Abdullahov otac pričao je o svojim dogodovštinama iz djetinjstva, pokazivao drveće na koje se kao dječak verao i poljane na kojima se sa drugarima igrao. Abdullah ga je u stopu pratio i pažljivo slušao.
"Meni je dosadno!", uzviknu Amina. "Hajde da igramo neku igru!"
"Odlična ideja! Hajde da igramo 'na slovo, na slovo'!", uzviknu Abdullah.
"Neću opet to da igram. Znaš da sam bolja u tome i da te svaki put pobijedim", negodovala je Amina.
"A šta mislite da naizmjenično nabrajamo životinje koje su spomenute u Kur'anu? Pobjednik je onaj ko uspije nabrojati što više", predloži majka.
Ovaj prijedlog dopade se svima. Amina je već uspjela da za sebe nabroji desetak životinja za koje ona zna da su spomenute u Kur'anu, tako da je puna entuzijazma prihvatila da započne igru.
"Ovo će, mislim, biti lako. Krava je jedna od životinja koja je spomenuta u Kur'anu. Čak i jedna sura nosi naziv El-Bekara, Krava", započe igru Amina.
"Ja ću reći 'slon', jer i jedna sura nosi naziv 'El-Fil' što znači slon", nastavi niz Abdullah.
Ubrzo zatim nabrojaše i pčele (sura En-Nahl), pauka (sura El-Ankebut) i mrave (sura En-Neml). Abdullah zastade na trenutak. Više nije mogao da se sjeti da li još neka sura nosi naziv po životinjama, pa zato spomenu vuka iz priče o Jusufu, alejhis-selam. Niz nastaviše dalje spominjući ptice, zmiju, deve, mušicu, psa, ovce i konje, a zatim i gavrana koji se spominje u priči o Ademovim, alejhis-selam, sinovima, Uzejrovog, alejhis-selam, magarca i ribu (kita) koja je progutala Junusa, alejhis-selam.
Primjetno je bilo da se Amina umorila od dugog hodanja i otac predloži da se odmore u obližnjem hladu. Amina požuri da iz ranca izvadi flašu s vodom, ali malo ustuknu kad primijeti da se u travi nešto miče.
"Ne boj se! To je samo skakavac", ohrabrivao ju je Abdullah.
"To ne može biti skakavac. Skakavac je zelene boje. A ovaj insekt je sivo-smeđe boje", sumnjičavo odgovori Amina.
"Zar ne znaš da i skakavci mogu da se kamufliraju i da, zahvaljujući pigmentima u svojoj koži, mijenjaju boju i prilagođavaju se svom okolišu?! Vidiš, ovaj skakavac sivo-smeđe boje jedva se razlikuje od zemlje i kamenčića i tako se skriva", objasni Abdullah.
"Hm, to nisam znala. Znam samo da skakavci umiju da skaču", nasmija se Amina.
"Skakavci su itekako dobri skakači", potvrdi Abdullah. "Neki od njih mogu skočiti i do dvadeset puta više od svoje tjelesne dužine."
Amina izvuče iz torbe lupu da bolje osmotri skakavca pa upita: "Kako to misliš?!"
"Pa, eto tako: ako bi i ti mogla da skačeš tako dobro kao skakavac, uspjela bi da u samo nekoliko skokova preskočiš cijeli fudbalski teren." Djeca prsnuše u smijeh, a otac predloži da požure i nastave put dalje.
"Kad smo već započeli priču o skakavcima, da li znate da su i oni spomenuti u Kur'anu? I to kao kazna faraonovom narodu koji nije htio da vjeruje, za vrijeme Musaa, alejhis-selam", upita otac.
"Ni to nisam znala. Kako misliš kao kazna, babo?", radoznalo upita Amina.
"Znaš, skakavci su vrlo važni za održavanje ekosistema jer su dobra hrana za ptice i gmizavce. Ali, ako se pojave u velikim jatima, mogu izazvati ogromne štete na poljoprivrednim usjevima jer u kratkom vremenskom periodu mogu pojesti velike količine biljaka. To može dovesti do uništenja usjeva i izazvati glad u pogođenim područjima", objasnio joj je otac. Hodajući kroz naraslu travu, Abdullah i Amina nastaviše dalje nabrajati životinje koje su spomenute u Kur'anu.
Kroz zelene krošnje drveća u daljini nazirala se kuća njihovog djeda. Na kraju ove male avanture Amina je ipak bila sretna i zadovoljna što je obnovila svoje znanje, a usput i nešto novo saznala o životinjama koje su spomenute u Kur'anu.
