informativniislamskičasopis
0

Kur’anski odgoj majki pravovjernih

Na koji je način džahilijetska žena pokazivala ljepotu? Vrhunac "tog otkrivanja" pojasnili su nam komentatori Kur'ana rekavši da bi žena u džahilijjetu stavljala hidžab na glavu, a zatim bi njegove krajeve prebacila iza, tako da bi se otkrio vrat ili možda malo kose iznad čela. Gdje je to u odnosu na otkrivenost današnjih menekenki, ili u odnosu na svakodnevne prizore na ulicama? Gdje je to u odnosu na ono što se radi na morima, plažama ili još i gorim svratištima? U ovom našem "modernom džahilijjetu", džahilijetska žena bi se smatrala pokrivenom.


U ovom tekstu upoznat ćemo se sa nekoliko kur'anskih ajeta sa kojim je Allah odgajao najbolju generaciju žena na dunjaluku. Saznat ćemo nekoliko vrlo važnih šerijatskih propisa sa kojima su odgajane majke pravovjernih, Allah bio zadovoljan njima, ali i sve ostale muslimanke do Sudnjeg dana. Nakon toga moći ćemo da izvagamo našu predanost islamu u poređenju sa njihovom predanošću i naš odnos naspram ispravnog šerijatskog odgoja u poređenju sa njima. Uzvišeni Allah odlikovao je majke pravovjernih pokornošću i predanošću, tako da su se one na bilo koju Allahovu naredbu ili zabranu odazivale riječima: "Čujemo i pokoravamo se".
Majke pravovjernih, kao i sve ostale ashabijke, Allah bio zadovoljan njima, nisu  "čekale da budu spremne" kako bi prakticirale određeni šerijatski propis, niti su razmišljale o tome da je određeni propis "teško prakticirati u današnje vrijeme". Nisu tražile "olakšice" jer su srca u potpunosti bila  predana Allahu i ušle su u vjeru u potpunosti. Njih je odgajao Kur'an i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zapitajmo se da li je tako i kod nas? Jer, koliko nam je u ovim danima potreban kur'anski odgoj, koliko smo u potrebi da se vratimo Kur'anu u vrijeme kada nas sa svih strana obasipaju zabludjeli pozivi, a naročito kada je u pitanju žena muslimanka?  Živimo u vrijeme u kojem je žena postala jeftina roba koja se izlaže na naslovnicama časopisa u izazovnim položajima i oskudnoj odjeći. Putem žene rasprodaje se raznorazna roba i stavlja se poput "hrane" na svim mjestima kako bi se na taj način privukle slabe i bolesne duše. Međutim, ono što posebno boli jeste kad se među tom "hranom" nađu one koje nose muslimanska imena.
Muslimani na našim prostorima, kojima je komunistički režim "ispirao" mozak nekih pedesetak godina, uvjereni su, nažalost, da je najvažnije da musliman ima "čisto i dobro srce" i da se ne mora raspoznavati po nekakvim obilježljima ili nošnji u odnosu na druge nacionalnosti. Također smatraju da se neki propisi ne mogu primjenjivati na našim prostorima, a ima i onih bolesnih duša koji govore da za šerijatski hidžab nema dokaza, da šerijat ne zabranjuje da žena radi osamljena zajedno sa muškarcem, da su to propisi koji su vezani sa određeno vrijeme i prostor i da oni koji govore suprotno moraju donijeti "jasne dokaze". Nema sumnje da oni griješe jer govore bez znanja ili oni znaju ali hoće ostale muslimane da odvedu u zabludu. Rekao je Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (Prijevod značenja El-Maide, 3) Islam i njegovi propisi validni su za svako vrijeme i prostor. Dakle, islamski propisi primjenjivi su u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu i nikada se neće desiti da će zastarjeti. Shodno tome, potrebno je da podignemo naše glave i na sav glas reknemo: "Put koji nam je Kur'an zacrtao je istinski i pravi put. Ispravno shvatanje Kur'ana je ono koje su imali naši dobri prethodnici i učenjaci, i mi njih u tome slijedimo."
Ajeti kojima se odgajaju kuće velikana
