El-Asr - Stvari koje uništavaju bračni život

Islamsko društvo počiva na porodici, jedinki čija funkcionalnost ovisi o ključnoj vezi u njoj, a to je brak. Uspjeh porodice, svakog člana u njoj i njenog cjelokupnog doprinosa društvu uslovljeno je kvalitetom braka. Na osnovu toga brak možemo podijeliti na tri vrste.

• "Sretni -- sigurni brak" -- temelj i svrha porodice u islamu, koji počiva na kur'anskim principima: mavadda (uzajamna ljubav i naklonjenost), seken (smiraj), fadl (velikodušnost, davanje iznad dužnosti i više od zasluženog), ihsan (dobročinstvo) i rahma (samilost i saosjećanje). Prema iskustvu Mustafe Ebu Sa'da, nakon dugogodišnjeg bavljenja bračnim savjetovanjem, "sretni -- sigurni" brak čini (okvirno) 10% sveukupnih brakova u muslimanskim društvima.

• "Pristojni brak" -- počiva na pravima i obavezama, ne čineći nužno oba supružnika sretnim, ali, kao što se kaže, "osigurava da život ide dalje". Ovakvi brakovi, prema mišljenju Ebu Sa'da, čine 40% brakova.

• "Snošljivi brak" -- čini 50% ili više postojećih brakova. Karakteriše ga nesigurnost, teška održivost, prevrtljivost u odnosima, a nije ni rijetkost da se prijeti razvodom. U suštini, nesretan brak u konačnici vodi ka razdvojenosti, što nije sinonim za razvod! Supružnici se mogu razdvojiti tako što se udalje emotivno: prestanu osjećati ljubav, naklonjenost, saosjećajnost, smiraj u domu, ali život se nastavlja "zbog djece", "kuće", "kreditnih rata" ili zbog toga što se ne želi nositi etiketa "raspuštenice" ili "razvedenog". Također, mogu se distancirati fizički: prestanu imati fizički odnos i svedu fizičke kontakte na minimalne, ili u potpunosti okončaju bračnu zajednicu.

Prelazak iz "sretnog -- sigurnog" u "pristojni" brak

Mnogo je uzroka zbog kojih se "sretni -- sigurni brak" pretvara u samo "pristojan brak". Istaći ćemo jedan koji je relevantan, ne samo zbog svoje opće prisutnosti u sadašnjem vremenu, nego i zbog toga što zadire u samu suštinu i filozofiju braka. On se ogleda u konstantnom zastupanju u ličnom životu i propagiranju kod drugih filozofije: "moje pravo" i "tvoja obaveza". Tako sve češće u javnosti čujemo rečenice poput: "Nije dužnost žene da kuha svome mužu", "Nije dužnost muža da se brine o djeci", i slične rečenice koje bivaju razlogom da supružnik ne donese čašu vode svome bračnom drugu kad je umoran! Suprotno tome, prisjećajući se pet kur'anskih principa braka, islamski brak počiva na fadlu i ihsanu, to jest velikodušnosti i dobročinstvu, a nikako na pravdi i pravičnosti. Za pravdom u islamu, koja se mjeri pravima i obavezama, poseže se prilikom sporova među ljudima ili nanesene nepravde nekom. Stoga, u "sretnom -- sigurnom" braku ne razmišlja se o tome šta je "pravedno" i šta je čije "pravo", a čija "obaveza"!

"Snošljivi" brak

Ipak, kada govorimo o stvarima koje uništavaju bračni život, prvenstveno tretiramo "snošljivi" brak. Četiri su glavne karakteristike takvog braka.

• Lična frustracija jednog od supružnika (nezadovoljstvo zbog fizičkog izgleda, posla, šire porodice, zajednice i sl.). Lična frustracija se po pravilu pretvara u neprijateljsku nastrojenost i agresivnost prema supružniku.

• Unutarnji pritisak u porodici kao rezultat "proganjanja" jednog od supružnika zbog neispunjavanja očekivanja: "Zašto se ne brineš više o meni?", "Zašto si me prestao voljeti?", "Zašto mi nikad ne kupuješ poklone?", "Zašto se ne dotjeruješ za mene?"

• Pretjerano okrivljivanje i kritiziranje, čime se uvijek prebacuje krivica na supružnika, po principu: "Nisam uspio na poslu -- ti si kriva!", "Dijete nam je u lošem društvu -- ti si kriv!"

• Odsutnost od porodice, fizička ili psihička, i konstantno traženje alternative (prijatelji, sijela...). Trenutno najgori oblik toga jeste ovisnost: ovisnost o društvenim mrežama, o sportu, o šopingu i sl.

Šta "pristojan" brak pretvara u "snošljiv"

Dolazimo do pitanja koje je nužno postaviti: Šta "pristojan" brak pretvara u "snošljiv"? U narednom dijelu teksta iznosimo deset osobina i ponašanja koja uništavaju harmoniju bračnog života i stabilnost porodice.

