Jedinstvo muslimana, ujedinjenje, život i rad u zajednici, želja je i nada svakog iskrenog vjernika, jer nijedan iskreni vjernik ne sumnja u plemenitost, vrijednost, važnost i obaveznost ovog cilja.
Današnje stanje muslimana i islama na mnogim mjestima mora nas natjerati da zaključimo da ne samo da nema prosperiteta i napretka muslimanima već da nema ni opstanka muslimanima osim u jedinstvu, ujedinjavanju i okupljanju muslimana, životu i radu u zajednici, džematu.
Stoga je rad na jedinstvu muslimana i njihovom ujedinjavanju stroga obaveza svakog pojedinca. I obrnuto, najstrože je zabranjeno raditi na razbijanju jedinstva muslimana.
O tome nam govore i šerijatski tekstovi, Kur’an i sunnet, razumski dokazi, a i gorka stvarnost na to nas već odavno podsjeća.
Ova je tema posebna jer je prijeko potrebna. O njoj se može i mora mnogo govoriti, ali se na njoj mora još više raditi.
Kur’an o jedinstvu muslimana
Što se tiče kur’anskih ajeta, prije svega imamo ajete koji istovremeno naređuju jedinstvo i zabranjuju podjele i razilaženja.
Tako Uzvišeni Allah kaže: “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Alu Imran, 103). Kurtubi, rahimehullahu teala, u komentaru ovog ajeta kaže: “Allah naređuje zajedništvo, a zabranjuje cijepanje, jer je cijepanje propast, a zajednica je spas.” (El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 4/168)
Isto tako Uzvišeni Allah kaže: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musāu i Isāu: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!’” (Eš-Šura, 13). Iz ovog se ajeta jasno zaključuje da je svim spomenutim vjerovjesnicima stavljena u oporuku jedna naredba, a ona je da uspostavljaju vjeru i da se ne razdvajaju u njoj. (Ibn Džerir et-Taberi, Džamiul-bejan, 21/512)
Uzvišeni Allah kaže: “I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda” (Er-Rum, 31–32). Većina komentatora Kur’ana smatra da se u ovom ajetu misli na mnogobošce, ili ehlul-kitabije, dok pojedini komentatori tvrde da se ovaj ajet odnosi i na novotare. Međutim, ono što je zajedničko svima njima jeste da se oni podvajaju u vjeri. A u ajetu se navodi i šta je razlog njihovog podvajanja. Svaka od tih skupina iskušana je svojim stavovima, zadivljeni su sobom, pa ih takvo ponašanje i odvodi na stranputicu. (Ibn Atijja, El-Muharrerul-Vedžiz, 4/337)
Uzvišeni Allah kaže: “A neslozi onih čija su mišljenja o Knjizi suprotna, doista nema kraja” (El-Bekara, 176). U komentaru ovoga ajeta šejh Abdurrahman b. Nasir es-Sa’di, rahimehullahu teala, kaže: “Oni koji se raziđu oko Knjige, pa u jedan njen dio vjeruju, a u drugi ne vjeruju, i oni koji Knjigu mijenjaju pa je prilagođavaju svojim prohtjevima i željama, takvi će biti daleko od istine jer su se suprotstavili Knjizi koja je došla sa istinom, a koja obavezuje slogu umjesto nesloge. Stoga su prepirke, svađe i nesloge takvih brojne, što rezultira njihovim razilaženjem.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 82)
U ajetu: “Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili” (El-En’am, 159), Uzvišeni Allah prijeti onima koji su pocijepali svoju vjeru, odnosno podvojili se u njoj. Svaka skupina uzela je od vjere jedan dio i učinila ga kao da je cijela vjera. A druge dijelove vjere, koji su slični onima koje je uzela ili su preči od njih, zapostavila je.
