informativniislamskičasopis
0

Osobine daije

Daija mora biti pravedan i prema onome ko se s njim slaže i prema onome ko se s njim ne slaže, i greške drugih ne smije uzimati kao izgovor za činjenje nepravde. Koliko god čovjek bio učen, on mora biti ponizan prema Uzvišenom Allahu. Stoga su ispravni prethodnici često savjetovali drugima da budu ponizni. Koliko god bio visok stepen nečijeg znanja, on mora da bude svjestan ajeta u kojem stoji: "I od znanja vam nije dato osim malo." (Prijevod značenja El-Isra, 85) Allah, subhanehu ve te 'ala, daje onoliko znanja koliko On hoće i kome On hoće.


Svaki musliman i muslimanka trebali bi se okititi najljepšim svojstvima. Ovo pravilo naročito se odnosi na daiju (pozivaoca u Allahovu vjeru) jer on je primjer drugima koji ga podržavaju i ugledaju se na njega, a oni koji su protiv njega, iskoristit će njegove eventualne loše osobine da bi omalovažavali njegovu poziciju. Čak štaviše, oni će to koristiti da bi omalovažavali ono u šta on poziva. Jedna od definicija za daiju glasi: "Daija je onaj koji dostavlja islam, prakticira ga i podučava druge ovoj vjeri. Tako da termin daija obuhvata onoga ko se bavi svim aspektima da've i onoga ko se bavi jednim dijelom tih aktivnosti, s tim što onaj koji se bavi svim da'vetskim aktivnostima, on je daija u pravom smislu." (El-Medhelu fi 'ilmi-d-da'va, str. 40) Ove osobine kojima svako treba da se okiti, a pogotovo daija, dijele se na tri skupine: psihološke, društvene i naučno-praktične osobine.
Psihološke osobine
● Iskrenost u akidi i ibadetima: Daija uvijek mora imati na umu da Allah, subhanehu ve te'ala, zna šta ljudi skrivaju u prsima i da prima samo ono što je urađeno radi Njegovog zadovoljstva. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista Allah ne gleda u vaše izglede i imetke nego gleda u vaša srca i vaša djela." (Muslim) Stoga daija uvijek mora da preispituje svoj nijjet pozivanja u islam. Daija treba da se raduje ako neko drugi ima uspjeha u da'vi i treba željeti da svi budu upućeni pa i ako bi to bilo radom nekog drugog daije.
● Iskrenost u govoru: Daija uvijek mora biti iskren prema onim koje poziva i željeti ono što je korisno za njih. Također, mora biti iskren prema ostalim daijama i ispunjavati međusobne dogovore i obećanja. Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Budite iskreni! Zaista iskrenost vodi u dobročinstvo i zaista dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek govori istinu sve dok se kod Allah ne upiše kao istinoljubivi. Dobro se čuvajte laži, jer zaista laž vodi u pokvarenjaštvo, a pokvarenjaštvo vodi u Vatru! Čovjek laže sve dok se kod Allaha ne upiše kao lažov." (Buharija)
● Blagost i opraštanje: Ovo su vrlo važne osobine i ako ih daija ne posjeduje u dovoljnoj mjeri, onda to predstavlja jednu ogromnu prepreku u njegovom radu. Kaže Allah Uzvišeni: ''Oni koji srdžbu savlađuju i ljudima mnogo praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine.'' (Prijevod značenja Ali Imran, 134) Daija je najpreči da bude blag i da mnogo prašta jer iako on želi dobro onima koje poziva, oni će ga nekad verbalno, ili čak fizički, napasti. Prenosi se od Ibn Mes'uda, radijallahu ahnu, da je rekao: ''Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Koga vi smatrate dobrim hrvačem?' Rekosmo: 'Onoga koga ostali ljudi ne mogu oboriti.' Na to Poslanik reče: 'Nije tako, nego je dobar hrvač onaj ko se savlada u ljutnji.'“ (Muslim)
● Strpljivost: Ova osobina pomaže daiji da bude ustrajan i čvrst u pozivanju. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.'' (Prijevod značenja Ali Imran, 186) Postoje tri vrste sabura. Prva vrsta je sabur u pogledu pokornosti: čovjek mora da bude ustrajan u pokornosti izvršavajući naredbe; druga vrsta je sabur u pogledu izbjegavanja grijeha i treća vrsta je sabur na iskušenjima.
● Bogobojaznost: Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''A Allaha se boje od robova Njegovih oni koji su učeni.'' (Prijevod značenja Fatir, 28) Znanje pomaže čovjeku u bogobojaznosti. Jer, kako da se čuva grijeha ako ne zna šta je grijeh, a šta nije?
