Grešnik i post

O

Ispravnost i valjanost djela može se gledati na dva načina. Prvi je da ibadet bude ispravan i validan, u smislu da je osoba ispunila svoju obavezu, a drugi je da se za učinjeni ibadet dobije nagrada i stekne sevap kod Gospodara svjetova.

Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: "Suština prihvatanja ibadeta rezultat je njegovog izvršavanja na zadovoljavajući način tako da otkloni obavezu i odgovornost osobe... Što se tiče negacije prihvatanja ibadeta, poput one u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ko ode vračaru, njegov namaz neće biti primljen', to se odnosi na stvarnu negaciju, jer može se desiti da djelo bude (formalno) ispravno, ali da ne bude prihvaćeno zbog određenih smetnji. Zbog toga su neki prethodnici govorili: 'Da mi bude primljen samo jedan namaz, draže mi je od cijelog dunjaluka.' To je rekao Ibn Omer, radijallahu anhuma, a zatim dodao: 'Jer je Allah, džellešanuhu, rekao: 'Allah prima samo od onih koji su bogobojazni' (El-Maida, 27)." (Fethul-Bari, 1/234)

Što se tiče valjanosti posta u smislu da osoba izvrši svoju dužnost i da nije obavezna napaštati, to je post koji se obavi s ispravnim nijetom, bez činjenja djela koja ga kvare, poput jela, pića i spolnog odnosa.

A što se tiče valjanosti posta u smislu dobivanja nagrade, to zahtijeva da osoba posti na ispravan način, sačuva svoj post i ne pokvari ga grijesima. Ispravno obavljen ibadet uzrok je postizanja nagrade, a grijesi je poništavaju, pa ko ispravno obavi ibadet i sačuva se grijeha, postigao je nagradu.

Ibn Dekik el-Id, Allah mu se smilovao, rekao je: "Šerijatska pravila nalažu da, kada se ibadet obavi u skladu s propisom, on postaje uzrok nagrade, podizanja stepena i njime se ispunjava dužnost." (Ihkamul-ahkam, 1/14)

Da bi osoba dobila nagradu za post, potrebno je da se tokom posta kloni grijeha i novotarija. Uzvišeni Allah kaže: "Allah prima samo od onih koji su bogobojazni." (El-Maida, 27) Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Značenje ovog ajeta jeste da Allah prihvata djela samo od onih koji Ga se boje i strepe da li će im djela biti prihvaćena..."

Zatim je spomenuo da je Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao: "Da budem siguran da je Allah primio od mene samo jedan namaz, draže mi je od cijelog dunjaluka i svega što je na njemu, jer Allah kaže: 'Zaista Allah prima samo od bogobojaznih.'" (Tefsir Ibn Kesir, 3/85)

Osoba koja se suzdržava od jela i pića, ali istovremeno čini grijehe, nije postigla pravu svrhu posta kojom se zaslužuje nagrada. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno ni da ostavi hranu i piće." (Buhari, br. 1903)

Ibn Huzejma je jedno poglavlje u svom Sahihu, 3/242, nazvao: "Poništavanje nagrade za post onome ko se suzdržava od jela i pića, ali čini ono što mu je zabranjeno mimo jela i pića", zatim je u tom kontekstu naveo hadis Ebu Hurejre, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koliko je postača kojima od njihovog posta ne ostaje ništa osim gladi i žeđi, i koliko je onih koji provode noć u ibadetu, a od toga imaju samo nespavanje." (Ibn Madža, 1380; Ahmed, 9683, sa dobrim lancem prenosilaca)

Grijesi umanjuju nagradu za post, a ako ih je previše, mogu je potpuno poništiti. Ashabi i prethodnici iz ovog ummeta trudili su se da njihov post bude pročišćenje za dušu i tijelo, i da se kroz njega udalje od grijeha i loših djela.

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: "Post nije samo suzdržavanje od hrane i pića, već i od laži, neistine i besmislica." (Ibn Hazm, El-Muhalla, 4/306)

Džabir b. Abdullah rekao je: "Kada postiš, neka poste i tvoj sluh, vid i jezik -- neka se suzdrže od laži i grijeha. Nemoj uznemiravati ni svog slugu. Neka tvoj dan posta bude ispunjen dostojanstvom i smirenošću. I nemoj da ti dan posta i dan kada ne postiš budu isti." (Ibn Hazm, El-Muhalla, 4/306)

Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, rekao je: "Onaj ko posti samo tjelesni, fizički post, ali ne posti srcem, njegov post je veoma, veoma manjkav. Ne kažemo da je nevažeći, ali kažemo da je nepotpun. Isto kao što u namazu glavni cilj nije samo formalno obavljanje, već skrušenost i poniznost pred Allahom, pa je namaz srca preči od namaza udova. Ako neko klanja samo svojim tijelom, a njegovo srce luta na sve strane, njegov namaz je veoma manjkav, ali je formalno ispravan i važeći. Isto tako, post je veoma manjkav ako se osoba suzdržava samo od jela i pića, ali ne i od grijeha. Međutim, on se ipak računa kao post, jer su ibadeti u dunjalučkom životu zasnovani na vanjskim pokazateljima." (Likaatul-babil-meftuh, 116/1)

Još jedan uvjet za prihvatanje posta jeste da osoba posti iskreno, tražeći Allahovu nagradu, a ne iz navike ili stida pred ljudima.

Osobe koje poste radi običaja, a ne radi ibadeta, nisu istinski postači. Osobe koje klanjaju, posjećuju džamije i pokoravaju se Allahu samo u ramazanu, a potom se vraćaju grijesima, pokazuju slabost u vjeri i mogu se suočiti s opasnošću da ostanu bez nagrade za svoja djela. Ako osoba toliko oslabi da ne izvršava farzove -- stroge obaveze i zapada u harame, izlaže sebe velikoj opasnosti i strahuje se za nju da će imati loš završetak.

A što se tiče osobe koja nakon ramazana popusti u intenzitetu ibadeta i ostavi neke dobrovoljne ibadete, dok istovremeno ustrajava u izvršavanju obaveznih dužnosti, kloni se velikih grijeha i zabranjenih djela, naprimjer da nakon ramazana ostavi noćni namaz, ne uči redovno Kur'an i slično, njeno popuštanje je prolazna pojava i privremena slabost koja neće utjecati na stečenu nagradu. Svevišnji Allah najbolje zna. (Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedžid, El-Islam sualun ve dževab, br. 365872)