Allah, subhanehu ve te'ala, obraćajući se majkama pravovjernih, rekao je: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite." (Prijevod značenja El-Ahzab, 32) Negiranje sličnosti između majki pravovjernih i drugih žena ukazuje na visok položaj i uzdignutu čast majki pravovjernih, tj. da su one zaista iznad drugih žena, višeg položaja i stepena. Isto tako ajet ukazuje na činjenicu da je u kućama velikih i plemenitih ljudi moguće ostvariti uspjeh u odgojnom procesu koji nije ostvariv u drugim, običnim kućama, ali istovremeno ukazuje na to da se stanovnici tih kuća moraju ponašati u skladu sa svojim plemenitim položajima. Majke pravovjernih bile su i ostale najboljeg i najvišeg položaja, jer da je drugačije, ne bi bile odabrane da budu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge na dunjaluku i ahiretu. Majke pravovjernih prenijele su nam najintimnije detalje Poslanikovog života. Bogobojazne, čestite vjernice koje trebaju biti uzor svim muslimankama. Koliki je stepen dostigla njihova bogobojaznost zorno pokazuje i slučaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednu od majki vjernika upitao za čednost njene inoće – a poznato nam je kolika ljubomora vlada među inoćama, a ona je rekla: "Ja čuvam svoj sluh i pogled", iako je bila njena najveća "suparnica" kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Kajjim, Za'dul-Me'ad) Poslušne supruge koje su i poslije Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti ostale takve. Na Oprosnom hadždžu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je majkama pravovjernih: "Ovo, a zatim se obavežite prostirki (misli se na kuću)." (Suneni Ebi Davud, hadis sahih, Sahihu ve daifu suneni Ebi Davud Albani), što znači da ne izlaze iz kuća svejedno bilo to radi hadždža, 'umre  ili nečeg drugog. Kada je Sevda, radijallahu anha, upitana: "Zašto ne ideš na hadždž ili 'umru kako rade tvoje sestre?", odgovorila je: "Obavila sam hadždž i 'umru, i Allah mi je naredio da boravim u svojoj kući. Tako mi Allaha, neću izaći iz svoje kuće sve dok ne umrem." Tako je i bilo, nije izašla iz kuće dok nije ponesena njena dženaza. (Dželaluddin es-Sujjuti, Ed-Dur el-Mensuri fi tavili bil-Masuri) Ovako su se majke pravovjernih, radijallahu anhune, odazivale Allahovoj i Poslanikovoj naredbi.
"...na sebe pažnju govorom ne skrećite"
Ukazavši im na blagodat i počast kojom su počašćene, Allah, subhanehu ve te'ala, oporučio je majkama pravovjernih, radijallahu anhune, prvi edeb rekavši: "Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno." (Prijevod značenja El-Ahzab, 32), tj. kada iza zastora razgovarate sa muškarcima, nemojte da vaš govor bude nježan, ženstven, mekoputan. (En-Nesefi, Medariku et-Tenzili ve hakaiku et-Tavili) Muslimanka je posebna žena u svim segmentima svoga života, pa tako i u pogledu ove naredbe. Dakle, neće se ugledati u loše uzore koji će joj nametati način ophođenja sa drugim osobama, a naročito kad su u pitanju muškarci-stranci, jer ona već ima kur'anski ajet koji ju je podučio načinu komuniciranja, kao što ispred sebe ima generacije žena koje su taj edeb ispoštovale i po njemu postupale. Skretanje pažnje govorom moguće je na više načina, a jedan od njih jeste kada žena izabere riječi i izraze koji se govore samo bračnom drugu, pa te izraze koristi u komuniciranju sa muškarcima, svejedno da li to bilo putem telefona, interneta ili direktno sa prodavačem, doktorom ili nekim drugim muškarcem-strancem. Međutim, pod skretanjem pažnje govorom smatra se i kada žena u komuniciranju sa muškarcima koristi nevulgarne izraze koje koketirajući izgovara nježno i utanjenim glasom. Gdje su današnje muslimanke u odnosu na naredbe i zabrane izrečene u ovom ajetu? Bojati se da je naša stvarnost sasvim drugačija od onoga što šerijat traži od nas.