Kakav je slučaj s novotarima, zabludjelima i onima koji cijepaju ummet. Ovaj ajet jasno ukazuje na to da vjera poziva na jedinstvo i zabranjuje podjelu i razilaženje vjernika (Sa’di, Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 282). Također, ovim ajetom Uzvišeni Allah negira da Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, može biti u stanju u kojem su oni koji se suprotstavljaju vjeri islamu i odstupaju od nje. (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/377–378)
U ajetu: “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika” (Alu Imran, 105), Uzvišeni Allah pojašnjava da je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daleko od svih koji se u svojoj vjeri razilaze, a u ovom ajetu svim vjernicima zabranjuje da budu takvi, jer sve one koji se podijele u svojoj vjeri i udalje od nje, čeka velika kazna. Dakle, podvajanje u vjeri rezultira kaznom od Allaha, dok su sloga i jedinstvo Allahova milost, o čemu kazuje ajet: “Oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje” (Hud, 118–119).
Uzvišeni Allah naređuje nam da budemo na okupu, u zajednici, pa nam se obraća naredbama i zabranama uvijek u množini, obraća se nama kao džematu: “O vjernici, bojte se Allaha i budite sa iskrenima!” (Et-Tevba, 119); “O vjernici, vjerujte u Allaha i Njegovog Poslanika!” (En-Nisa, 136); “I uspostavljajte namaz, i izdvajajte zekat i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte!” (El-Bekara, 43).
Hadisi o jedinstvu muslimana
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahova je ruka nad džematom.” (Tirmizi, br. 2166. Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim.)Omer b. Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj od vas koji želi da uživa u džennetskom izobilju, neka se drži džemata, jer je šejtan s jednim, dok je od dvojice udaljeniji.” (Ahmed, br. 114. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, br. 430)Nu’man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sa džematom je milost, dok je u podjeli kazna.” (Ibn Ebu Asim, Es-Sunne. Šejh Albani je hadis ocijenio dobrim u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, br. 667)Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Drži se džemata, jer doista, vuk jede izdvojenu ovcu.” (Ebu Davud, br. 547. Albani je hadis ocijenio dobrim, kao i Šuajb el-Arnaut.)Haris el-Eš‘ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređujem vam petero koje je meni Allah naredio: naređujem vam džemat, poslušnost, potpomaganje, hidžru i borbu na Allahovom putu.” (Ahmed, br. 17209. Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim.) Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje u srcu jednog muslimana neće ostaviti nikakve zlobe: kada djelo bude činio isključivo radi Allaha, savjetovanje muslimanskih poglavara i čvrsto držanje i slijeđenje zajednice muslimana – džemata.” (Tirmizi, br. 2658. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim, kao i Šuajb el-Arnaut.)Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne razilazite se, jer uistinu oni koji su bili prije vas razilazili su se, pa su i uništeni.” (Buhari, br. 3476)Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu, Allah je zadovoljan da se kod vas nađe troje, a prezire kod vas troje. Troje čime je zadovoljan: da samo Njega obožavate, da Mu nikoga ne smatrate ravnim, i da se svi čvrsto držite Allahovog užeta i da se ne razilazite. A prezire kod vas: rekla-kazala, mnogobrojna pitanja i rasipništvo.” (Muslim, br. 1715)Primjer namaza u džematu najbolje nam pokazuje koliko je vrijedno biti u džematu, izgrađivati ga, jačati i širiti. I što je veći džemat, veći broj džematlija, namaz je vredniji, kako se navodi u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Namaz dvojice bolji je od namaza četverice koji klanjaju zasebno, namaz četverice kojima jedan imami bolji je od namaza osmerice koji klanjaju zasebno, namaz osmerice bolji je od namaza stotinu onih koji klanjaju pojedinačno.” (Albani je hadis ocijenio kao hasen li gajrihi, Sahihut-Tergib, br. 412)Razumski dokazi o obaveznosti jedinstva muslimana
• Uspostavljanje i sprovođenje brojnih zapostavljenih islamskih propisa među muslimanima, a poznato je veliko pravilo iz usuli-fikha: “Ma la jetimmul-vadžibu illa bihi fehuve vadžibun”, tj. “Obaveza je sve ono što vodi do ispunjenja obaveze, i obaveza je sve ono bez čega se ne može ispuniti određena obaveza”.