• Ravnodušnost prema osjećajima i željama supružnika -- što može biti uzrokovano prirodom čovjeka, ličnim frustracijama ili naučeno pogrešnim savjetima utjecajnih osoba. Voljeti i poštovati sebe, ne znači ne voljeti druge; naprotiv voljeti druge sastavni je dio pozitivnog sebeljublja.

• Oskudnost u izražavanju osjećaja prema supružniku -- što ne podrazumijeva isključivo riječi ljubavi, nego i izražavanje drugih osjećanja (samo osnovnih ljudskih emocija je 20), od kojih je najvažnija -- možda čak važnija od ljubavi -- zahvalnost. "Zahvalan sam Uzvišenom što si moja supruga...", "Ti si Božiji dar meni...", "Danas si me usrećila jer..." Nije dovoljno nositi osjećaje u srcu, jer da je tako, ne bi postojao imperativ potkrepljivanja vjerovanja riječima i djelima. U vjerodostojnom hadisu stoji da je jedan ashab kazao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da on u ime Allaha voli jednog čovjeka, na što ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Da li si mu to rekao?", a on odgovori: "Ne." "Reci mu!", naredi mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ebu Davud)

• Traganje za savršenošću kod bračnog druga, u osobinama ili ponašanju, što je plod mašte. Samo Poslanici, alejhis-selam, bili su bezgrešni.

• Odgađanje sreće "do daljnjeg": "Više ćemo vremena provoditi zajedno kada djeca odrastu", "Otići ćemo tamo kada djeca završe školu", "Kada se djeca raziđu, nas dvoje ćemo uživati"... Nikakve životne obaveze ne bi trebale biti razlogom da supružnici ne pronađu vrijeme i način da ostvare svoju zajedničku sreću!

• Isprazno brbljanje -- koje vodi ka "zasićenju" i "udaljavanju". Ljudska mogućnost procesuiranja rečenog u prosjeku je ograničena na 3 minute, dok je aktivno sudjelovanje u dijalogu ograničeno na 25 minuta. Radi toga bi razgovori među supružnicima trebali biti svedeni na sudjelovanje u dobru i radu na ličnoj, porodičnoj i društvenoj dobrobiti, nikako na prenošenju "čula-kazala". U hadisu koji bilježi imam Tirmizi navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao svoje ashabe da se klone ispraznih razgovora, pri kojima se Uzvišeni rijetko pominje, jer to biva razlogom da srca postanu "tvrda".

• Pasivno slušanje supružnika -- što je drugi uzrok neostvarivanja komunikacije. Aktivno slušanje svoga supružnika na samo pet minuta dnevno s punom koncentracijom može biti uzrokom drastičnog poboljšanja bračnog života, a ujedno je jedan od najboljih načina iskazivanja ljubavi.

• Zapostavljanje bračnog života na način da brak i porodica zauzimaju posljednje mjesto, nakon "najvažnijeg" i "važnog", izdvajajući za njih "mrvice sa stola".

• Pretjerano kritiziranje i kuđenje -- jer poljuljkuje samopouzdanje i uništava odnose. Tako velikan Ibn Mesud, radijallahu anhu, nije pristao na molbu čovjeka koji je tražio da ih savjetuje više puta, a ne samo jednom u sedmici kao što je to radio, rekavši mu da to neće učiniti iz bojazni da im ne postane dosadno slušati njegove savjete, nego će raditi kao što je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je birao pravi trenutak za savjetovanje ashaba (Buhari). Pored kvantiteta i kontinuiteta, važan je i način, na što se ukazuje u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Divan li je Abdullah čovjek, još samo kada bi klanjao noćni namaz!" (Muttefekun alejhi)

• Tvrdoglavost i kuknjava -- osobine čije stalno prisustvo daje rezultat koji se postepeno povećava poput bačene grudvice snijega u lavinu koja može sravniti bračni život.

• Stalno nastojanje da se promijeni narav i podsvjesno ponašanje svoga supružnika, što čini njegove glavne crte ličnosti, čime se zapravo postiže obrnuti efekat. Neuspjeli pokušaji da se suprug promijeni vodi ka stalnom kritiziranju i kuknjavi, a na kraju dovede do toga da se počini sve ono što ruši harmoniju bračnog života i stabilnost porodice.

"Sretan -- siguran" brak je čvrsta veza između dvije osobe, koje su u potpunosti prihvatile svoga bračnog druga, radeći zajedno na vlastitu, porodičnu i društvenu dobrobit i sreću, uz pridržavanje pet kur'anskih principa braka: mavadda (uzajamna ljubav i naklonjenost), seken (smiraj), fadl (velikodušnost, davanje iznad dužnosti i više od zasluženog), ihsan (dobročinstvo) i rahma (samilost i saosjećanje).

Autor: Dr. Mustafa Ebu Sa'd

Prijevod i obrada: Muaz Smajlović, prof.

(Mustafa Ebu Sa'd, savremeni arapski pedagoški psiholog, dobitnik doktorskog zvanja u oblasti pedagoške psihologije na Univerzitetu u Toulouseu 1993. god., autor je brojnih knjiga koje tretiraju porodicu i odgoj djece. Tekst je sažetak jednog njegovog predavanja.)