Davanje novca za iskup nemuslimanu

O

Musliman koji zbog bolesti ne posti u danima ramazana može biti u dva različita stanja.

Prvo je da njegova bolest bude prolazna, trenutna i očekuje se da će ozdraviti i biti u stanju postiti. U tom slučaju samo će, nakon što ozdravi, napostiti propuštene dane posta i nije dužan iskupiti se. Na to ukazuje kur'anski ajet: "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti -- Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -- da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete." (El-Bekara, 185)

Drugo stanje je kada se radi o trajnoj bolesti u kojoj nema nade za ozdravljenje. Musliman koji je iskušan takvom bolešću nije dužan postiti u ramazanu niti će propuštene dana napaštati, ali je dužan za svaki dan posta nahraniti jednog siromaha. U takvom stanju su i stariji ljudi koji nisu u stanju postiti. Svevišnji Allah rekao je: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu -- isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose -- otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje." (El-Bekara, 183--184) Ajet govori o prvoj fazi normiranja posta, kada onaj ko je htio da ne posti nije nužno morao postiti iako je zdrav i za post sposoban, ali je bio dužan za svaki dan posta nahraniti siromaha. Iako tada post nije bio obavezan, bio je poželjan i više se vrednovao, kao što je u nastavku ajeta kazano: "A bolje vam je, neka znate, da postite" (El-Bekara, 184). Nakon toga, post je postao obligatna dužnost svim vjerskim obveznicima, a mogućnost da zdrava osoba umjesto posta nahrani siromaha derogirana je. Rekao je Svevišnji Allah: "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede." (El-Bekara, 185)

Nahraniti siromaha bila je zamjena za post u prvoj fazi propisivanja posta, a nakon toga post je postao obavezan. Međutim, kada neko, ni u ramazanu ni nakon ramazana, nije u stanju postiti, vratit će se prvobitnoj zamjeni za post, odnosno nahranit će siromaha. Za svaki dan propuštenog posta nahranit će jednog siromaha tako što će mu dati namirnice ili gotovu hranu, a prema hanefijskom mezhebu prihvatljivo je i da mu dadne vrijednost hrane u novcu.

Kada se šerijatski odgovorna osoba, namjeravajući zakletvu, zakune Allahom da će ili da neće nešto učiniti u budućnosti, a potom to prekrši, dužna je iskupiti se. Iskup za prekršenu zakletvu spomenut je u časnom Kur'anu: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Iskup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao -- neka tri dana posti." (El-Maida, 89) Iskup za prekršenu zakletvu čini se na jedan od tri načina: nahraniti deset siromaha, odjenuti ih, ili roba iz ropstva osloboditi. Ko nije u stanju iskupiti se jednim od tri spomenuta načina, postit će tri dana, a bolje je da ti dani budu uzastopni. Kada se iskup vrši hranjenjem siromaha, može im se ponuditi gotova hrana, ručak ili večera, može im se dati hrana u osnovnim namirnicama, kilogram i po brašna svakom siromahu ili više od toga, a može im se dati novac u vrijednosti hrane ako je to praktičnije i siromasima korisnije.

Većina učenjaka smatra da se iskup za post i zakletvu daje isključivo muslimanima. To je stav malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ebu Hanifa i njegov učenik Muhammed b. Hasan, Allah im se smilovao, smatraju da se iskupi i zavjeti mogu dati siromašnim nemuslimanima, za razliku od zekata koji se posebno daje siromašnim muslimanima. Pri tome se pozivaju na opći smisao ajeta: "Iskup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite" (El-Maida, 89), s obzirom na to da ajet ne ograničava davanje hrane na muslimane. Kada je u pitanju zekat, kategorija siromaha i nevoljnika koja polaže pravo na zekat ograničena je na muslimane na osnovu hadisa u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o zekatu kaže: "Uzmi ga od imućnih (muslimana), a raspodijeli ga njihovim siromasima" (Buhari, br. 1395). Kao argument legitimnosti davanja iskupa za post i zakletvu nemuslimanima navode i činjenicu da je propisano dati zekat nemuslimanima čija se srca pridobijaju za islam, i ako je propisano dati im zekat, preče je da im se može dati iskup u hrani s istom namjerom, da o islamu steknu pozitivan dojam. (Kasani, Bedaius-sanai, 2/49)

Na temelju prethodno rečenog zaključujemo da se iskup za post i zakletvu daje siromašnim muslimanima, a nemuslimanima se može dati ako za tim postoji potreba, s obzirom na to da se i sam zekat može dati nemuslimanima kako bi osjetili plemenitost vjere islama. Svevišnji Allah najbolje zna.