• Pogledamo li danas stanje muslimana i stanje njihovih neprijatelja, vidjet ćemo da neprijatelji islama i muslimana rade udruženo i organizirano, sva svoja raspoloživa sredstva udružili su i usmjerili ih ka muslimanima. Otvoreno tvrde da je najveća opasnost za njih jedinstvo muslimana. Tako se u jednom od sačuvanih izvještaja kolonijalnih sila navodi: “Rat nas je naučio da je islamsko jedinstvo najveća opasnost, te da se kolonijalne sile njega najviše moraju čuvati i protiv njega se boriti! Drago nam je što više nema islamskog kalifata, i nadamo se da je otišao nepovratno!” (Muhammed el-Gazali, Zabrinutost daija, str. 165)
Muslimani moraju biti svjesni svega ovoga i težiti jedinstvu, udruživati se i jačati međusobno. Pojedinci, ma koliko bili iskreni, ne mogu u zadovoljavajućoj mjeri odgovoriti mnogobrojnim nevjerničkim napadima, jer su sposobnosti i mogućnosti tih pojedinaca uglavnom ograničene i kratkotrajne. Budimo svjesni ovoga i prihvatimo to, a nevjernici su dobro svjesni svega ovoga, te danonoćno rade na našem razjedinjavanju. Jedan od njih kaže: “Islamsko jedinstvo je najveća opasnost. Zato, ako budu podijeljeni, oni neće imati snagu niti će imati ikakvog utjecaja.” (Dr. Muhammed el-Behijj, Moderna islamska misao i njena veza sa zapadnim kolonijalizmom, str. 525)
Posljedice nejedinstva muslimana
• Prva od posljedica jeste suprotstavljanje Allahovoj naredbi i naredbi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Podjele i razilaženje, nesloga i sukobljavanje, suprotno je prethodnim jasnim šerijatskim tekstovima, koji nas obavezuju na jedinstvo u svakom vremenu i svakom mjestu. Ništa od tih šerijatskih tekstova nije dokinuto!
Jedinstvo muslimana nije naš izbor, niti jedna od strateških metoda kojoj pribjegavamo kada smo u potrebi, već je to velika osnova, načelo vjere islama čije ostavljanje povlači za sobom Allahovu srdžbu i kaznu na dunjaluku prije ahireta. Kao što se ne razilazimo po pitanju obaveze obavljanja namaza, isto tako ne smijemo se razilaziti ni po pitanju jedinstva muslimana i rada na tome. Uzvišeni Allah, Koji je objavio naredbu obavljanja namaza, naredio je i jedinstvo muslimana: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta” (El-Ahzab, 36).
• Nakon što zapostavimo izgradnju jedinstva, te razilaženjem i podjelom izgubimo Allahovu milost i Allahovu podršku, neminovno ćemo izgubiti i svoju snagu, rasparčati se i tako podijeljeni biti nemoćni. Uzvišeni Allah kaže: “...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovom, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali, i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih” (El-Enfal, 46).
• A kada izgubimo snagu, tada dolazi do duševnog i svakog drugog poraza, otvaraju se vrata neprijatelju islama, a prije svega šejtanu, pa se šire novine i zablude, slabi se vjera, zapostavlja se rad za Allahovu vjeru, nestaje ljubavi među muslimanima, te dolazi do svađe, optuživanja za nemoćno stanje, pa i do sukoba, dok neprijatelj iz prikrajka uživa u tome.
Šta pomaže u izgradnji i očuvanju jedinstva muslimana
Ono što nas podstiče na izgradnju jedinstva muslimana i njegovo očuvanje jeste, između ostalog, sljedeće:
• Svjesnost da je nejedinstvo i razilaženje siguran put do poniženja i neuspjeha.
