Do kada je roditelj obavezan uzdržavati dijete

O

Učenjaci su složni u mišljenju da je otac dužan materijalno brinuti o svojoj malodobnoj djeci koja nemaju vlastiti imetak (kao naprimjer da je dijete steklo imovinu putem naslijeđa) sve dok ne postanu punoljetna. U tom smislu Ibn Munzir navodi: "Učenjaci čije stavove pamtimo, bez izuzetka, složni su da je čovjek dužan zbrinuti svoju malu djecu koja nemaju vlastiti imetak." Dijete je dio svog roditelja, i kao što je čovjek dužan sam sebe izdržavati, isto tako dužan je izdržavati dijete koje je dio njega." (Ibn Kudama, El-Mugni, 8/212)

Obligatnost brige o djetetu u materijalnom i svakom drugom smislu temelji se na tekstu časnog Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svevišnji Allah kaže: "Ako su trudne, snosite troškove njihovog izdržavanja sve dok se ne porode; a ako vam djecu doje, onda im dajte naknadu i sporazumite se međusobno na lijep način" (Et-Talak, 6). Ovim ajetom Svevišnji Allah obavezao je oca da snese troškove dojenja djeteta. U drugom ajetu o dužnosti očeva navodi se: "Očevi su dužni hraniti ih i odijevati na lijep i uobičajen način." (El-Bekara, 233)

Učenjaci su složni da je otac dužan zbrinuti svoju žensku i mušku djecu koja su nemoćna da sama privređuju, bila maloljetna ili odrasla, sve dok ne postanu sposobna da sama zarađuju.

Složni su da otac nije dužan finansirati svoje dijete koje ima vlastitu imovinu dovoljnu za sve potrebe, pa i ako je dijete malodobno.

Složni su da otac nije dužan finansirati svoje muško dijete kada dosegne punoljetnost, a sposobno je zarađivati sredstva za život.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u pogledu toga da li je otac dužan finansirati punoljetnog sina ako je siromašan a sposoban je zarađivati. Većina učenjaka smatra da nije dužan finansirati ga, s obzirom na to da je sam u stanju zarađivati. Jedan dio učenjaka smatra da je otac dužan finansirati svog punoljetnog sina ako je siromašan, pa i ako je u stanju sam zarađivati. Dokaz za ovaj stav jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Ebu Sufjanovoj supruzi Hind: "Uzmi iz njegovog imetka koliko je prema običaju dovoljno tebi i tvojoj djeci" (Buhari, br. 2211, Muslim, br. 1714), s obzirom na to da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je to rekao, nije izuzeo punoljetnu i radno sposobnu djecu. Isto tako, dijete, na osnovu svog siromaštva i potrebe, ima pravo kod imućnog oca, kao u situaciji kada bi bio slijep ili bolestan.

Na pitanje da li je imućan otac dužan finansirati siromašnog sina, Ibn Tejmijja je rekao: "Da, dužan je finansirati svoje dijete u skladu s običajem, ako je dijete siromašno i nemoćno da samo zarađuje a otac imućan." (El-Fetaval-kubra, 3/363; Medžmuul-fetava, 34/105)

Učenjaci su također podijeljeni u pogledu toga da li je otac dužan finansirati punoljetnu kćerku, a većina smatra da je dužan izdržavati je sve dok se ne uda ako nije sama u stanju privređivati. To je odabrano mišljenje. (Vidjeti: Serahsi, El-Mebsut, 5/222; Ibn Kudama, El-Mugni, 8/215; Muhammed Salih el-Munedždžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 13464)