informativniislamskičasopis
0

Mineralne soli

Iako je količinski voda najvažniji sastojak organizma, destilirana voda je otrov za organizam. Dakle, za život osim vode neophodne su i druge supstance a među njima i mineralne soli. Što se nekih općih uloga mineralnih soli tiče, nabrojat ćemo samo neke, najvažnije, bez većih obrazloženja, iz želje da Vas poštovani čitatelji ne odvlačimo previše u domen medicinske biokemije. Dakle, mineralne soli su između ostalog nositelji osmotskog pritiska, imaju ulogu u stvaranju membranskog potencijala, u održavanju razdražljivosti nervnog sustava, u održavanju mehaničke čvrstine skeleta i mnoge druge važne uloge. Krenut ćemo sa preraspodjelom, ulogom i poremećajem katjona u organizmu [natrijum (Na) , kalijum (K) , kalcijum (Ca) , magnezijum (Mg)]. U organizmu odraslog čovjeka u prosjeku ima oko 100 g natrijuma. Hranjive supstance sadrže relativno malo natrijuma, te se on najviše unosi u organizam u obliku natrijum-hlorida (NaCl) - kuhinjska sol, u obliku hrane. Dnevna potreba odraslog čovjeka za natrijumom je od 4 do 5 g dnevno (10 do 15 g natrijum-hlorida), a dojenčeta 25 mg/kg tjelesne mase. Kalijuma u organizmu odraslog čovjeka ima oko 180 g . Osnovni depo kalijuma u organizmu su mišići a iz organizma se izlučuje uglavnom urinom. U slučaju hemolitičke žutice, raspadanja malignih tumora kao i upalnih procesa koncentracija kalijuma u serumu je povećana. Između ostalog kalijum smanjuje frekvencu srčanog rada, a na bazi promjene koncentracije kalijuma i kalcijuma, tj. odnosa K/Ca u serumu, može se ustanoviti funkcionalno stanje vegetativnog nervnog sistema. Što se pak kalcijuma tiče, ukupan sadržaj u organizmu iznosi oko 1% tjelesne mase, od čega najveći udio otpada na kosti. Potrebno je ne narušavati optimalan odnos masti, fosfata i kalcijuma u hrani jer se resorpcija kalcijuma smanjuje. Gotovo idealni odnosi pomenutih supstanci susreću se u mlijeku što je jedan od ključnih razloga da se kalcijum iz mlijeka dobro resorbuje. Najvažniji depo kalcijuma je koštani sustav. Važno je napomenuti da pri odabiru preparata sa kalcijumom uvijek obratite pažnju i na prisustvo vitamina D u proizvodu jer ćete samo na taj način obezbjediti sebi normalan metabolizam kalcija i maksimalnu iskorištenost. Uloga mu je višestruka, od učešća u koagulaciji krvi, održavanju podražljivosti nervnog sustava pa do utjecaja na rad srčanog mišića.

Magnezijum ima veliki značaj za biokemijske procese jer ulazi u sastav mnogih enzimskih sustava. Unosimo ga uglavnom biljnom hranom. Na njega otpada oko 0,04% tjelesne mase. Sadržaj magnezija u krvi usko je vezan za stanje nervnog sustava. Prilikom sniženja koncentracije magnezija u krvi ispod 15 mg/l javljaju se mišićni trzaji, a pri povećanju na oko 90 do 100 mg/l javlja se sanjivost. Zbog utjecaja na višu nervnu aktivnost magnezijum se koristi u narkozi. Sniženje koncentracije magnezijuma javlja se kod karcinoma, a povišenje kod oboljenja bubrega i hipotireoze (smanjena funkcija štitne žlijezde). Disbalans magnezijuma susreće se naravno i kod mnogih drugih oboljenja ali navedeni primjeri su najučestaliji i najreprezantivniji. Nastavljamo sa preraspodjelom, ulogom, prometom anjona u organizmu (hlor, fosfor, sumpor). Hlor kao što smo na početku obrazložili, u organizam se unosi u obliku natrijum-hlorida (kuhinjska so) koji dodajemo hrani svakodnevno. Osnovni depo hlora je koža, a dosta hlora se deponuje i u plućno tkivo a i glatki mišići crijeva su bogati s njim. Osnovna masa hlora se iz organizma izlučuje putem bubrega, mada pri obilnom znojenju preko kože može se izlučiti i veća količina od one koja se izlučuje putem bubrega. Veće lučenje hlorida u sastavu fecesa vrši se u slučaju oboljenja probavnog trakta, pri kojim je resorpcija smanjena. Pri akutnoj opstrukciji (neprohodnosti) crijevnog trakta sniženje koncentracije hlorida u krvi do 1800 mg/l je simptom da je život ugrožen. U organizmu čovjeka na fosfor otpada otprilike 1% ukupne tjelesne mase. Fosfor je elemenat prisutan u svim tjelesnim tečnostima i tkivima u obliku raznih jedinjenja fosforne kiseline. Dnevna potreba odraslog čovjeka za fosforom je između 2,5 i 3 g. Dosta oboljenja dovode do povećanja količine fosfata u urinu, kao u slučajevima: dijabetesa, meningitisa, hipervitaminoze vitamina D, gihta, reume, hiperparatireoidizma kao i uopće u uvjetima acidoze i obilnog unosa fosfata s hranom. Dok u slučajevima kroničnih upalnih bubrežnih oboljenja nastupa smanjeno lučenje fosfata preko bubrega. Sumpor u organizmu odrasla čovjeka zauzima aproksimativno oko 0,2% tjelesne mase. Dnevna potreba za sumporom je oko 1,3 g dnevno što se obezbjeđuje unosom hrane koja sadrži do 120 g proteina. Forma narušenog prometa sumpora javlja se kod mnogih oboljenja kao što su: hipoksija, anemija, dijabetes, maligna oboljenja..

Sve navedene informacije, koje su prilagođene široj čitateljskoj populaciji trebale bi nas sve dovesti do jedinstvenog zaključka, da svaka tvar, svaki zalogaj koji unesemo u naš organizam imaju iznimnu ulogu u našoj dobrobiti ali mogu imati i nesagledive posljedice po naše zdravlje.

Savjet bi na kraju bio jednostavan, osim što pazimo na prehranu naravno, ne bi nam trebalo predstavljati neki problem pa kod redovite kontrole krvne slike zamoliti liječnika da nam da uputu i za mineralogram, kojim ćemo lako riješiti mnoge dileme i time olakšati i sebi i svome lječniku neke nedoumice.  

(Korištena literatura: Biokemija, Peter Karlson, Osnovi opšte i kliničke biohemije, prof.dr. Milan Miholjčić, Biochemistry 2nd edition, Dawn B. Marks, The National Medical Series for Independent Study 3rd edition)

6. Maj 2010 | Nurmina Strika | Naše zdravlje | 36

Komentari: Nema komentara

Komentirajte