Bezrazložno izostavljanje posta u ramazanu i napaštanje

O

Post mjeseca ramazana jedan je od pet temelja islama. Poricati obligatnost posta mjeseca ramazana je apostazija i napuštanje islama.

Musliman koji ne posti u danima ramazana imajući za to validan razlog, kao što je bolest, putovanje, žena u hajzu i slično, dužan je napostiti propuštene dane i u tom pitanju nema razilaaženja među učenjacima. Svevišnji Allah rekao je: "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti." (El-Bekara, 185)

Ako musliman iz lijenosti i nemara namjerno izostavi post mjeseca ramazana, ili neke dane u njemu, tako da uopće ne nijeti post ili prekine post nakon što zaposti, ne imajući za to validan razlog, počinio je veliki grijeh i dužan je pokajati se. Izrazita većina učenjaka smatra da je dužan napostiti dane posta koje je propustio, a neki učenjaci spominju da je po tom pitanju ostvaren konsenzus. Ibn Abdulber navodi: "Islamski ummet složio se i svi skupa prenose, o onom ko namjerno ne posti u ramazanu, a vjeruje da je to farz i obaveza, ali iz inata i oholosti ostavlja post, pa se potom pokaje, da je dužan napostiti." (El-Istizkar, 1/77) Ibn Kudama navodi: "Ne znamo da po tom pitanju postoji razilaženje, s obzirom na to da je post potvrđena obaveza pojedinca tako da se ne može osloboditi obaveze sve dok je ne ispuni, a nije je ispunio, tako da je obaveza i dalje aktuelna kao što je i bila." (El-Mugni, 3/130)

Jedan dio učenjaka smatra da onaj ko izostavi post ramazana namjerno, bez validnog razloga, neće napaštati propuštene dane, nego će se pokajati i nastojati što više postiti nafilu, dobrovoljni post. To je stav bukvalističkog -- zahirijskog pravca, Ibn Tejmijje, a od savremenih učenjaka Ibn Usejmina. Kazujući o ovom pitanju Ibn Tejmijja navodi: "Neće napaštati niti će naklanjavati onaj ko namjerno, bez valjanog razloga, ostavi post ili namaz, niti bi to od njega bilo ispravno." (El-Fetaval-kubra, 5/377)

Ibn Usejmin kaže: "Ako bi namjerno potpuno ostavio post, bez valjanog razloga, ispravno je mišljenje da nije dužan napostiti, jer mu to ništa ne koristi, s obzirom na to da mu neće biti primljeno. Pravilo je da svaki obred koji je ograničen određenim vremenom, ako se bez razloga odgodi u odnosu na propisano vrijeme, neće biti primljen onom ko tako postupi." (Medžmuul-fetava, 89/19)

Sumirajući prethodno možemo reći da je musliman koji namjerno izostavi post ramazana bez valjanog razloga za to, grešan i dužan je za to pokajati se, a dužan je i napostiti propuštene dane prema mišljenju izrazite većine učenjaka. Manja skupina učenjaka smatra da napaštanje u takvom stanju nije propisano, jer se radi o ibadetu čije je vrijeme prošlo. Mišljenje izrazite većine učenjaka obuhvatnije je i sigurnije, jer to je obaveza koju je čovjek preuzeo i ne prestaje za nju biti odgovoran sve dok je ne ispuni. Svevišnji Allah najbolje zna.

(Vidjeti: Muhamed b. Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 234125)