● Stid: Ova osobina pomaže čovjeku da se sačuva grijeha. Kad šejtan čovjeka nagovara na neki grijeh, onda neka se sjeti da ga Allah uvijek vidi i neka se postidi Allaha, jer ovo će mu pomoći da ne počini taj grijeh. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je stidljiviji od djevojke (djevice) u njenoj odaji. Kada bi vidio nešto što mu se ne bi sviđalo, mi bismo to primijetili na njegovom licu.“ (Buharija)
Društvene osobine
● Ljubaznost i nježnost: Ako daija bude posjedovao ove osobine, onda će mu to pomoći da sagradi most između svog srca i srca onih koje poziva. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se nježnost neće naći u nečemu a da to neće uljepšati, i neće od nečega biti odstranjena a da ga to neće unakaziti.'' (Muslim)
● Milost: Kaže Allah, tebareke ve te 'ala: ''Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima. A da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.'' (Prijevod značenja Ali Imran, 159) Od Džerira b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah se neće smilovati onome ko se ne smiluje ljudima.“ (Buharija) Također, od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista, najdalji od Allaha je čovjek surova srca.“ (Tirmizi 2419, hadis je Sejh Albani ocijenio slabim-daif)
● Bratstvo, solidarnost i kooperativnost: Allah, azze ve dželle, spojio je srca vjernika najjačom vezom – islamom. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio vaša srca i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.'' (Prijevod značenja Ali Imran, 103) Ako je daija spreman da pomogne ljudima i ako im stoji na raspolaganju kada ga trebaju, onda to jača njihovu vezu i oni osjete da je on dio njih, i tako se povećava njegov autoritet kod njih. Daija je prvi koji mora da radi na jedinstvu ummeta i za korist zajednice, a ni po koju cijenu ne smije stavljati neke druge interese ispred interesa zajednice i džemata.
● Pravednost: Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje.'' (Prijevod značenja En-Nahl, 90) Daija mora biti pravedan i prema onome ko se s njim slaže i prema onome ko se s njim ne slaže, i greške drugih ne smije uzimati kao izgovor za činjenje nepravde.
● Poniznost: Koliko god čovjek bio učen, on mora biti ponizan prema Uzvišenom Allahu. Stoga su ispravni prethodnici često savjetovali drugima da budu ponizni. Koliko god bio visok stepen nečijeg znanja, on mora da bude svjestan ajeta u kojem stoji: ''I od znanja vam nije dato osim malo.'' (Prijevod značenja El-Isra, 85) Allah, subhanehu ve te 'ala, daje onoliko znanja koliko On hoće i kome On hoće. Otuda se čovjek može upitati: Šta je sa onim koji smatra da posjeduje ogromno znanje, a ostale omalovažava i smatra da na zemlji nema učenijeg od njega, da li je taj stvarno shvatio značenje ovog ajeta?
● Darežljivost i davanje prednosti drugima: Plemenitost je vrlo važna osobina. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''Oni koji udjeljuju imanja svoja noću i danju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.'' (Prijevod značenja El-Bekare, 274) Neki su ljudi primili islam zbog darežljivosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je dao nešto od sitne stoke, pa se ovaj vratio svom narodu i rekao: ''Narode moj, primite islam, jer Muhammed zaista daje kao što daje onaj koji se ne boji siromaštva!'' (Muslim)
● Čistoća i urednost: Islam ovim osobinama pridaje veliku važnost. Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ''Došao nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je, vidjevši čovjeka raščupane kose, rekao: ''Zar ovaj nije mogao naći nešto čime bi počešljao kosu?“ Također, vidjevši drugog čovjeka koji je na sebi imao prljavu odjeću, rekao je: ''Zar ovaj nije mogao naći vode da opere svoju odjeću?“ (Ebu Davud, Nesai, Ahmed, hadis sahih Sahihu Ebu Davud 4062 Albani) Čistoća, urednost i korištenje mirisa privlače ljude. Međutim, što se tiče parfema, treba voditi računa da neke jake mirise mnogi ljudi na našim prostorima ne podnose i onda taj miris ima kontraefekat!