• Obavljanje obligatnih dužnosti zajednice poput: pozivanja u Allahovu vjeru, traženje znanja, pružanje podrške potlačenima i pomaganje potrebnih.
• Održavanje seminara i konferencija povodom jedinstva muslimana.
• Posvećivanje ogromne pažnje adolescentima i mladima, razvijanje osjećaja kod istih za jedinstvo, međusobno potpomaganje, savjetovanje, suživot, jer naša budućnost su mladi.
Kako do jedinstva muslimana
• Ispravno vjerovanje i čvrsto ubjeđenje najviše ujedinjuje muslimane, jer po pitanju vjerovanja ne smije biti razilaženja. U tim pitanjima nijedan musliman ne smije da se izdvaja. Stoga, neophodno je što više potencirati izgradnju ispravnog i čistog vjerovanja među muslimanima. Nažalost, danas se malo govori o tome. Možda nam zbog toga i jeste ovakvo stanje. Danas možemo često čuti pitanja oko kojih se muslimani razilaze. Potenciranje pitanja oko kojih se muslimani razilaze, a zapostavljanje govora o pitanjima oko kojih se muslimani slažu i u pogledu kojih su jedinstveni, nerazumno je ponašanje i ne dovodi osim do međusobne zavisti, zlobe, suprotstavljanja, prepirki i sukoba. A da učene osobe pozivaju prije svega ispravnom ubjeđenju, zatim pojašnjavaju pitanja oko kojih se muslimani slažu, te na kraju, na učtiv način, ukazuju na pitanja u kojima ima razilaženja, zasigurno bi došlo do smanjenja podijeljenosti među muslimanima. Zato, podučavaj se ispravnom vjerovanju, ubjeđenju koje su imali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, koje je prenošeno s koljena na koljeno, i koje je u knjigama velikih učenjaka zapisano. Podučavaj se vjerovanju ehlis-sunneta vel-džemata!
• Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neizostavna je metoda u izgradnji i očuvanju islamskog jedinstva, jer ako se ljudi raziđu u pogledu Kur’ana i sunneta, neminovno je da će se i među sobom razići. Pored Kur’ana i sunneta ne postoji ništa drugo do strast, a sljedbenici strasti nikada se ne mogu ujediniti, jer su im strasti i želje različiti. Zato Uzvišeni Allah prejasno kaže: “I pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i ne razilazite se!” (El-Enfal, 46). Jasno uočavamo da je zabrana razilaženja izrečena nakon naredbe na pokornost, iz čega se zaključuje da razilaženje dolazi upravo onda kada se ljudi okrenu od pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
• Svevišnji Allah obavještava nas o prethodnim narodima, te spominje jedan od najvećih razloga njihovog razilaženja, međusobne zlobe i zavisti, kako bismo se podučili na njihovom primjeru čega se trebamo kloniti da bismo uspjeli u izgradnji i očuvanju našega jedinstva. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo zavjet uzeli i od onih koji govore: ‘Mi smo kršćani’, ali su oni dobar dio onoga čime su opominjani zaboravili (izostavili), pa smo zbog toga među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili” (El-Maida, 14). Pogledaj, izostavili su samo jedan dio onoga čime su bili obavezani i na što su podsjećani, pa su među njih ubačeni mržnja i neprijateljstvo! A danas, među muslimanima, možemo vidjeti pojedince i džemate kako su se prihvatili određenih segmenata vjere tvrdeći da su u potpunosti ušli u vjeru. Svaka skupina tvrdi da se ona najbolje pridržava vjerskih propisa, dok druge džemate smatra manje vrijednim i slabijim u pridržavanju vjere. Upravo ih njihovo djelimično pridržavanje vjere poziva na takvo ponašanje, da sebe uzdižu, a druge omalovažavaju, te da se izdvajaju i odvajaju međusobno. Potpuni ulazak u vjeru, te neprestano napredovanje u vjeri ne dozvoljava vjerniku da obraća pažnju na druge. Zato, uči svoju vjeru i sve što naučiš od naredbi i zabrana Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastoj obavezno da primjenjuješ u svom životu. Time se okupiraj i u to pozivaj druge.