Ko je onaj čije je srce bolesno?
Da bi bilo lakše prakticirati prethodno spomenutu naredbu, Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je uzrok zabrane rekavši: "...pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno." (Prijevod značenja El-Ahzab, 32), tj. "razvrat, sumnju i dvoličnost". (Ševkani, Fethul-Kadiri) Ili kako je rekao šejh Sa'di, rahimehullah: "Bolest strasti za zinalukom, jer je on spreman, traga za najmanjom stvari koja će ga pokrenuti, zato jer je njegovo srce neispravno. Srce koje je ispravno ne osjeća strast prema onome što je Allah zabranio. Zbog ispravnosti takvog srca i nedostatka bolesti, ta bolest ne može ga povući niti ga mogu pokrenuti uzročnici. Za razliku od zdravog srca, bolesno srce ne podnosi ono što podnosi zdravo srce, ne može se strpjeti u onome u čemu zdravo srce pokazuje strpljenje, najmanji razlog koji se nađe, vuče ga u haram, odaziva se njegovom pozivu i ne suprotstavlja mu se." (Tefsir Sa'di) 
Način komuniciranja sa muškarcima-strancima
Ovaj ajet ne ukazuje na to da muslimanka, pošto joj je zabranjeno da na sebe skreće pažnju, sa muškarcima-strancima razgovara grubim, ljutitim i otresitim glasom. Allah, subhanehu ve te'ala, pojasnio je da to nije cilj, rekavši: "...i neusiljeno govorite." (Prijevod značenja El-Ahzab, 32), tj. glasom koji nije grub i osoran kao što nije ni nježan i koketan. (Tefsir Sa'di) Neusiljen govor (ar. kavlen me'arufa) je onaj koji nema sljedeće  tri karakteristike:
● Grub i surov glas, kojim odgovara muškarcima kao da je ljutita.
● Blag i nježan govor sa dozom koketiranja.
● Riječi i izrazi koji se ne koriste u razgovoru osim među supružnicima.
"U kućama svojim boravite"
Zatim  je Allah podučio majke pravovjernih, a i sve ostale muslimanke, onome što je najbolje za njih, rekavši: "U kućama svojim boravite!" (Prijevod značenja El-Ahzab, 33.), tj. obavežite se da boravite u svojim kućama i da ne izlazite bez potrebe. (Tefsir Ibn Kesir) Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Žena je avret (stidno mjesto), pa kada izađe (iz kuće), šejtan je uljepša u muškim očima. Zaista je ona najbliže Allahu kad je u svojoj kući." (Taberani, hadis sahih, Sahihu et-Tergibi ve et-Terhibi, 344, Albani) Zbog toga muslimanka ne izlazi iz kuće izuzev u slučaju potrebe. Obaveznost boravka u kući ne ukazuje na to da muslimanka nema pravo biti zaposlena, naročito ako nema izdržavatelja, ili na zabranu izlaska zbog učenja i podučavanja, naprotiv, međutim, njen izlazak treba biti u skladu sa šerijatski određenim kodeksima.  
"Ljepotu svoju ne pokazujte"
Zatim je Uzvišeni rekao: "I ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte". (Prijevod značenja El-Ahzab, 33) Na koji je način džahilijetska žena pokazivala ljepotu? Vrhunac "tog otkrivanja" pojasnili su nam komentatori Kur'ana rekavši da bi žena u džahilijjetu stavljala hidžab na glavu, a zatim bi njegove krajeve prebacila iza, tako da bi se otkrio vrat ili možda malo kose iznad čela. Gdje je to u odnosu na otkrivenost današnjih menekenki, ili u odnosu na svakodnevne prizore na ulicama? Gdje je to u odnosu na ono što se radi na morima, plažama ili još i gorim svratištima? U ovom našem "modernom džahilijjetu", džahilijetska žena bi se smatrala pokrivenom. Čestite vjernice koje su prihvatile ispravan šerijatski hidžab su nazadne, zaostale, staromodne, pokrivaju lice jer "imaju neku bolest ili su ružne", dok su sve ostale ''moderne'' i ''savremene''.
(Prilikom pripreme ovoga teksta korišteno je predavanje pod naslovom "Ovako je Kur'an odgojio Majke pravovjernih" od Šejha Halida Sebta, Allah mu se smilovao.)

12. Septembar 2010 | Ummu Muaz Smajlović, prof. | 38

Komentari: Nema komentara

Komentirajte