Da li mekruh može preći u haram?

O

Ako se pokuđeno djelo konstantno ponavlja i u njemu ustrajava, prema mišljenju jednog dijela učenjaka, postat će haram. Imam Šatibi navodi: "Kada je u pitanju haram djelo, grijeh je tu očigledan, a što se pokuđenih djela tiče, načelno tu nema grijeha, sve dok se ne pojavi neka dodatna okolnost, kao što je ustrajnost u činjenju djela, koja će uzrokovati pojavu grijeha, s obzirom na to da ustrajnost i opetovano ponavljanje mali grijeh čini velikim, pa tako može pokuđeno djelo pretvoriti u mali grijeh." (El-I'itisam, 1/296)

Također je rekao: "Ako je neko djelo, partikularno gledano, pokuđeno, u generalnom smislu zabranjeno je, poput igranja šaha i tavle bez uloga i klađenja i slušanja pokuđene muzike, ako bi se te stvari desile ponekad, a ne u kontinuitetu, neće utjecati na dostojanstvo i pravičnost, a ako bi ih neko konstantno upražnjavao, to bi narušilo njegovo dostojanstvo i pravičnost." (El-Muvafekat, 1/133)

Ne smije se zanemariti da često činjenje pokuđenog djela može navesti čovjeka da se odvaži učiniti haram djelo.

Ibn Hadžer u komentaru hadisa: "Halal je jasan i haram je jasan, a između to dvoje su sumnjive stvari, koje nisu poznate mnogim ljudima, pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i svoju čast..." (Buhari, br. 52; Muslim, br. 1599) navodi da su učenjaci rekli: "Pokuđeno djelo je poput brane između čovjeka i harama, pa ko često zapada u pokuđeno, dosegnut će haram. Dozvoljena djela (u svrhu užika i zabave) su poput brane između čovjeka i pokuđenog djela, pa ko se preda dozvoljenim užicima, dosegnut će pokuđeno." Potom Ibn Hadžer nastavlja i kaže: "Jasno je da će se kod onog ko često zapada u pokuđeno razviti smjelost da čini zabranjeno, ili će ga činjenje djela koje nije strogo zabranjeno navesti da učini njemu srodno djelo koje jeste strogo zabranjeno. To se može desiti i kao posljedica crnila u srcu, s obzirom na to da onom ko zapada u zabranjena djela srce postaje crno nakon što izgubi svjetlo opreznosti u vjeri (vera) i tako će zapadati u haram iako to možda ne bi htio." (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/127)

Abdullah b. Džibrin, rahimehullah, navodi: "Definirajući pokuđeno djelo (mekruh) učenjaci su rekli da će steći sevap onaj ko takvo djelo, Allaha radi, ostavi, a onaj ko ga čini, ne zaslužuje kaznu. Dakle, pokuđena su ona djela koja je Allah zabranio i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali ta zabrana ne doseže stepen kategorične zabrane (harama), nego ukazuje na pokuđenost. Kada neko učini pokuđeno djelo, ne zaslužuje kaznu poput onog ko učini haram, međutim, ustrajnost u činjenju pokuđenih djela, često zapadanje u zonu zabrane i olako shvatanje istog oslabit će poštivanje vjerskih naredbi i zabrana i respekt prema vjerskim argumentima i tekstovima ajeta i hadisa, i tako će konstantnim činjenjem pokuđenih djela možda zaslužiti kaznu, osim ako mu Svevišnji Allah ne oprosti." (http://www.ibn-jebreen.com/fatwa/vmasal-8735-.html)

Druga skupina učenjaka smatra da ustrajnost u činjenju pokuđenog djela neće to djelo učiniti haramom, s obzirom na to da nema argumenta koji bi to potvrdio. Ova skupina učenjaka ističe da kontinuitet i ustrajnost u nekom djelu ima status istog tog djela (Eš-Ševkani, Iršadul-fuhul, 1/146).

Diferencirajući termine koji ukazuju na zabranu, šejh Salih el-Fevzan navodi: "Haram je djelo čiji se počinitelj kažnjava, onaj ko ga ostavi nagrađuje se, a to djelo nije dozvoljeno činiti. Pokuđeno je ono djelo za koje se nagrađuje onaj ko ga ostavi, ne kažnjava se onaj ko ga počini, a preče je ne činiti ga. Ustrajnost u činjenju pokuđenog djela ne doseže stepen harama, ali može biti sredstvo ka haramu, pa je preče izbjeći ga. Ako pak pokuđeno djelo neupitno vodi haramu i uzrokuje ga, u tom je slučaju zabranjeno." (El-Munteka min Fetava El-Fevzan, 3/78)

Onaj ko konstantno čini pokuđena djela, svjestan da vjera to zabranjuje iako zabrana nije stroga, izlaže sebe opasnosti da izgubi osjećaj za vjerske naredbe i zabrane, da u njegovom srcu nestane prezira prema zabranjenom i ljubavi prema dobrim djelima. To je suština stava da su veliki grijesi nagovještaj nevjerstva ili da su pokuđena djela nagovještaj zabranjenih, s obzirom na to da trasiraju put ka haramu. U tom smislu od muslimana se traži da izbjegava pokuđena djela kako bi sačuvao svoju vjeru i udaljio se od zabranjenog.

Kazujući o ustrajnosti koja mali grijeh pretvara u veliki, učenjaci su spomenuli da ustrajnost može biti pravna i stvarna. Pravna je ako čovjek, nakon što učini mali grijeh, ima namjeru ponovo ga činiti, jer u tom slučaju jednak je onom ko to djelo ponovi, za razliku od onog ko se pokaje nakon što učini grijeh. Ako počini mali grijeh i više o njemu ne promišlja i ne izgradi nikakvu namjeru, to je grijeh koji će dobra djela pobrisati.

Stvarna ustrajnost odnosi se na permanentno činjenje grijeha, kao što čine osobe koje ne mare za grijeh (Ez-Zerkeši, El-Bahrul-muhit, 6/155-156; Muhammed Salih el-Munedždžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 304237). Svevišnji Allah najbolje zna.