• Poslušnost pretpostavljenima neizostavan je uvjet jedinstva muslimana. Muslimani moraju slušati svoje vođe i učene ljude, one koji se pokoravaju Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah o tome kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku, i vašim pretpostavljenim! Pa, ako se u nečemu raziđete, svoj spor vratite Allahu i Poslaniku ako vjerujete u Allaha i Posljednji dan, to vam je bolje i rješenje ljepše” (En-Nisa, 59). Ako želimo jedinstvo, neophodno je da se vraćamo našim učenima, te da od njih tražimo savjet i odgovor na naše nedoumice i svakodnevna pitanja. Velika je uloga učenih ljudi u izgradnji i očuvanju jedinstva muslimana. Allah to prejasno naglašava u Svojoj Knjizi kada kaže: “Kada saznaju za nešto važno, a tiče se bezbjednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele da saznaju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno šejtana slijedili.” (En-Nisa, 83)
• Shodno prethodnom, muslimani moraju da porade na izgradnji svojih islamskih autoriteta. Njihovi autoriteti moraju biti najučeniji bogobojazni ljudi, vrsni poznavaoci islamskih nauka, oni koji se čvrsto pridržavaju Kur’ana i sunneta, koji dobro poznaju riječi i mišljenja ashaba i tabiina, četverice imama i njihovih škola. Također, oni trebaju poznavati stvarnost u kojoj živimo, kao i fikhska pravila, a prvenstveno pravilo o koristima i štetama, kako bi njihovi stavovi bili ispravni, te polučili rezultatima, od kojih je i jedinstvo muslimana.
• Svi muslimani općenito, a njihovi učeni posebno, treba da budu širokogrudni i spremni na dijalog i razmjenu mišljenja, prihvatanja mišljenja drugih i ostavljanja svoga mišljenja, a sve s ciljem saznavanja istine, dolaska do najboljeg rješenja. Sigurno je da ovakvi postupci zbližavaju muslimane. Do izgradnje i očuvanja jedinstva muslimana ne može se doći nametanjem stavova i obavezivanjem svakog pojedinca da ih se pridržava. Ne možeš pridobijati ljude sprečavajući ih da kažu ono što misle, da dokažu ono što rade! Time se ljudi odbijaju, a time se djelimično i dokazuje da takvi stavovi nisu čvrsti, da nemaju jakih osnova, te bi prilikom diskusije i razmjene stavova bili dokazani kao neispravni. Oni koji sprečavaju ljude da iznesu svoja mišljenja i stavove, svojim postupcima samo čine ljude nezadovoljnim, te ih nesvjesno time pripremaju za pobunu i prevrat. A ti, uči svoju vjeru i onako kako je naučiš, i primjenjuj je, ali ne misli da je to jedini način prakticiranja vjere. Ukoliko vidiš nekoga da na drugačiji način praktikuje određene vjerske propise, ne žuri sa osudom, već razgovaraj s njim, lijepo, na učtiv način diskutuj i teži istini.
• I zasigurno nema jedinstva među muslimanima ukoliko ne budu imali lijepo mišljenje jedni o drugima, blagi i milostivi, pravedni i dobronamjerni. I ti i ja, i svi mi, ovakvi moramo biti, ne samo prema svojim bližnjim, onima s kojima se svakodnevno viđamo, potpomažemo i sarađujemo, već prema svim muslimanima.
Obaveza nam je da težimo istini i da je prihvatimo od koga god ona došla, a da tražimo opravdanje drugima i pomognemo im da spoznaju istinu. Ne budimo pristrasni, umišljeni i gordi! Ne zalazimo u namjere drugih! Ne optužujmo druge, naročito bespravno! Budimo širokogrudni, dobročinitelji, željni dobra, a naročito istine, svakome!