takav stepen da se Arš, Prijestolje Milostivog, zbog njega zatresao.
Sve ove predaje potvrđuju da je vjernik plemenito biće, koje je omiljeno kod svih stvorenja i za kojim čak i nebesa i Zemlja plaču kada ga na dunjaluku nestane, pa ima li išta bolje od toga?
Plakanje je za nevjernika kazna, a za vjernika počast
Hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: “Kada vjernik umre, iako nije imao porodice i prijatelja, za njim će plakati nebesa i Zemlja i u tome će mu biti počast, dok kada umre nevjernik, pa iako ima puno rodbine i prijatelja koji će za njim jadikovati, u tome će mu biti samo kazna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista će se umrli kažnjavati zbog plača svoje porodice za njim” (Buhari). Porodida nevjernika obično čini mnogo toga što je zabranjeno, kao što je jadikovanje, naricanje, cijepanje odjeće, izražavanje nezadovoljstva zbog sudbine i drugi zabranjeni postupci, pa to samo bude kazna za umrlog. (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)
Iz tog razloga mnogi od selefa savjetovali su svoje porodice da ne plaču za njima kada umru. Kada je Hišam b. Abdulmelik, emevijski halifa, bio na samrti, oplakivala ga je njegova porodica, pa im se obratio: “Hišam vam pokloni dunjaluk, a vi njemu plač, ostavi vam ono što je skupljao, a vi njemu ostaviste ono što će ponijeti, kako li teškog kraja i preokreta za Hišama, ako mu se ne oprosti!” (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)
Hasan el-Basri kazuje: “Loše li je stanje onog ko umire, porodica za njim plače, a njegov dug ne vraća, čine ono što će mu u kaburu naštetiti, a ne čine ono što će mu koristiti, a najviše onih koji plaču, plaču zato što su njegovom smrću izgubili neku korist, koristi koje su imali od njega ili njegova imetka, a ne iz samilosti prema stanju u kojem se on sad nalazi. Plač iz samilosti je plač učenih i pobožnih, kao što je i rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zaplakao: ‘Zaista je ovo milost, a Allah će se smilovati Svojim robovima koji su samilosni!’ (Buhari).”
Kada je jedan pobožnjak ležao na samrtnoj postelji, oko njega se okupila njegova porodica i djeca, pa su za njim plakali, a on ih je upitao: “Zbog čega plačete?”, a oni mu rekoše: “Plačemo zato što ćemo se od tebe rastati i što ćemo ostati jetimi, što ćemo u doći tešku situaciju.” Na to im on reče: “Samo zbog svog dunjaluka plačete?! Zar nema neko da zaplače zbog toga što će me u zemlju spustiti, i što će me Munkir i Nekir ispitivati i kako ću pred Gospodarom račun položiti?!” (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)
Mnogi poznati mufesiri navode da se i u Tevratu bilježi da zemlja nad vjernikom plače četrdeset jutara.
Imam Buhari prenosi da su ljudi nakon smrti nekih dobrih prethodnika mogli čuti plač i jaukanje džina. Tako se prenosi za Omera, Husejna b. Aliju i Omera b. Abdulaziza.
Uzvišenog Allaha molimo da budemo od Njegovih pokornih robova, koji će biti omiljeni svim Njegovim stvorenjima. Molimo Ga da nas Zemlja zapamti po dobru i da nas nebesa zapamte po dobrim djelima koja su se ka njima uzdizala!