Imenovanje osobe na čije se ime kolje kurban i izgovaranje bismille

O

Svevišnjem Allahu poznate su naše namjere kao što su Mu poznate naše riječi i djela, stoga nije nužno da se pri klanju kurbana imenuje osoba na čije se ime kolje, jer je nijet u srcu sasvim dovoljan. Međutim, ako bi se spomenulo ime vlasnika kurbana, to bi bilo bolje i potpunije. Na pitanje da li je uvjet da se pri klanju kurbana izgovori ime onog na čije se ime kolje, Ibn Usejmin, rahimehullah, kazao je: "Ako spomene da je to kurban te i te osobe, bolje je, jer kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klao kurban, kazao bi: 'Allahu, ovo je od Tebe i za Tebe, Allahu, ovo je od Muhammeda i Muhammedove porodice.' Ako ipak onaj ko kolje životinju ne spomene na čije se ime kolje, nijet je dovoljan, iako je bolje spomenuti ime." (Medžmuul-fetava, 60/20)

Ako vlasnik kurbana obavijesti onog ko kolje da se radi o njegovom kurbanu, razumljivo je da će pri klanju imati takav nijet i ne uvjetuje se da pri tome izgovori njegovo ime. Ako ga ne bi obavijestio, nego mu samo isporuči životinju na klanje, dovoljan je nijet vlasnika kurbana ili akike, jer koljač je samo opunomoćen da na njegovo ime zakolje životinju. U tom smislu imam Nevevi, rahimehullah, kaže: "Ako bi ovlastio čovjeka (da na njegovo ime zakolje kurban) te za vrijeme klanja vlasnik kurbana nijeti da to bude njegov kurban, to je dovoljno i nema potrebe da i opunomoćeni nijeti. Štaviše, kada opunomoćeni ne bi znao da je to kurban, ne bi smetalo." (El-Medžmu, 8/406)

Što se bismille tiče, prilikom klanja obavezno je spomenuti Allahovo ime. Ako bi se bismilla namjerno izostavila, zaklana životinja bila bi strvina i njeno meso ne bi bilo dozvoljeno jesti, a ako bi se izostavila iz zaborava, zaklana životinja bila bi halal. Svevišnji Allah kaže: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh!" (El-En'am, 121). Djelo koje se učini iz zaborava nije grijeh, a to je dokaz da se ajet odnosi na stanje kada se bismilla namjerno izostavi.

Hanefijski učenjak Ibn Abidin kaže: "Nije halal životinja pri čijem se klanju namjerno izostavi bismilla..." (Ed-Durul-muhtar ve Hašijetu Ibni Abidin, 6/299)

Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: "Poznati stav u hanbelijskom mezhebu jeste da je bismilla uvjet da bi meso bilo halal, ako je koljač ima na umu, a ako je zaboravi, nije uvjet." (El-Mugni, 9/388; El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 8/90)

Isti je slučaj ako se bismilla izostavi zbog nepoznavanja propisa. U tom smislu Ibn Baz, rahimehullah, navodi: "Ukoliko bi musliman namjerno izostavio bismillu pri klanju, a poznat mu je taj propis, meso životinje koju zakolje neće se jesti, a ako je neuk (i ne zna da je pri klanju dužnost spomenuti Allahovo ime) ili ako zaboravi, to neće smetati. Obaveza je pri klanju spomenuti Allahovo ime i izgovoriti: 'Bismillah, Allahu ekber', ali ako to musliman izostavi iz zaborava ili zbog nepoznavanja vjerskog propisa, dozvoljeno je meso životinje koju zakolje." (Fetava Nurun alad-derb, 24/164--165)

Bismillu ne izgovara vlasnik kurbana, nego onaj ko svojom rukom kolje. Lijepo je da se pri tome uz bismillu donese i tekbir, tako da se kaže: "Bismillah, Allahu ekber!" Na to ukazuje predaja od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žrtvovao dva ovna, zaklao ih je svojom rukom i pri tome spomenuo Allahovo ime i izgovorio tekbir" (Buhari, br. 5554; Muslim, br. 1966). Svevišnji Allah najbolje zna.