● Povjerljivost: Ovu osobinu svako mora posjedovati. Kaže Allah Uzvišeni: ''O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte. I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.'' (Prijevod značenja El-Enfal, 27-28) Na obavezu ispunjavanja emaneta podsjećaju nas i hadisi. Kaže Enes radijallahu anhu: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nam se obraćao a da nije rekao: 'Nema imana onaj u koga se ne može imati povjerenja, i nema vjere onaj ko ne drži do dogovora.“ (Ahmed 3-135, El-Džamiu' es-sagir, str. 334, hadis sahih Sahihu Džami'a 7179 Albani)
Naučno-praktične osobine
● Znanje i razumijevanje: Daija mora dobro poznavati i razumijevati Allahovu Knjigu i sunnet Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Shodno tome, daija se prema ajetima i hadisima ophodi sa najvećim poštovanjem i ničemu ne daje prednost nad ajetima i hadisima. Također, daija se kloni uzimanja u obzir samo jednog dijela šerijatskih tekstova, jer upoznat je sa činjenicom da je po pitanju neke mes'ele (šerijatska pitanja)  neophodno uzeti u obzir sve dostupne dokaze. Isto tako, daija strogo vodi računa o tome da ne upadne u zabludu ostavljanja jasnih ajeta (muhkemat) i slijeđenja manje jasnih ajeta (mutešabihat), a također je oprezan po pitanju razlikovanja između vjerodostojnih, slabih i izmišljenih hadisa. Dakle, daija uzima u obzir osnove i pravila u šerijatu. Na ovakav način će svoje stavove poduprijeti dokazima.
● Snažna volja i visoke ambicije: Jaka volja čovjeku je potrebna kako bi se nosio sa iskušenjima i kako bi ustrajao u svom radu, ma koliko velika bila iskušenja. Kaže Allah, dželle ve 'ala: ''Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali. A oni koji se uzdaju, neka se samo u Allahu uzdaju!' (Prijevod značenja Ibrahim, 12) Postavljanje visokih, ali realnih, ambicija pomaže daiji da uradi mnogo hajra. Ako ambicije izađu iz okvira realnosti, onda to može imati kontraefekat, tako da daija malaksa i razočara se kad ne uspije postići nešto što je bilo vrlo teško ili nemoguće ostvariti.
● Postupanje po znanju: Da bi čovjek bio dobar primjer drugima, on mora postupati shodno svome znanju. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?' (Prijevod značenja El-Bekare, 44) Ako čovjek jedno govori, a drugo radi, onda će njegovo pozivanje imati vrlo malo ili nikakvog efekta.
● Odgovornost: Daija mora da osjeća ogromnu odgovornost po pitanju dostavljanja znanja i pozivanja u vjeru. Jer, kad govorimo o dostavljanju istine ljudima, učenjaci su nasljednici Poslanika. Poslanici su na najvišem stepenu, a poslije njih dolaze njihovi nasljednici.
● Postepenost u ostvarivanju ciljeva: Daija mora da počne sa onim što je najvažnije, počinje sa ispravljanjem akidetskih greški i zastranjenja. Pogledajmo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Muazu b. Džebelu pokazuje kako da postupa na svojoj misiji u Jemenu: ''Ti ćeš se susresti sa sljedbenicima Knjige, kad im dođeš, pozovi ih da svjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Ako ti se u tome pokore, onda ih obavijesti da im je Allah propisao pet namaza svakog dana i noći. Ako ti se u tome pokore, onda ih obavijesti da im je Allah naredio davanje zekata koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromasima. Ako ti se pokore u tome, onda se dobro čuvaj u pogledu njihove imovine! I čuvaj se dove onoga kome je učinjena nepravda jer se njegova dova uistinu ne odbija!'' (Buharija)
● Ponos sa islamom: Svaki musliman mora da se ponosi sa islamom, a ne sa ugledom ili vlasti. Kaže Allah, azze ve dželle: ''A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika!'' (Prijevod značenja El-Munafikun, 8) Muslimani svoju snagu i ponos trebaju crpiti iz islama, jer to ih veže. Međutim, kada pomisle da im je izvor snage nacionalizam, onda takvo shvatanje ima katastrofalne posljedice po ovaj ummet i doprinosi rušenju islamskog ummeta.
Neophodno je da se muslimani vrate principima svoje vjere, jer spas i opstanak muslimana nalazi se u životu po islamskim principima, a ne u ostavljanju ovih principa pod izgovorom da smo mi ''evropski muslimani''. Geografski gledajući jesmo, ali tu sva priča i završava. Vjerski principi kojih bismo se trebali pridržavati isti su kao i u ostalim dijelovima svijeta. Molimo Allaha da popravi stanje ovog ummeta. Amin!

12. Septembar 2010 | Hasan Stranjac, prof. | 38

Komentari: Nema komentara

Komentirajte